Preko nedjelje on je političar u Novom Sadu, a vikendima u Beogradu je - Violeta.
Član je stranke u kojoj niko ne može ni da pretpostavi da je u svoja četiri zida odjeven u svilene haljine, korsete i haltere. To nije mogla da pretpostavi ni njegova bivša žena sa kojom ima dijete. Na posao odlazi u odijelima, govori u muškom rodu, ali čim mu dozvoli privatnost, stavlja svoju periku, šminka se i staje na visoke potpetice.
"Nikad me niko za više od 20 godina nije prepoznao, a sretala sam svoje prijatelje i porodicu obučena kao žena", priča za Telegraf, dok iz kofera vadi čizme na štiklu, kožne suknje, bunde, nakit.
Objašnjava da pseća nezamisliv psihički pritisak, koji zahtijeva visok nivo kontrole. Mora da pazi kada priča u muškom, a kada u ženskom rodu, kad treba da učini glas ženstvenijim, a kada hod muževnijim.
Pred svojim kolegama političarima desilo joj se nekoliko puta da počne da priča kao Violeta, ali brzo se ispravi ili samo nastavi da priča kao da ništa pogrešno nije rekla, pa oni to ni ne primijete.
"Kroz svoj posao pokušavala sam da doprinesem na svaki mogući način trans zajednici, da učestvujem u organizaciji mnogih događaja i sve to preko svojih političkih kanala. Rekla bih da sam na tihi način doprinosila, trudeći se da me niko ne otkrije", govori.
Dolazak svojoj kući nakon radnog dana Violeta opisuje kao ulazak u drugi, njen svijet. Kako se bavi politikom, koja zahteva da nosi elegantnu mušku garderobu, objašnjava da to suštinski nije ona. Te da su ta odijela, cipele i košulje samo okovi.
Kada uđe u svoj dom, skida poslovnu odjeću i oblači negliže, haltere, potpetice i postaje Violeta.
Mada Violeta je uvek u njenom tijelu i karakteru, ali mora da bude prikrivena.
Violeta se, piše Telegraf, krije od svoje 17 godine a odlučila se da izađe u medije u želji da utiče na promjenu svijesti društva "koje bi trebalo da prihvati različitosti koje ga okružuju".
Violeta je bila udata i ima dijete sa bivšom ženom.
"To je bio period preispitivanja da li je transrodnost samo prolazna ili je to nešto što će me pratiti do kraja života. U tom istraživanju sebe odlučila sam se na korak da osnujem porodicu i to je funkcionisalo skoro dvije godine. Gledala sam da se maksimalno posvetim porodici, jer sam sebe smatrala odgovornom najpre pred svojom tadašnjom suprugom, a onda i pred djetetom, koje mi je najvažnije u životu. Shvativši da moj život u takvoj zajednici neće napredovati, počela sam da se samouništavam i gušim. Odličila sam da taj brak prekinem, jer nisam htjela da neko snosi posljedice zbog mog unutrašnjeg problema", priča Violeta u hodu, dok iz dnevne sobe odnosi odjeću u ormar.
Na pitanje da li je njena supruga ikada nešto posumnjala i da li je krišom oblačila njenu odjeću, odgovara da "nikada nije posumnjala, umjela sam da se transformišem u muški rod odlično, baš kao i u ženski".
"Nisam probala nikada njenu odjeću (smijeh), imala sam i svoje pregršt. Što se tiče skrivanja svega, bio je isti slučaj, samo novi stan, novi garderoberi. U spavaćoj sobi je bio američki plakar, koji je prikrivao tajni prostor u kom je 'bila smještena Violeta'. To sam napravila kad su supruga i dijete bili u banji", objašnjava.
Što se intimnih odnosa tiče, kaže da "ima seks sa ženama kao muškarac, ali odjevena u žensku odeću" i dodaje da ima svoj tip - crnke.
"Za sve ove godine, navikneš se da vodiš dupli život i to ti postane dio svakodnevice, ali uvijek iz mene govori ta žena, koja je nažalost sakrivena. Nije mi baš svejedno kad sjedim na poslu i vidim koleginice koje se dotjeraju i srijede. Neke imaju više ukusa, neke manje i rado bih ih i posavjetovala, ali prosto sprečava me to što postoji mogućnost da narušim svoju diskreciju koja mi je od egzistencijalne važnosti", kaže Violeta.
Na pitanje da li mašta o tome da prilagodi pol kaže da joj je to "krajnji cilj" koji ipak ne zavisi od nje već od niza drugih okolnosti, koje nisu pod mojim uticajem.
"Prevashodno mislim na moju porodicu, moje poslovno okruženje", objašnjava.
U Srbiji, prema prockenama LGBT organizacija živi oko 25.000 trans osoba. Mada se operacije usklađivanja pola u Srbiji obavljaju od 1989. godine, 80 odsto njih nikada ne stigne do operacije, a pravni položaj trans osoba do danas nije regulisan.