Slavica Đukić Dejanović je govorila na dvogodišnjicu tragedije u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".
Danas, 3. maja, obilježavaju se dvije godine od jednog od najstrašnijih dana u novijoj istoriji Srbije, dana kada je tragedija zauvijek promenila živote deset porodica. Roditelji đaka koji su živote izgubili u tom nezamislivom zločinu, ponovo su se našli okupljeni na mjestu gdje su svoju djecu vidjeli poslednji put.
O ovoj temi su u današnjoj emsiji "Puls Srbije Vikend" govorili Slavica Đukić Dejanović, psihijatar i Dobrivoje Radovanović, kriminolog. Đukić Dejanović se na samom početku prisjetila na koji način je primila ovakvu tragičnu vijest, te ocjenila da li u takvim momentima može profesionalno da se pristupi.
"Danas je dvogodišnjica najvećeg poraza koji smo svi doživjeli i to u mjesecu maju, mjesecu proleća kad zapravo Beograd i škola šalju poruke da život itekako ima smisla. Od tog trenutka do danas, bol živi u nama uz činjenicu da je Dubona došla sutradan. Svijest je bila u šoku i nije mogla da procesuira događaj. Ja sam tada radila kao psihijatar, bila sam već u svojoj ordinaciji i nisam vjerovala. Mislila sam da se to nije dogodilo, već da je neki scenario. Onog momenta kada sam postala svjesna toga, nisam mogla da funkcionišem kao stručnjak, već kao baka koja je mogla imati djecu u toj školi. Funkcionisala sam kao neko ko je mogao izgubitii nekog najdržeg. Kasnije mi je funkcija ministra naložila da se moram baviti posljedicama. U kompletnoj mojoj karijeri, najteži su mi bili susreti sa roditeljima djece koje više nema", kaže Đukić Dejanović.
Radovanović je objasnio da li je on kao stručnjak mogao da povjeruje da je nastradalo devet učenika škole, ubijenih od svog vršnjaka.
"Koji normalan čovjek bi mogao da povjeruje u tako nešto, ja se bavim kriminalom od vremena od kad sam završio psihologiju, pa sve do penzije ali i nakon penzije. Nisam mogao pomisliti da može u Srbiji tako nešto da se desi. Takva vrsta ubistva se dešavaju na Zapadu, oni imaju dvije kategorije masovnih ubistava, jedna je kad rade psihopate, a druga je teroristički čin. Sa tim smo se susretali u Rusiji, kada su upadali u škole, ali to su neprijateljski potezi iz političkih razloga. Ovo je nešto sasvim deseto. Organizovani kriminal rađe poremećaje u društvu i u ličnosti. Vjerovatno je zbog toga povećan broj psihopatskih struktura kod mladih. Istraživanja pokazuju da 70% nasilnih činjenja dugujemo psihopatiji, 75% teških oblika silovanja dugujemo psihopatiji. Imamo jednu ličnost koja je Bogom dana za kriminal, užasno teška za podnošenje. Psihopate srećemo svuda", kaže Radovanović.
Zbog činjenice da je počinilac imao samo 13 godina i time bio krivično neodgovoran prema zakonima Srbije protiv njega nije mogla da bude podignuta optužnica. On je smješten na posmatranje i nalazi se u psihijatrijskoj ustanovi.
Međutim, protiv njegovih roditelja su pokrenuti krivični postupci. Đukić Dejanović je objasnila šta možemo očekivati o sudbini dječaka.
"Eksperti i dalje prate počinitelja ovog teškog zločina, kod nas ta neka dijagnoza psihopate se češće koristi, ali je to i poremećaj ličnosti, takva dijagnoza se može postaviti tek sa punih osamnaest godina. Ono što čujemo od advokata roditelja koji su u postupcima sa porodicom, da je sada ocjenjeno, da je on vrlo planirao taj zločin, da ga je uradio bez ikakve empatije, iza toga je vrlo racionalno pozvao policiju i sam rekao da je psihopata. Da li je on razvio osećanje kajanja? Imao je nagon takmičanja, konkurencije, druženja... Birao je vrlo kvalitetnu djecu, koja su bila nadarena u nekim poljima. Neka djeca su zaista bila posebna, nisu to bila slučajna djeca, postojao je i spisak. On nije samo planirao, već je ravnodušno uradio sve", kaže Đukić Dejanović.
Radovanović misli da je dobro znao da ne postoji krivična odgovornost ispod 14 godina:
"Sama činjenica je da je imao spisak nadarene djece, imao je želju da on bude prvi. Sve je isplanirao, javio je policiji da je uradio zločin.
(Kurir/MONDO)