Aleksandra Savić u današnjem Jezikolovcu bavila se izrazima i frazama koje se često koriste u oglasima.
(Za Mondo piše Aleksandra Savić)
Nedavno mi je privukao pažnju jedan banjalučki oglas. U njemu je pisalo da se novoizgrađeni stambeni objekat nalazi u blizini nosećih institucija. Kako mi je izraz neobičan, odlučila sam ga potražiti u literaturi.
Pridjev noseći primijetila sam dosad samo u sljedećim izrazima: noseći stubovi, noseći zidovi, noseća žena (trudnica), noseća koka, pa bih u ovom slučaju prije očekivala vodeće institucije – izraz koji se kod nas već odomaćio, pogotovo u političkom i medijskom diskursu. Međutim, jezički osjećaj, makar bio utreniran i školovan, često može da zavara kad je u pitanju ispravnost nekih oblika. Među lingvistima je nadaleko poznata priča o lektorima koji su ispravljali vrsne jezičke stručnjake samo zato što u obzir nisu uzeli najvažniju osobinu među riječima – višeznačnost. Svima poznati potpuno neopravdano kritikovani primjeri jesu da se slažu drva, a ne ljudi ili, što je nedavno kudila jedna naša značajna autorka jezičkih priručnika, da se iznosi smeće, a ne mišljenje.
Vratimo se nosećim institucijama. Pridjeve sa nastavkom -ći obično prepoznajemo kao dijelove ustaljenih izraza: važeći propisi, viseći most, ležeći policajac, odlazeći ministar, osvježavajući napitak, prateći vokali, putujući cirkus, budući student, tekući račun, leteći odred. Ovakve riječi nastale su pretvaranjem glagola u pridjeve, pa se njihovo preobražavanje vrši maltene pred našim očima. Označavaju stalnu osobinu imenice, a umnožili su se zahvaljujući uticajima iz njemačkog, francuskog i ruskog jezika. U ovakvom obliku nisu zabilježeni prije 19. vijeka. (Za lakše uočavanje ove pojave, uporedite sljedeće rečenice: Odlazeći, ministar je poručio da je zadovoljan svojim radom i Odlazeći ministar zadovoljan je svojim radom. U prvom slučaju imamo glagol, a u drugom pridjev!) Dakle, prema osnovnim podacima iz naših gramatika, da bismo registrovali ove riječi kao pravilne, one moraju da označavaju stalnu osobinu nečega ili nekoga i da tvore određene fraze, što naš primjer već zadovoljava. U Rečniku Matice srpske daju se sljedeća njegova značenja: noseća (bremenita, gravidna, trudna) žena, noseći zubi, noseća sila, noseća površina, noseći sistem, noseći elemenat – sve u značenju onaj koji nešto nosi, drži.
Pošto smo ispisali osnovno određenje i osobine pridjeva noseći, slijedi potraga za eventualnim potvrdama u literaturi. Najprije u velikom rječniku Srpske akademije nauka i umetnosti ipak pronalazimo da ovaj pridjev može, figurativno, značiti i osnovni, glavni, najznačajniji (kao noseća snaga na primjer). Takođe, u posljednje vrijeme primjetna je pojačana upotreba izraza „noseći kapacitet lokalitetaˮ u radovima koji se tiču ekonomije, ekologije i održivog razvoja. Označava sposobnost određene turističke destinacije da bude iskorištena a da to ne utiče na njeno stanje i zaštitu. Pored toga, u stručnim radovima nalazimo i: noseći rod vojske, noseći stav, noseći položaj, a u dosta članaka i noseće pojmove, noseće ustanove i noseće institucije, što znači da je gorenavedeni oglas očito sastavljen po uzoru na već pročitane i usvojene jezičke forme.
S obzirom na sve rečeno, možemo konstatovati da izraz noseće institucije znači isto što i vodeće institucije, tj. najznačajnije institucije u državi. Iako isprva možda neobičan, pridjev noseći, pogotovo umnožavajući se po uzoru na strane jezike ili u stručnim studijama, prilično je potentan i tvori mnogo novih izraza.
Ovaj primjer uči nas, naročito profesore i nastavnike srpskog jezika i književnosti, lektore i lingviste, kako ne treba olako odbacivati pojedine primjere u praksi, čak i ako su na prvi pogled u suprotnosti sa našim jezičkim osjećajem ili znanjem. Za proglašavanje čitavih izraza, riječi, rečenica ili oblika pogrešnim potrebno je pronaći čvrste dokaze u literaturi, jer bi u suprotnom bila napravljena velika i nepopravljiva šteta, što, na žalost svih nas, u prošlosti nije bio tako rijedak slučaj.
(MONDO)