Priča #50: Mladen Erak, Banjaluka
Proći će
Ponedjeljak. - Osjeti se miris kiše i jutarnje rose, dok na nebu vladaju oblaci, svaki priča svoju priču življenja i lebdenja. Dok na TV-u prebacujem kanale, pokušavajući da skrenem misli sa onog lošeg na nešto natprirodno i veselo, prašina se brižno širi po ivicama, kao da pravi svoje prve korake. Posmatram kapljice kiše koje kao da traže svoje mjesto na prozoru. "Da li su i one umorne, da li je i njima dosadno kao i meni?" - upitah se tada.
Utorak. - Sa novim danom sam počeo razmišljati o tebi. O sebi, o nama. O onim lijepim danima, samo našim danima. Izolacija nije uništila nas, uništila je samo neki moj, onaj unutrašnji mir. Kada ću te vidjeti? Za par dana, mjeseci ili godina? Proći će i ovo, siguran sam ja u to. Ali, fališ mi. Fali mi da te zagrljajem odvedem u naš svijet, a da te, zatim, riječima uputim u našu najljepšu bajku. Potpunu, magičnu. Ma, samo našu, znaš sve to.
"Kada izolacija i sve loše prođe, a ti mi ponovo dođeš, ponovo ću ti dati život svoj, životom te brani Mladen tvoj."
Sada me tuga grize, sjedi pored mene kao novi prijatelj. Ja samo čekam da ona ode i da ti dođeš. Možda su pandemija, izolacija i loši dani zaustavili puteve prema tvojoj ulici, ali nikada neće prema tvom srcu.
Pandemija će proći, ti ćeš doći, čak i ako si možda daleko. Kilometri su samo broj, ali ljubav traje. Svaki sekund, minut i dan. Brojaću i ostale DANE dok ne dođeš, obećavam. Brzo će to.
Mladen Erak, Banjaluka
(Tema ovogodišnjeg regionalnog književnog konkursa "Priče iz komšiluka" je IZOLACIJA. Sve priče koje objavljujemo možete pratiti putem facebook stranice "Priče iz komšiluka", gdje možete i "lajkovati" svoje omiljene priče...)