Svedočenje

"Ljudi, uzmite se u pamet, ne vjerujte pričama da virus ne postoji i idite kod ljekara čim dobijete prve simptome"

Autor Ksenija Jelesijević

Povjerenik Hilandara nije vjerovao da korona postoji, a onda se razbolio...

Izvor: Mondo/J. Dojčinović

Ni sam nisam vjerovao da korona postoji. A onda sam je na svojoj koži osjetio. Mislio sam da mi je kraj! I nema sumnje da je korona među Srbima. I da ubija! Zato mi, kao narod Svetoga Save, moramo biti saborni i poštovati sve što nam ljekari i struka kažu kako bismo sačuvali živu glavu. Život je najsvetiji dar od Boga. Gospod je tu da iscjeljuje, a doktori da liječe. Bog i molitve samo potpomažu da to liječenje bude uspješno.

Ljudi, uzmite se u pamet, ne vjerujte pričama da virus ne postoji i idite kod ljekara čim dobijete prve simptome, kaže za Kurir teolog Miloš Stojković (33), povjerenik manastira Hilandar, koji se dugo borio s kovidom.

Sve je, kaže, krenulo krajem juna.

"Iskreno, sumnjao sam da korona uopšte postoji. I kada sam dobio temperaturu, nisam vjerovao da je to to. Sreća, pa sam se izolovao za svaki slučaj. Ali nisam išao kod doktora. Tek kad mi je temperatura izbila na 40, poslije šest dana, otišao sam u kovid ambulantu. A otuda pravac Klinički centar Kragujevac - obostrana upala pluća", priča on.

Naravno, test na koronu je bio pozitivan. I agonija je tek počinjala.

"Čitavih 12 dana sam imao temperaturu, bio i na kiseoniku. Borba je bila neopisivo teška - gubite dah, ne možete da dišete, svaki djelić tela se trese. Nit sam mogao šta da pojedem, nit da popijem, danima sam bio samo na infuziji. Kosti, sve živo boli, mnogo sam smršao, osip izbio po koži, glas mi se promijenio zbog lošeg protoka kiseonika. Pomišljao sam i da je kraj i krenuo sam već da šaljem poruke prijateljima i opraštam se. A tek čega sam se sve nagledao. Djeca od 20 godina u kudikamo težem stanju od mene, bez trombocita ostaju za dan", priča Stojković.

Iz bolnice je prebačen na rehabilitaciju u Sokobanju, odakle je došao prije nekoliko dana. A kao, kako kaže, uspomena na koronu mu je ostala tahikardija.

"Nikada nisam imao problema sa srcem, a sad mi udara 125 u minutu, na terapiji ću biti do kraja života. Ne mogu da pređem više od 200 m, odmah se gušim", priča on i svima koji neće kod doktora, nego sjede kući ili idu u crkvu, poručuje:

"Bog ne liječi, on nam je dao medicinu. Gospod iscjeljuje. Nisu ispravni hrišćani oni koj misle da će isključivo molitvom u crkvi, bez odlaska kod ljekara, doći spas od korone. Pobjeda je u jedinstvu i sabornosti, kad snage ujedine i molitva i struka. Za mene su apostoli Hristovi u ovom vremenu ljekari i medicinske sestre, koji se bez vazduha, u skafanderima, satima bore da spasu živote. Oni su novi apostoli. Uvjeren sam da i manastir Hilandar šalje poruku sabornosti u ovom vremenu pošasti. Da zajedno pobijedimo. Jer ovo je borba za život!"

Vjeruje i da je ovo biološki rat, ali ističe i da je nebitno kako je virus došao. Jedino je važno da znamo da je tu i da ubija.

"I svojim životom sam svjedok da mjere prevencije nisu namijenjene bilo čijem zatvaranju ili ukidanju nekog prava, već da su isključivo tu da život pobijedi",  kaže Stojković.

Dodaje i da su se za njega molili monasi na Hilandaru pred ikonom Trojeručicom, kao što se mole za sav srpski narod pred njom.

"I siguran sam da sam pobijedio koronu zahvaljujući molitvama pred Trojeručicom i požrtvovanju lekara i medicinskog osoblja u Kragujevcu", navodi Stojković.

(Mondo/Kurir)