Priča #45: Dejan Stojaković, Banjaluka
Idiokratija
Pjesak. Nalazi se na svakom kraju svijeta. Sveprisutna materija koja je mnogima nepotrebna i nepoželjna da postoji. U antičko doba pjesak je služio za mjerenje vremena. Takav je osjećaj u izolaciji. Sjediš i čekaš dok ne proistekne i posljednje zrno pjeska, da bi napokon mogao da uživaš u svemu onome što te zadovoljava. Ali nekad se osjećam i kao zrno pjeska u pustinji zvanoj čovječanstvo. U toj pustinji vjetar diktira kuda će se kretati sva zrna. Ko se suprotstavi vjetru taj neće dobro proći. Sad je vjetar stao i puše u samo određeno vrijeme, te nas nosi na samo određena mjesta. Problem kod pjeska je taj što on ne određuje gdje će ići, kad će krenuti i gdje će stati. Vjetar je odlučio da pjesak treba da se nalazi u satu i da konstantno vrti isti krug u nedogled. Pješčano zrno nema pravo glasa na svoje postojanje, on ne može da odluči šta radi i na koji način. Možda želi da bude uz obalu, da uživa u Suncu, da ga voda prekriva talasima, da bude sa drugim zrnima koja su imala tu priliku da se nalaze tik uz vodu. Pjesak postoji u različitim bojama i oblicima, kao što kvarcni, vulkanski pa čak i koralni. Svaki se različito koristi ali su u suštini isti. Samo postoje u pustinjama jer je tako klima odredila. Ako slučajno neko zrno bude drugačije od ostalih njega ostala zrna progutaja i oblikuju kao sebe. To je problem i kod pjeska i kod ljudi. Suprotna mišljenja i stavovi o slobodi, kulturi, nauci, religiji pa i politici se ponižavaju i takve osobe vrijeđaju. U ovoj izolaciji koliko god bili udaljeni od pozitivnih strana društva udaljeni smo i od negativnih. Ovaj period nam je dao priliku da izvršimo introspekciju svoje duše, kakva je ona zapravo bez uticaja tuđih mišljenja i stavova. Pronalaskom sebe otkrivamo u stvari u kakvom idiokratičnom i dekadentnom društvu živimo. Sloboda mišljenja i govora je osporavana sa riječima: „Ćuti, nemoj neko da te čuje“, „Glup si kad tako misliš“, „Ne zanima me šta ti misliš, biće onako kako ja kažem“... Na raznim internet stranicama, u intervjuima i drugim vidovima komunikacije ljudi se vide pravi problemi našeg društva kao cjeline. Vladavina idiokratije je problem koji se ne dešava samo na prostoru Balkana, već i u čitavom svijetu. Poenta ove moje priče jeste ustvari kratak osvrt na to kako su ljudi izgubili ono što ih čini ljudima, saosjećajnost, poštovanje i razum.
Dejan Stojaković, Banjaluka
(Tema ovogodišnjeg regionalnog književnog konkursa "Priče iz komšiluka" je IZOLACIJA. Sve priče koje objavljujemo možete pratiti putem facebook stranice "Priče iz komšiluka", gdje možete i "lajkovati" svoje omiljene priče...)