Porše je još 1901. napravio prvi hibrid: Značajne inovacije koje su oblikovale automobilski svijet

U svakoj oblasti tehnologije postoje ona dostignuća koja su svojom inovativnošću bila ispred svog vremena, koja su donosila nova rješenja i uspostavljala nove standarde.

Tako je i u automobilskom svijetu, gdje su neki modeli bili toliko tehnološki napredni da više decenija, pa čak i čitav vijek nakon što su nastali, njihova rješenja djeluju savremeno i upotrebljivo.

Neki svojim inovativnim rješenjima i principima rada inspirišu i današnje inženjere, dok drugi kultom koji su godinama sticali okupljaju brojne auto entuzijaste i ljubitelje tehnologije.

1901. – Sedam konja mješovite snage

Prvi električni automobili nastali su gotovo istovremeno kada i oni sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem, o čemu smo već pisali, ali su nam problemi ranih baterija, kao i snažna ekspanzije naftne industrije, donijeli višedecenijsku dominaciju benzinaca i dizelaša. Manje je, međutim, poznato da je, u pionirskim danima automobilizma, nastao i prvi funkcionalni hibridni pogon. Njegov tvorac je niko drugi do otac Volkswagen-ove "bube" i Porsche-a – Ferdinand Porše.

Prototip "Semper Vivus", nastao je 1900. godine, dok je Porše radio u bečkoj fabrici Lohner-Werke, prvobitno radionici za proizvodnju kočija, koja je u to vrijeme proizvodila električne fijakere. A prvi hibrid je nastao u poznoj fazi razvoja "Lohner-Porsche" električnog pogona.

Automobil je koristio dva Dajmlerova benzinska motora od 2,5 konjske snage, koji su pokretali generatore struje za napajanje akumulatora. Elektro-motori su bili smješteni u točkove, pa je automobil – Lohner-Porsche Mixte (zbog "mješovitog" pogona), istovremeno, bio i prvi sa pogonom na sve točkove. Komercijalna vozila nastala na ovom sistemu razlikovala pokretala su samo dva motora.

Napajan samo strujom iz akumulatora, Mixte mogao da pređe 65 kilometara, a pogon od 7 "konja" snage razvijao je brzinu do 50km/h. Automobil je oborio nekoliko austrijskih brzinskih rekorda, a sa Ferdinandom Poršeom za volanom pobedio je i na jednom reliju.

1934. – Airflow: Prva aerodinamična limuzina

Dizajniranje aerodinamičnog automobila danas je standardna procedura, ali je '30-ih godina prošlog vijeka bilo izuzetno inovativan postupak. Tako je jedan od bisera američkog automobilskog dizajna – Chrysler Airflow, postao prvi veliki serijski proizvođeni automobil sa aerodinamičnom karoserijom.

Osim dizajna, ispred svog vremena bio je i po još nekim rješenjima. Imao je šasiju od "šupljih" cijevi koja ga je učinilo dosta lakšim, a istovremeno ništa manje čvrstim. Novitet je bio i motor postavljen direktno iznad prednje osovine, što je oslobodilo dodatni prostor u kabini, kao i hidraulične kočnice kao standardna oprema.

Sve to je, naravno, imalo svoju cijenu, pa je auto bio osuđen na komercijalni neuspjeh, pošto Amerikanci u vrijeme Velike depresiji nisu imali novca za najsavremenije četvorotočkaše. Zbog toga se Chrysler Airflow, kao sedan i kupe, u proizvodnji zadržao samo tri godine, od 1934. do 1937, nakon čega je otišao u istoriju automobilizma.

1942. – Električno jaje ili Smart prije Smarta

Jedan od prvih pokušaja konstruisanja malog ekonomičnog gradskog elektromobila, preteče Smarta i sličnih (kineskih?) "zujalica", bilo je "električno jaje" – L'Œuf électrique.

Mali trotočkaš sa kupolom od pleksiglasa djelo je francuskog industrijskog dizajnera Pola Arzena, čiji je prototip nastao 1938, a sam automobil 1942. godine. Sa karoserijom od aluminijuma i kupolom (vjetrobranom i vratima) od zakrivljenog akrila, automobilčić je početkom '40-ih zaista djelovao "svemirski".

Elektromotor je napajalo pet 12-voltnih baterija, kapaciteta po 250Ah, svaka težine 60kg. Vozilo ukupne težine 350 kilograma, postizalo je maksimalnu brzinu od 70km/h i imalo domet od 100 kilometara.

Arzen je poslije Drugog svjetskog rata, električni motor zamijenio Peugeot-ovim jednocilindričnim benzincem od 125 kubika, od 5,5KS, što je povećalo maksimalnu brzinu na 80km/h. "Jaje" je vozio sve do svoje smrti 1990. godine.

1955. – Citroenova "žaba" iz budućnosti

Samo 15 minuta nakon što je 1955. godine predstavljen na Sajmu automobila u Parizu, Citroen DS je naručilo – 749 kupaca. Do kraja tog prvog sajamskog dana, svoju "žabu", kod nas popularniju pod nadimkom Ajkula, kupilo je čak – 20.000 ljudi.

DS je '50-ih godina bio klasa za sebe! Futuristički dizajn pratila je inovativna tehnologija, pa je tako Ajkula imala servo upravljač i poluautomatski menjač. Bio je to i prvi masovno proizvođeni automobil sa disk kočnicama.

Ipak, najveća inovacija, koja je proslavila DS, svakako je hidropneumatsko ogibljenje, zahvaljujući čijem "podizanju" je automobil i stekao nadimak "žaba". U Francuskoj poznat i kao "Déesse" (od izgovora DS), u prevodu – boginja, ovo je definitivno automobil koji i danas privlači poglede i mami uzdahe!

1975. – GTI: Prvi "narodni trkač"

Dvije godine nakon što se na tržištu pojavio prvi Golf, Volkswagen je u proljeće 1976. izbacio i prvi GTI – prvi pravi "narodni auto" sa sportskim performansama koji je imao dozvolu za vožnju u svakodnevnom saobraćaju.

Golf GTI je kombinovao praktičnost i pristupačnost automobila srednje klase sa startnošću i performansama sportskih automobila svog vremena. Imao je motor od "samo" 1,6 litra sa 110 "konja" i četvorostepeni manuelni mjenjač. Ali je to bilo sasvim dovoljno da Golf težak samo 810 kilograma "potjera" do maksimalne brzine od 182 km/h.

Pojavom ovog kultnog modela nastao – "Hot Hatch", cijela nova klasa "običnih" malih i srednjih hečbek automobila sportskih performansi, među kojima se i danas ističu vršnjaci "keca GTI": Peugeot 205 GTI, Renault 5 GT Turbo, Ford Escort RS Turbo, Opel Kadett GTE, Lancia Delta HF Integrale.

1986. – Rambo Lambo: Prvi hiper-terenac

Kada čujemo – Lamborghini, naravno da svi odmah pomislimo na hiperautomobil niske siluete, sa velikim brojem kubika i "konja" zauzdanih ispod poklopca brutalnog centralno postavljenog motora.

A da nas uvjeri da to baš i ne mora da bude tako, 1986. godine pojavio se Lamborghini LM002, prvi veliki terenski automobil izašao iz fabrike u gradiću Sant'Agata Bolonjeze.

Bio je to pokušaj italijanskog proizvođača da uđe na tržište vojnih vozila, odazvavši se na konkurs američke vojske za projekat novog terenca. Vozilo, nastalo na osnovi prototipova Cheetah i LM001, ubrzo po predstavljanju steklo je nadimak "Rambo Lambo". Pokretao ga je V12 benzinac zapremine 5,2 litra, sa 455 "konja", iz kultnog modela Countach.

LM002 nije u zadovoljio američke vojne prohtjeve, ali se prilično dopao arapskim šeicima, pa tako nastala civilna verzija terenca sa kožnim sjedištima, klimom, tamnim staklima sa električnim podizačima, vrhunskim stereo uređajem i posebno konsturisanim Pirelli gumama.

Od 1986. do 1993. godine prozvden je 301 Rambo Lambo. Nije mali broj onih koji tvrde da je upavo LM002, nakon brojnih testiranja i ispitivanja u vojsci SAD, poslužio kao idejna osnova za danas širom svijeta rasprostranjeni vojni terenac Humvee.

1996. – Elektro-pionir

Električni automobili su veći tržišni uspjeh i masovniju proizovodnju doživjeli tek u 21. vijeku, ali su i '90-te imale šta da ponude. General Motors je 1991. predstavio svoj prvi elektromobil namijenjen masovnoj proizvodnji – EV1.

Auto koji je tada "izgledao kao budućnost" pravio se između 1996. i 1999. godine, i kao pionir masovne proizvodnje elektičnih vozila, nije bio bez mana. Baterije su se dugo punile, obećana autonomija vožnje od 110 do 145 kilometra, u praksi je pre iznosila 80 do 95.

Proizvedeno je nešto više 1.100 primjeraka, koji su uglavnom davani u zakup korisnicima, pa se često dešavalo da su vraćani udareni i izgrebani.

Iako se tada nekima činilo da će slab uspeh ovog EV-1 staviti tačku na GM-ovu električnu epizodu, pionirski poduhvat je 15-ak godina kasnije postao je osnova za razvoj napredne EV tehnlogije kakvu koristi Chevrolet Bolt, pristupačan kompaktni elektromobil sa autonomijom od 390 kilometara sa jednim punjenjem baterija.

(MONDO)