Jednog krznenog člana porodice Šatara upoznali ste ranije. Riječ je o mački Milici, a danas vam donosimo priču o Grgi, biglu u koga ćete se, baš kao i mi, zaljubiti čim ga vidite. Evo njegove priče...
Bio sam ekstremno protiv psa u stanu!
Imao sam dva razloga zbog kojih sam i na sam pomen da nabavimo psa odbacivao ideju u startu. Prvenstveno zbog malograđanskog vaspitanja da će kuća biti prljava, puna dlaka i da je pas veeeeeelika obaveza zbog izvođenja u šetnju, što se sa istinom ni u putu nije srelo, a drugi zbog mogućnosti da će me neko svrstati u pomodare kojima ljubimci služe kao aksosoar za kačenje fotografija na društvene mreže.
"Kuvali" su me supruga i sin relativno dugo vremena i kad sam napokon pristao, više se ne sjećam kako su me odobrovoljili, shvatio sam da je odluka odavno donesena, da je član našeg domaćinstva uveliko pronađen i da se samo čekao trenutak kad ću ja shvatiti da sam "lično donio tu odluku".
Izbor je pao na bigla, zbog kratke dlake i dobre naravi, ljubavi prema djeci i crtanim filmovima u kojima love lisice, ali najviše zbog filma "O psima i mačkama" u kojem je glavni junak štenac koji je u očima osmogodišnjeg dječaka spasio svijet.
Osim moje malenkosti, koja je ipak bila lak zalogaj za "udruženi zločinački poduhvat" ubjeđivanja o nabavljanju psa, mnogo ozbiljniji problem je prestavljala mačka Milica, odnosno njena reakcija na budućeg člana porodice.
Otišli smo da odaberemo jednog od pet mališana, koje je okotila Asti (znate je iz nekadašnjeg "Mister X-a", a sada "Kadra"), i logično uzeli onog koji nije bio zainteresovan za razliku od ostale četvorice koji su silno tražili našu pažnju.
"Onaj tamo je naš", sporazumjeli smo se pogledima i donijeli kući malog Grgu, koji je "kršteno" ime dobio od jednog riječkog tviteraša, a nama se užasno svidjelo.
Milica je reagovala u skladu sa vlastitom koljačkom prirodom, pa je u prvih 10 dana zajedničkog suživota, brat-bratu prosula lokvu krvi iz Grgine njuške, skoro kao da smo pripremili prasca za Božić. Pretjerujem, naravno.
I kada je vidjela da će znatiželjni klempo, koji njuška svuda po kući, ostati uprkos njenom nezadovoljstvu, demonstrativno je skočila s balkona i napustila nas zauvijek. Suprugu je njeno bježanje baš teško pogodilo, svaki dan je tražila po naselju, zvala, lutala, pitala komšije da li su je vidjeli, štampala flajere sa nagradom, ali džaba.Kao da je u zemlju propala.
S vremena na vrijeme bi je čula kako mjauče u kišnoj noći, na brzinu bi oblačila jaknu i u pidžami silazila da je pronađe, ali, uzalud. I dan-danas je ona sigurna da je to bila Milica, iako sam ja, moram priznati, bio skeptičan. Do jednog jutra, netom što je svanulo, kad je kao furija izletjela iz stana i rekla: "To je ona, sto posto" i nije pogriješila.
Milica se zavukla ispod našeg auta i na jedvite jade poprilično podivljala, ipak pristala da dođe u njeno naručje i vrati se kući izranjavana, prljava, gladna i žedna.
Poslije kupanja i obilnog objeda, Milica je popustila i prva stvar koju je učinila, bilo je prijateljsko pozdravljanje sa Grgom, koji joj je odmah oprostio svo grebanje i mahanjem repom dao do znanja da je ona njegova gospodarica. Kako tada, tako i danas, skoro sedam godina kasnije.
Njegov karakter je pomalo ambivalentan - istovremeno je hrabar kao lav i plašljiv kao zec, jer se ne plaši ni najopasnijih dobermana ili pit bulova s kojima je spreman da se pokolje u sekundi, a opet užasava se pileta ili puža.
A "čojstvo" i dobrotu koja isijava iz njegovih očiju ne bih znao da opišem i to osjećaju svi vlasnici pasa kad dolaze kući jer im se oni najviše obraduju i poprave koliko god da ste imali težak dan.
O inteligenciji i pameti takođe je nekako prepun suprotnosti - bez ikakvih problema razumije i posluša naredbu da probudi sina da ne bi zakasnio u školu, a opet, ne bi naučio da šeta uz nogu ni da mu život od toga zavisi.
Njegov lovački instinkt je ipak snažniji i tu ne pomažu nikakve komande, keksići ili hrana.
Uprkos svim "manama" u roku od odmah me od "žestokog" protivnika pasa u stanovima pretvorio u kritičara svih onih koji misle da im treba dvorište kako bi bili srećni, a ustvari su samo lijeni i ne žele da se pomjere.
I još nešto, stanovi i kuće se prljaju i morate svakako da ih čistite.
P.S. Nikad nisam zažalio što je Grga ušao u naše živote i naša srca, ma koliko patetično bilo, i nikad mi nije bilo teško da ga izvedem u šetnju.