Mnogi smatraju da je proslava Dana mladosti 1987. godine najavila raspad Jugoslavije, a posljednje nošenje štafete od Triglava do Vardara izazvalo je skandal nezapamćenih razmjera.
Kada danas, s ove vremenske distance, gledamo na događaje koji su prethodili raspadu Savezne federativne republike Jugoslavije, mogu se pronaći mnoge insinuacije i simbolike u tadašnjim dešavanjima, a nakon smrti Josipa Broza Tita, ova država je takođe ubrzano počela da odumire...
Svakog 25. maja sjetimo se sleta, štafete i Dana mladosti, ali sjetimo se i njenog neslavnog kraja. Iako je Tito preminuo 1980. godine, Štafeta mladosti je nastavila da ide iz ruke u ruku miliona mladih ljudi od Triglava do Đevđelije, samo pod drugačijim nazivom "I posle Tita - Tito", uz zakletvu Jugoslovena da će istrajati na njegovom putu.
Skandali koji su pratili pripreme za Dan mladosti 1987. godine i, ispostaviće se, posljednju Štafetu mladosti i danas se s nevjericom prepričavaju. Sve je počelo kada se dizajnerski studio "Novi kolektivizam" iz Ljubljane prijavio na tadašnji savezni konkurs za idejno rješenje štafete i plakata Dana mladosti i - pobijedio.
Njihov plakat bio je kopija nacističkog plakata Nijemca Riharda Klajna, na kojem arijevac drži zastavu sa kukastim krstom. Njega su zamijenili petokrakom, a zastavu jugoslovenskom trobojkom i uklonili preostale simbole Trećeg Rajha, a njemački orao zamijenjen je golubicom.Prema riječima jednog od umjetnika, Romana Uranjeka, generalima i drugim predstavnicima tadašnjeg jednopartijskog režima se svidio njihov poster.
"Naš plakat za Dan mladosti je autentični retroavangardizam. To jeste citat, ali naši citati nikad nisu u čistom obliku. Nacikunst bismo, recimo, vezivali sa ruskom avangardom, ili sa socrealizmom - u svakom slučaju sa nečim što je potpuno različito u pristupu. Na plakatu za Dan mladosti smo vezali Riharda Klajna sa elementima od Triglava do Plečnika, sve to kombinovali u skladu sa našim jezikom izražavanja, i to je izazvalo paranoidnu reakciju totalitarne kulture", ispričao je Uranjek i dodao:
"Dobro se sjećam da je jedan general izjavio da mu je drago da je na posteru mišićavi mladić, a ne neka apstrakcija. Oni su to zaista voljeli i s tim se identifikovali. No, kada je referenca otkrivena, nastali su problemi".
A, problemi su počeli krajem februara 1987. kada je čitalac beogradske "Politike", inženjer Nikola Grujić novinama poslao pismo u kojem upozorava na sličnost između Klajnovog naci rada i plakata "Novog kolektivizma".
S druge strane, štafeta je bila urađena u obliku kupe, sa osam prstenova, koji su simbolisali republike i pokrajine. Trebalo je da stoji na držaču u kojem se nalazila video-kaseta sa porukom, držač je trebalo da se oslanja na četiri nogice, a čitava kompozicija da stoji na postolju u obliku SFRJ. Ne samo da je bila veoma nezgodna za nošenje, već je zbog te četiri nogiće mnoge podsjećala na hoklicu. Svima je nevjerovatno kako autori nisu završili u zatvoru.
Vremena je bilo sve manje, a skandal sve većih razmera. Međutim, nije bilo moguće nastaviti s tom štafetom, pa je ponovo angažovan slovenački studio, ali ovoga puta "Marketing delo". Zanimljivo je i to da zbog provokativnog plakata nije odgovarao niko od dizajnerske ekipe, a famozni čitalac "Politike" Nikola Grujić se nikada više nije oglasio u javnosti.
Novi plakat, sa zvijezdom petokrakom i zelenim listom, bio je pod velikom lupom javnosti, pa je i na njemu zapažena provokacija. Primjedbe su bile različite: da je petokraka suviše sa strane, da je manja od lista, da boja lista podsjeća na domobransko zelenu, da je list namjerno okrenut nadole, da liči na plakat "Slovenija, moja dežela"...
Ni nova štafeta Vladimira Pezdirca nije bila pošteđena kritike. Bila je od plastike, što je bio presedan, jer su dotadašnje pravljene uglavnom od plemenitih materijala. Uzalud su umjetnici pokušavali da objasne da plastika simboliše futurizam. Tek je "na nož" dočekano što na vrhu štafete stoji osam crvenih tačkica. Jedni su to tumačili kao prijetnju da će jugoslovenskim republikama i pokrajinama poteći krv, drugi komentarisali da plastična štafeta sa crvenim "kapljicama" liči na običnu epruvetu. Možda najbliži istini su bili oni koji su zbog toga što je u njoj bila ugrađena svjetleća dioda i sporne tačkice sijale, poredili štafetu sa igračkom.
Ali, vrijeme je bilo na izmaku a tenzije tolike da je polako sve počelo da gubi smisao. Štafeta je krenula sa Triglava nakon što su desetoro alpinista 21. marta, po nevremenu, jedva razvili državnu trobojku.
Neslavan početak nije mogao da ima ništa bolji kraj. Vrhunac manifestacije, slet na stadionu JNA u Beogradu nosio je naziv "Upalite svjetlo" i izvelo ga je 5.500 učesnika. Bilo je i problema sa scenarijem jer je, između ostalog, pjesma Đorđa Balaševića "Stari orkestar", asocirala na prozivku na račun kolektivnog predsjedništva SFRJ.
Posljednji nosilac štafete bila je Rajmonda Brošaj, učenica petog razreda Osnovne škole "Vuk Karadžić" iz Gnjilana. Rajmonda je predala štafetu predsjedniku Predsjedništva Savezne socijalističke omladine Jugoslavije Hašimu Redžepiju i prije toga poručila "Titovim putem, zajedno možemo sve".
Zaigralo se i posljednje Kozaračko kolo. Štafeta je stigla i na rok koncert u halu Pionir pozdravljena gromkim aplauzom i muzikom grupa Leb i sol, Džakarta, Zana, Valentino…
Cijeli slučaj je bacio veliku sijenku ne toliko zbog "nacističkog" plakata, koliko zbog reakcije koja je svojom rigidnošću uništila svaki kredibilitet Dana mladosti. Sljedeće, 1988. godine, štafeta je ukinuta. Na stadionu JNA je tada održan još jedan slet, da bi godinu dana kasnije SKOJ kao organizator sasvim ugasio ovu tradicionalnu manifestaciju.
(Mondo)