Srpska pravoslavna crkva (SPC) ima na raspolaganju niz pravnih mjera koje može da preduzme u odbrani svojih prava i interesa u Crnoj Gori, kaže pravni zastupnik Sinoda SPC Miroslav Nikolić.
On očekuje da će tamošnji Ustavni sud utvrditi pravnu neodrživost Zakona o slobodi vjeroispovesti pri čijoj izradi, kako kaže, nisu usvojene preporuke Venecijanske komisije koje se odnose, prije svega, na imovinsko-pravna pitanja.
O inicijativama za ocjenu ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovesti, koje su za sada podnijeli dvojica advokata iz Beograda i Eparhijski savjet Mitropolije crnogorske-primorske, koji je apelovao da se ovakve inicijative ne podnose samostalno, Nikolić kaže da takve mehanizme može da koristi svako, a prije svega ko ima pravni interes u ovom slučaju.
''A interes imaju eparhije u Crnoj Gori, koje prema Ustavu SPC imaju određenu samostalnost u djelovanju, ali isto tako i Sinod SPC, Patrijaršija i SPC. Određene pravne mjere preduzimamo svi zajedno i do sada smo imali visok stepen saradnje. Suština je odbraniti prava i interese naše crkve'', kaže Nikolić za Tanjug.
Dodaje da osim inicijativa za ocjenu ustavnosti zakona, postoje i druge pravne mjere koje se mogu preduzeti u ovom slučaju, ali nije želio da ih navodi jer, kako kaže, vjeruje da će Ustavni sud Crne Gore preispitati usklađenost tog akta sa Ustavom te države, ali i sa međunarodnim ugovorima kao što je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
''Siguran sam da će, kada uporede odredbe tog zakona sa unutrašnjim, ustavnim standardima, kao i sa međunarodno-pravnim, sudije Ustavnog suda uočiti veliki broj odstupanja".
Govoreći o najspornijim imovinsko-pravnim odredbama tog zakona, Nikolić ukazuje na članove 62, 63, 64 i 38 i naziva ih ''trostrukim makazama''' za SPC.
Primjećuje da u javnosti Crne Gore vlada mišljenje da je Venecijanska komisija podržala zakon, iako je to savjetodavno tijelo Savjeta Evrope u junu prošle godine dalo svoje mišljenje i preporuke od kojih se, kako tvrdi, mnoge odnose upravo na imovinsko-pravna pitanja.
''To je daleko od istine, a predlagač zakona suštinski nije otklonio nijednu primjedbu na koju je ukazala Komisija'', navodi advokat uz ocejnu da je suština tog zakona ''podržavljenje crkvene imovine''.
Prema njegovim riječima, prvi korak ka tome je utvrđivanje prava državne svojine što, primjećuje Nikolić, nije prezentovano u samom zakonu koji u tom slučaju ne predviđa postupak sa dvije suprotstavljene stranke, u ovom slučaju države Crne Gore i crkve ili vjerske zajednice, kao što predviđa uobičajena praksa svugdje u svijetu.
''Međutim, nikakav postupak nije propisan što znači da bi se to odvijalo jednosmerno, a to je suprotno onome što je stav, mišljenje i preporuka Venecijanske komisije. Kako je to prošlo u parlamentu, nije mi jasno'', navodi Nikolić.
Kako kaže, osim što nema postupka za utvrđivanje prava na imovinu, nema ni prava na žalbu.
''Nije propisano da SPC ili bilo koja druga crkva ili vjerska zajednica učestvuje u utvrđivanju prava, tu nema ničega osim da službenici ministarstva zaduženog za imovinu, utvrđuju šta bi od imovine trebalo da bude u državnoj svojini'', objašnjava Nikolić.
Druga sporna tačka je, napominje on, podnošenje zahtjeva za upis prava državne svojine Upravi za nekretnine Crne Gore, odnosno, katastru nepokretnosti, a to po ovom zakonu nije predviđeno upravnim postupkuom.
To, prema Nikolićevim riječima, znači da u postupku ne učestvuje niko osim države što je, takođe, u suprotnosti sa stavovima Venecijanske komisije koja u svojim preporukama eksplicitno navodi obavezno učešće crkve i vjerske zajednice kao stranke u postupku.
''Postupak se odvija pred Upravom za nekretnine, a crkva ne učestvuje nego se samo na kraju obavijesti. Inače, sam Zakon o državnom premjeru i katastru nepokretnosti u Crnoj Gori propisuje da stranka ima pravo na žalbu. Međutim, ovdje nema ni prava na žalbu ni prava na upravni spor".
Dodaje da u preporukama Venecijanske komisije stoji da je potrebno da se sačeka konačnost odluke Upravnog postupka, pa da se tek onda izvrši upis, a to ovim zakonom nije tako regulisano.
Kad se utvrdi pravo državne svojine i izvrši upis u katastar, crkva ili vjerska zajednica koja je koristila te nepokretnosti prema izričitom stavu Venecijanske komisije ima pravo korišćenja.
''Ovdje je propisano da crkva na određeno vrijeme nastavi da koristi imovinu i zemljište , odnosno, dok nadležni organ državne uprave u nekom drugom upravnom postupku ne odluči kome će to dati na korišćenje ili prodati što je, takođe, propisano zakonom'', napominje Nikolić i dodaje:
''To ne samo da je u suprotnosti sa Venecijanskom komisijom nego je nečuveno i predstavlja potencijalnu samovolju državnih organa'', ocjenjuje Nikolić, koji je uvjeren da će pravnu neodrživost zakona uočiti ''svaki iskusan pravnik i sudija u Crnoj Gori'' i da neće biti potrebne druge pravne mjere.
Zakon o slobodi vjeroispovjesti, izazvao je negodovanje Srpske pravoslavne crkve i dijela javnosti, proteste širom Crne Gore, ali i u Srbiji.
Zakonom je predviđeno da su državna svojina vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore koji su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, i za koje nema dokaza o pravu svojine vjerskih zajednica.
Precizirano je da će se u pogledu postojanja dokaza o činjenicima primjenjivati dokazna sredstva i pravila dokazivanja u skladu sa Zakonom o upravnom postupku i supsidijarno Zakonom o parničnom postupku.
U Skupštini Crne Gore, nakon što je usvojen Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovjesti u načelu, došlo je do incidenata i hapšenja poslanika Demokratskog fronta.