Događaj pod nazivom „Umjetnost koja nikome ne treba“ održan je u srijedu uveče u banjalučkom Domu omladine.
Nove vlasnike dobilo je više od 100 umjetničkih djela i predmeta, a njihovom prodajom je obezbijeđena vrijedna donacija za javnu kuhinju koju vodi Udruženje građana Mozaik prijateljstva.
Većina radova, njih 70, stavljena je na javnu licitaciju, dok je dio prodavan u kutku imenovanom „Daj šta daš, uzmi šta želiš“.
Iako su u pitanju radovi sa nesavršenostima, nastali bez svrhe ili oni čija je svrha s vremenom ispunjena, interesovanja za njih nije nedostajalo.
„Želimo da se zahvalimo svim posjetiocima koji su odvojili vrijeme, a i vrlo pristojnu količinu novca da podrže ovu priču“, poručuje muzičarka Andra Kiddo, koja je vodila aukciju, ali i sama donirala jedno djelo u svrhu prikupljanja sredstava.
„Ono što nas je posebno obradovalo jeste to što su rasprodati svi radovi za koje se licitiralo. Bez obzira na to da li su ih donirali etablirani ili mladi umjetnici, za svaki rad je stizala početna ponuda čim on dođe na red. Time smo dobili potvrdu da su i posjetioci prepoznali suštinu događaja – da to bude jedno drugačije, suštinski zabavno, a na kraju svima korisno veče.“
Organizator Nenad Bosnić je od početka priprema bio impresioniran odazivom umjetnika i kolektiva, kojih se okupilo više od 30, ali ističe kako bi sav taj trud bio uzaludan da ga sugrađani nisu prepoznali i nagradili na najbolji način – donacijama za javnu kuhinju.
„Posjetioci su odvojili 4.202 KM za umjetnost“, a kada smo na to dodali iznose koje su izdvojili Tropic i mojMarket, kao jedina velika kompanija koja se odazvala našem pozivu, te novi brend Jart, došli smo do ukupne brojke od 5.002 KM. A došli smo i do zaključka da nam je umjetnost ipak potrebna, jer čak i kad je 'felerična', ona i dalje budi nešto u čovjeku. Ovaj put je to bila jedna od najljepših osobina, solidarnost", rekao je Bosnić.
Tehničku podršku događaju pružilo je DIS – pozorište mladih, dok su organizaciju pomogli i Dom omladine, Gradsko pozorište Jazavac, Foto Nera, Foto Ivica, MakoPrint te restoran „Marco Polo“. S obzirom na uspješnost „Umjetnosti koja nikome ne treba“, projekat možda dobije i nastavak.
„Interesovanje na strani umjetnika definitivno postoji, jer smo se i sada brzo našli u situaciji da odbijamo radove zato što su došli suviše kasno ili ih već imamo previše. Reakcije javnosti su od starta isključivo pozitivne, a i prikupljena sredstva su, po našoj ocjeni, za svako poštovanje. Prirodno je, stoga, da se rodila ideja o nekom nastavku koji bi bio i sadržinski i georgrafski širi, ali o tome tek treba da ozbiljnije razmišljamo“, zaključuje Bosnić.
(Mondo)