Da li ste znali da muzej “Državni Ermitaž” u Sankt Peterburgu zapošljava mačke da čuvaju neprocjenjive kolekcije umjetničkih djela od glodara?
Takozvane mačke – čuvari, za turiste gotovo neprimjetne, borave na tavanima i u podrumima muzeja. Ova praksa “zapošljavanja” četvoronožnih čuvara ima duboke istorijske korijene.
Uprava muzeja zapošljava ove visoko kvalifikovane čuvare još od osnivanja Ermitaža 1764. godine. Iako se u današnje vrijeme mnogim hemijskim sredstvima mogu jednostavno istrijebiti štakori i miševi, muzej nastavlja da drži mačke, koje su postale njegove maskote.
Prve mačke primljene su u državnu službu u 18. vijeku. Car Petar Veliki prvi je pružio utočište jednoj krupnoj mački koju je donio iz Holandije u Zimski dvorac koji je tada još uvijek bio izgrađen od drveta.
Kasnije je carica Jelisaveta naredila da se veća grupa mačaka dovede iz Kazanja da bi lovile miševe, kojih se izuzetno plašila. Tokom vladavine Katarine Velike mačke su dobile status čuvara dvorca. U vrijeme Velike Carice mačke na dvoru su bile svrstane u dvije klase: kućne mačke (poput ruske plave mačke) i dvorišne mačke, koje su lovile štakore i miševe, čuvajući tako duševni mir Njenog Veličanstva.
Mačke – čuvari Ermitaža preživjele su Oktobarsku revoluciju i nastavile obavljati svoj posao i pod sovjetskom vlašću. Međutim, nisu preživjele opsadu Lenjingrada tokom Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945: izgladnjeli građani su ih pojeli spašavajući se smrti od gladi.
Zbog toga su ubrzo štakori preplavili ovaj grad.
Odmah poslije oslobođenja u Lenjingrad je iz centralnih krajeva Rusije dovezeno dvoje kola punih mačaka. Od njih je formiran nov odred lovaca na miševe. Broj mačaka je znatno narastao krajem 60-ih godina 20. vijeka, što je stvorilo probleme u Ermitažu.
Kako su mačke krenule u invaziju na podrume, prostorije i hodnike muzeja, uprava je dobila naredbu da ih se riješi – što je i učinjeno. Međutim, poslije nekoliko godina, četvoronožni čuvari su vraćeni na svoje zadatke, jer su ljudi u muzeju shvatili da bez njihove pomoći teško da mogu sačuvati kulturne vrijednosti.
Od tog vremena, mačke Ermitaža vrlo su dobro zbrinute. Svaki takozvani „ermit“ ima radnu knjižicu s fotografijom, kojom se potvrđuje da je kvalifikovan za obavljanje ovog složenog zadataka i čuvanje podruma muzeja od glodara.
O mačkama se vodi briga u svakom pogledu – dobro ih hrane, a kada se razbole imaju veterinarsku njegu. Povrh svega, uživaju veliko poštovanje zbog teškog i odgovornog posla koji obavljaju. Osoblje muzeja svaku mačku i mačka poznaje po imenu, koje se za svaku macu pažljivo biraju kako bi bilo u skladu s njenim karakterom.
Ovu ekipu repatih čuvara čine uglavnom obične ulične mačke, a kao i u carsko doba odnosi u njihovoj zajednici počivaju na strogoj hijerarhiji. Čuvari se dijele na aristokratiju, srednji sloj i niži sloj.
Svaka grupa zadužena je za određeni dio zgrade. U muzeju nikada ne smije boraviti više od 50-60 mačaka, i to ne zato što se veći broj ne bi mogao nahraniti i smjestiti.
Naime, radnici muzeja ustanovili su da ako broj mačaka pređe 60, one se počinju boriti između sebe i zanemaruju svoje obaveze. Zbog toga muzej povremeno mora potražiti ljude koji bi pristali na usvajanje viška mačaka.
Muzej ima posebne podrumske prostorije gdje se čuva hrana za mačke i mjesto gdje se one smještaju kada se razbole. U blizini muzeja postavljeni su saobraćajni znakovi koji vozače upozoravaju da su mačke u blizini, kako bi bili oprezniji i usporili.
Nažalost, pogibija u saobraćaju najčešći je uzrok smrti mačaka iz Ermitaža.
Dan mačaka Ermitaža, koji se svake godine obilježava 28. marta, zauzima posebno mjesto u kalendaru praznika ove ustanove.
Osoblje muzeja priprema brojna zanimljiva takmičenja i organizira izložbe informativnog karaktera na kojima turisti i posjetioci muzeja mogu saznati cijelu priču o nenadmašnim čuvarima Ermitaža, muzeja sa jednom od najvećih kolekcija umjetničkih djela na svijetu.
--
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.