Stočari iz Banata prosipaju mlijeko jer nema ko da ga otkupi.
Stočari malenog sela Siget na sjeveru Banata kraj prošle i početak nove godine dočekali su ojađeni i na velikoj muci, jer je Kikindska mljekara od 26. decembra obustavila otkup mlijeka.
Više malih proizvođača prinuđeno je stoga da baca bijelo zlato ili da, u najboljem slučaju, manje količine prerade u sir, jer uzaludni su im bili i svi pokušaji da otkup nastavi neka druga mljekara.
Jednostavno, mljekare nisu zainteresovane pravdajući se da imaju previše mlijeka, a ogorčenim stočarima svaki dan donosi gubitke i glavobolje. Problem, kažu, više nije cijena mlijeka, već to što uopšte nema otkupa. Mljekare obećavaju da će možda nastaviti otkup od marta, međutim stočari kažu da treba do tada izdržati, jer krave valja hraniti!
Dejan Lazin podsjeća na to da su iz Kikindske mljekare samo nekoliko dana prije no što su spustili rampu nagovijestili da otkupa više neće biti, te se od tada snalaze kako mogu.
"Nešto malo prodamo, nešto sirimo, a većinu mlijeka bacamo jer ne možemo sve plasirati. Kod mene je trenutno na muži devet krava koje daju dnevno 160 do 170 litara mlijeka, a tu su i steone junice i junice za osjemenjavanje i ženska telad. Školovao sam se u Futogu, kasnije na fakultetu u Novom Sadu gdje sam i radio mnoge poslove u gradu, ali sam odlučio da se vratim u Siget na svoje imanje. Radim ovo zato što volim i što porodica od ovoga može skromno živjeti. I dalje radim, ali muči nas ovaj problem sa otkupom mlijeka. Obraćali smo se svim mogućim mljekarama i od svih dobili isti odgovor - da su trenutno svi prebukirani ili da se ne uklapamo u njihove trenutne rute. Čekamo da se nađe rješenje, a dokle ćemo izdržati, to ne znam", kaže Dejan Lazin.
Sve manje ljudi se bavi stočarstvom
Selo Siget, koje pripada mjesnoj zajednici Banatsko Aranđelovo u novokneževačkoj opštini, na granici je sa Mađarskom, pa ogorčeni stočari vele da su jako blizu, korak do EU, a ustvarnosti mnogo daleko. Da je u ovom sjevernobanatskom kraju na tromeđi sa Mađarskom i Rumunijom, u pet sela stočni fond desetkovan, potvrđuje i Milan Lazić, koji navodi da u obližnjim mjestima Rabe i Podlokanj nema ni jedne krave, u Majdanu se proizvodnjom mlijeka bave tri gazdinstva, u Banatskom Aranđelovu se na prste mogu izbrojati, a Siget se još drži sa najviše malih proizvođača mlijeka.
"Nama su pašnjaci kojim smo okruženi Bogom dani za bavljenje stočarstvom, jer veći dio godine krave idu na ispašu, pa bi bila velika šteta da ovo čime se bavimo otišlo "niz vodu“. Više nas mladih smo ostali sa porodicama, radimo to što volimo i našli smo računicu u tome, pa kada odjednom kada neko kaže da mu mlijeko ne treba, šta raditi", pita se Lazin, dodajući da nikom nije prijatno da svoj trud baca na đubrište.
Stočari iz Sigeta napominju da su džaba i subvencije države, koje su dobili uredno, navodeći, da su na krave prvotelke dobili po 100.000 dinara, ali da ako se ubrzo ne nađe rješenje za otkup mlijeka, prvotelke i sve krave muzare biti prinuđeni da prodaju.
"Na muži je trenutno 13 krava, tu su i steone i osjemenjene junice, tako ću za oko mjesec dana imati oko 20 muznih grla. Krave ne znaju u kakvoj smo nevolji, mi ih moramo hraniti i dnevna potrošnja hrane je oko desetak hiljada dinara. Naš rad i ne računamo, a dokle ćemo izdržati ne znam. Sve ovo nas itekako pogađa jer mleko nikom ne treba i nažalost ga bacamo. Kikindska mljekara je 21.decembra najavila da će 26. decembra prekinuti saradnju sa nama što se i desilo, a druge mljekare koje u selo dolaze nisu zainteresovane za otkup. Svi isto pričaju da su puni mlijeka, a kako mi čujemo iz matične službe koje vode naša gazdinstva kažu, da nikad manje krava, pa ne znamo otkud višak mlijeka. Volio bih da nam se neko obrati i kaže, da li mi krave da prodamo ili da nam neko izađe u susret i pomogne, da ne ulažemo naš trud i bacamo ga na đubre", apel je Bože Jablanova (45), koji se stočarstvom bavi više od dvije decenije.
(Dnevnik/Mondo)