Priča #60: Tjaša Divić, Novi Sad
Grade moj,
da li si dovoljno odmorio,
od samice i tišine
možda se umorio?
Obasjaj svetlima svojim,
srca zbunjena i tužna,
sigurna sam više će te ceniti
ne mora ovo biti uspomena ružna.
Kao što sam govorila vazda,
ništa se ne podrazumeva,
ništa nam ne pripada i nije dato,
cenite svaku sitnicu zato.
Mostovi moji sjajni,
tvrđavo, ulice, Keju, goro
ravnico koja mi nikad pasala nisi,
nedostaješ, ne videh te skoro.
Nešto mi govori, a srce mi igra
sve je ovo ispit veliki
Proćiće i ova nezanimljiva igra.
Nismo još postali daleki.
S nestrpljenjem čekam grade,
zagrliti lepotu tvoju svu
i nema veze što se često razumeli nismo,
Zavoleh te, ljubav nađoh tu.
Tjaša Divić, Novi Sad
(Tema ovogodišnjeg regionalnog književnog konkursa "Priče iz komšiluka" je IZOLACIJA. Sve priče koje objavljujemo možete pratiti putem facebook stranice "Priče iz komšiluka", gdje možete i "lajkovati" svoje omiljene priče...)