Život u Tokiju umnogome se razlikuje od našeg, a slikovnica koju ćemo vam danas predstaviti upoznaće vas sa životom djece u tom višemilionskom gradu. "Djeca Tokija" autora Aleksandra Saše Škorića namijenjena je djeci, ali je veoma zanimljiva i za odraslu publiku.
Aleksandar Saša Škorić, umjetnik, dizajner i edukator, jedan period svog života živio je u Tokiju, a za to vrijeme bavio se raznim kreativnim stvarima. Međutim, jedna neobična ponuda izrodila je slikovnicu koja je, možemo reći, neobična i jedinstvena.
Naime, kao stranac u ovom japanskom gradu, dobio je ponudu da djeci iz nekoliko japanskih porodica predaje engleski jezik, a u radu sa njima razvio je i svoju metodologiju rada, mnogo drugačiju od uobičajenog pristupa učenja stranih jezika.
"Na početku sam se jako bojao rada sa djecom, ali želio sam da pobijedim taj strah. Osjećao sam da bi to mogao da bude veliki izazov, što se na kraju i pokazalo. Ubrzo sam shvatio da uobičajeno predavanje engleskog maloj djeci nije način, jer je usmjeren direktno, i zasnovan na ponavljanju, pjesmicama i generalno klincima koji samo gledaju u vas i ne shvataju šta se dešava“, kaže Škorić za Mondo.
Kako ističe nakon nekoliko časova roditeljima je predložio da učenje engleskog odbace kao polaznicu te predložio da umjesto toga stvaraju, crtaju, sjeckaju...
„Predložio sam im generalno rad sa rukama, a da kroz tu interakciju, indirektno uče i engleski, na šta su roditelji i pristali“, kaže ovaj umjetnik.
Slikovnica koja je danas pred nama izrodila se direktno iz rada sa tom malom grupom djece, njih četvoro sa kojima je radio šest godina.
"Slikovnica pokazuje život u betonskoj džungli, život djece zamotan u par stranica, s namjerom da se djeca ovdje, ali i u drugim zemljama upoznaju sa djecom Tokija. Ta djeca sa kojima sam radio u Tokiju su danas dvadesetogodišnjaci“, kaže Saša i dodaje da je to bila i ideja izdavačke kuće Kreativna Mreža iz Zagreba za koju je ova slikovnica i objavljena.
Želja mu je, kako kaže, bila da kroz ovaj format ovjekovječi šest godina rada sa djecom iz Tokija dajući i njima okvir zajedničkog druženja tokom tih godina.
Na samoj izradi slikovnice, koja se umnogome razlikuje od onoga što ste do sada mogli vidjeti, radio je oko tri mjeseca.
"Bilo je mnogo izazova, od kopanja starih fotografija, do ilustracija, pisanja teksta kao i vremenska razlika pri komunikaciji sa ekipom u Tokiju. Inače, slikovnica je kolaž fotografija, mojih ilustracija, njihovih radova sa mojih radionica i porodičnih momenata koji su privatni. Sama činjenica da su otvorili vrata strancu da objavi ovako nešto je zaista mali uspjeh otvaranja vrata komunikacije između ljudi, naročito djece“, kaže Škorić.
„Kao većina izazova i ovaj se pokazao plodonosnim jer sam iskreno više ja naučio kako o sebi, tako i o radu sa djecom, a nevjerovatno je da sam sklopio metodologiju rada, svoj način kojim prilazim radu sa djecom. Nema umotavanja, nema mistifikacije, nego direktan pristup sa fokusom na rad rukama, i savladavanje vještina, učenje o materijalu“, kaže Škorić.
Saša ističe da bi volio da se ova slikovnica nađe i na našem tržištu, jer je, kako tvrdi i ostatak serije impresivan i predstavlja djecu svijeta.
„Volio bih i da se domaće izdavaštvo okrene ka našim pričama koje moraju da se rade kvalitetno, kako tekstualno tako i vizuelno. Taj sektor izdavaštva u inostranstvu jedan je od jačih dok se kod nas sve većinom uvozi, prevod stranih, i veoma mali broj domaćih priča koje mogu biti mnogo bolje i jače“, kaže Škorić i dodaje da mu je ideja širenje mreže kreativaca koji rade za djecu, ilustracije, slikovnice, bojanke i sva edukativno kreativna pomagala jer je tu korijen pomoći roditeljima pri obrazovanju ali i razvijanju mašte kod djece.