Priča #33: Milan Đujić, Brod
Vaskrs
Mislim da je Vaskrs najljepše dočekan u mom selu na reci i ove godine. Među nas pedesetak seljana, u mom dijelu sela bilo je prelijepo. Gdje god krenem mirišu pečenja, pogače i kolači. Opijaju te predivne priče starih osoba.
"Moje, dijete", kako bi pričao komšija Mirko, "u moje vrijeme ja sam Vaskrs, slično, ovako dočekiv'o. Ali, samo što smo mi djeca za Vaskrs znali da idemo po selu, noseći svako od nas po petoro jaja. Zatim se po komšiluku tucamo jajima i kome ostane jedno ili više jaja taj je pobijedio."
Tu priču sam čuo više puta. Komšinica Milja, ona bi nam ispričala svoju priču, ali tek kada je zamolimo: "Baka Miljo, ispričaj nam neku svoju priču iz detinjstva vezanu za Vasrks!"
"Draga dječice, ja sam Vaskrs u svome djetinjstvu provela predivno i radno, ali uživajući. Mojoj majci bi pomagala farbati jaja. Išla bi na našu šarenu livadu, trčkala po njoj i tražila raznih travčica da dam majci i da ona taj oblik stavi na jaje. Uvijek sam bila srećna kada joj pomažem", osmjehivala se prisjećajući se.
U mom selu i pored priča i mirisa pečenja, kada se dočekuje Vaskrs, sređuje se i dvorište, divna dvorišta moga selceta. U tim dvorištima sam radio, pomagajući komšijama. Iako u selo malo ko dolazi, osim nas koji u njemu živimo, nama nije ružno, već predivno što uživamo u miru za naš praznik Vaskrs. Onda se spremimo i uzmemo svoje korpe, sastanemo se u jednu manju grupu, pa je tada put naš vođa do kuća mještana koji nam daju Vaskršnja jaja, ukrašena predivnim ukrasima i bojama, naljepnicama.
Kod teta Slavice je bilo uvijek radovanje. Ona nas ugosti, kao i ove godine, i ona nama da slatkiša i jaja, pa nas počasti domaćim kolačima koji su ukrašeni krivudavim linijama i kockicama, zekama i svim i svačim vezanim za Vaskrs. Barem je tako ove godine bilo, ali bude i svake, skoro isto, samo su svake sljedeće godine kolači ljepši.
Odemo kod deka Stanimira i bake Stane. Oni nemaju slatkiša, ali odemo i kod njih. Kada dođemo kod njih, uvijek se raspričamo sa njima jer znamo da su usamljeni i nedostaje im društvo i razgovora sa nekim. Iako nemaju novca, imaju jaja, a baka Stana ih ukrasi prelijepo. Kod nje uvijek se borimo da dobijemo najljepše jaje, a baka nam ispriča kako ona nas mnogo voli, a posebno što ih ne zaboravimo. To nas posebno raznježi, poljubimo baku Stanu i krenemo dalje u naš pohod.
Naše korpe, različitih boja, bi bile sve punije i punije. Ima tu i jaja i slatkiša, neki su čak dobijali i novce. Ali nikada nije bilo da dobije neko, a da ovaj drugi nema šansu, dešava se nekada da nam dadnu izazov, poput toga ko pobijedi u tucanju jajima dobije novac.
Stvarno, uživamo! Volio bih da je Vaskrs svaki dan.
Došli smo kod baka Radojke, ona nam je uvijek skretala pažnju na opasnosti, kao i ove godine. Pošto se ova korona pojavila, majke su svima spremile rukavice i maske, ali ih nismo nosili jer nam svi vjeruju i svi se znamo u selu i ne ide, uglavnom, niko nikud. Baka Radojka voli da nam skreće pažnju na životne probleme, što je nama zanimljivo i poučno. Ona je bila kod kapije, a mi na cesti i viknula je:
"Imate li maske i rukavice, djeco?"
"Imamo, spremile su nam majke!" mi smo joj odgovorili.
"Jašta, nego ih navucite, ova korona treba da nas masakrira? Joj, joj djeco, treba da pazite na zdravlje drugih i sebe! Nije ovo igranje, jeste, ali igranje sa životima. Gledajte da pomognete svijetu, ne odmažete, ajde stavite te maske i rukavice i dođite da vam baka da jaja, imaju i bombone!"
Kada je spomenula bombone, a ona ima one bombone od kafe koje svi obožavamo, mi smo vrisnuli: BOMBONEEE!!!
Mnogo lijep događaj! Došli smo kod nje u dvorište, ona je nosila rukavice i maske, onda nam je izvadila jaja i mi smo odabrali ko će koje i svima podijeli bombone. Polako smo izašli iz njenog dvorišta pjevušući pjesmu koju smo sastavili: "Vaskrs nam je došao, kroz selo veselo prošao, ruke nam je umio i dušu opio."
Bili smo srećni taj dan. Onda smo obišli cijelo selo i otišli kući.
Otvorili smo slatkiše koje smo dobili i nešto pojeli, jer nam je energije ponestajalo. Sišli smo do nasipa, gledali u kanal, vodu.
Okupili smo se u krug i isprobavali koje je jaje najtvrđe; ako izgubiš s obje strane, ispadaš. Podijelili smo slatkiše koji su ostali. Nikada nismo rekli nikome za okupljanje na nasipu, jer čuvamo tajne. Vaskrs je praznik koji djecu spaja u jedno srećno dijete, a ova korona naše društvo ne može razdvojiti, kakav god to bio virus nije jači od drugarske ljubavi!
Milan Đujić, Brod
(Tema ovogodišnjeg regionalnog književnog konkursa "Priče iz komšiluka" je IZOLACIJA. Sve priče koje objavljujemo možete pratiti putem facebook stranice "Priče iz komšiluka", gdje možete i "lajkovati" svoje omiljene priče...)