Nakon 70 godina pomnog istraživanja, naučnici došli do novih otkrića o ženskoj erogenoj zoni.
Na "G-tačku", odnosno "tačku užutka" kod žena prvi je ukazao Ernst Grofenberg, još 50-tih godina prošlog vijeka, opisujući je kao osjetljivu zonu sačinjenu od zbira žlijezda, kanala, krvnih sudova i nervnih završetaka koji okružuju uretru žene. Naučnisi je još nazivaju i unutrašnjom tačkom okidanja ili uretralni sunđer.
Sedamdeset godina kasnije, ova tema je još uvijek na neki način kontroverzna, prije svega, zbog toga što neke žene i muškarci mogu da je pronađu, dok drugima to ne polazi za rukom.
Najnovije istraživanje kaže da postoji logičan razlog zbog čega je to tako. Naime, posljednje studije sugerišu da ne postoje dokazi da žene imaju tu malu, superosjetljivu regiju koja bi mogla stvoriti posebno snažne orgazme kada se stimuliše.
Posljednje istraživanje koje je sprovedeno nad 17 žena srednjih godina, nije našlo nikakve dokaze o takvom mjestu, već o regiji gdje su nervi "prilično ravnomjerno raspoređeni".
U časopisu "International Urogynaecology Journal" objavljena je studija turskih stručnjaka koja sugeriše da su "anatomski dokazi o prisustvu G-tačke oskudni, nedovoljni i slabi".
U savremenom društvu ova mala neuhvatljiva tačka užitka kod žena pretvorila se u multimilijarderski biznis, obavljaju se hirurške intevencije koje bi trebalo da je istaknu, kao i terapije za "otkrivanje" ove zone.
I mada nikada ranije nije naučno dokazano da G-tačka postoji, ona je nakako uspela da učini da se žene, koje je nisu otkrile, osjećaju nesigurno i neprivlačno.
Istraživanja pokazuju i da je čak 22 odsto muškaraca otkrilo da im je glavno cilj u seksu da otkriju upravo ovu tačku užitka kod svojih partnerki.