Branislav Crnčević (1933-2011), srpski književnik, aforističar, novinar, scenarista i političar umro je 14. aprila 2011. godine.
Njegova djela preporučuju se djeci jer su jednostavna, osjećajna i bajkovita, ali takođe i odraslim čitaocima.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: "Bosonogi i nebo", "Piši kao što ćutiš", "Crni đavo, crveni rep", "Čuvari pepela"..
Rođen je 1933. godine u Kovačici, rastao je u Rumi, a djetinjstvo je, nakon smrti oca, proveo po sirotištima i hraniteljskim domovima.
Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Karijeru je započeo kao službenik predstavništva zrenjaninske pivare u Novom Sadu. Zatim je uslijedila novinarsko-urednička faza u listovima "Jež" i "Duga", kao i u listu za djecu "Mali jež".
Objavljivao je kolumne u raznim listovima i časopisima, među kojima su "NIN" i "Politika".
Pisao je i scenarije za filmove.
Na književnu scenu stupio je pod pseudonimom Vinon Rumski i Branislav BIP. Dobitnik je nagrade "Zmajevih dečjih igara" za stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu 1987. godine, te nagrade "Zlatni beočug" za životno djelo...
Osim književne karijere ističe se i Crnčevićevo političko angažovanje, pa ga tako mnogi danas pamte kao dobrog prijatelja bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića, a bio je i predsjednik Matice iseljenika Srbije. Bio je član SDS-a i podržavao stvaranje Republike Spske.
Branu Crnčevića mnogi pamte po velikom broju nezaboravnih aforizama među kojima su:
"Slobodan čovek misli šta hoće, a jede šta ima"; "Ubedili su me, ali im ne verujem";
"Da sam slep živeo bih u svome mraku. Ovako, ko zna u čijem mraku živim";
"Čuo sam da će sutra biti bolje, a ja baš sutra neću biti ovde"....