Travničanin Adin Pinjo već nekoliko godina vodi nesvakidašnji život u specijalno preuređenom kombiju kojim putuje po Bosni i Hercegovini.
Ukoliko vam manjka ideja koja biste mjesta posjetili u BiH, blog „Outdoors“, može da pomogne. Tamo Adin Pinjo (33) iz Travnika, koji vodi uzbuljiv avanturistički život putujući u svom kamperu po Bosni i Hercegovini, objavljuje veoma zanimljive priče.
Adin je diplomirani profesor informatike koji se nikad nije bavio ovim zanimanjem već se okrenuo grafičkom dizajnu, fotografiji i videografiji. Upravo mu je njihov spoj pomogao u ispunjenju sna i kupovini kombija za kampovanje.
„Nakon posla u Sarajevu, vratio sam se u rodni Travnik i postao sam frilens fotograf i videograf, radio sam grafički dizajn, kojim sam se dugo bavio uz posao. Kroz rad mi se povećavao i broj klijenata mimo zaposlenja u Travniku. Dao sam otkaz i odlučio samo da se posvetim samo svojim klijentima i radim što volim“, kaže Pinjo u razgovoru za MONDO.
Ljubav prema prirodi razvila se od malih nogu, a uporedo sa njom rasla je i strast prema avanturističkim sportovima, kao što su paraglajding i sleklajning ("slacklining" - hodanje po traci između drveća i stijena).
„Ja sam odrastao u gorskoj službi tako da sam od malena naučio da budem u prirodi. Između ostalog bavim se paraglajdingom, takođe sam i gorski spasilac.U zadnjih nekoliko godina organizujem i mini festival penjanja "Vitality Fest" u Travniku i učestvujem u organizaciji festivala u Blagaju“, kaže Pinjo.
Nakon godina provedenih u planinarenju i nošenja šatora odlučio je da sebi olakša putovanja po prirodi i kupi kombi koji je pretvorio u kamper u kojem je instalirano sve što čovjeku treba: struja, voda, grijanje i internet. Ovaj kamper mu je postao druga kuća.
„Imam dosta prijatelja koji putuju sa rancem, kako se popularno kaže, „bekpekuju“. Meni je to bilo previše pa mi je ovakav način bio odgovarajući. Upoznao sam i sklopio prijateljstva sa ljudima iz cijele Evrope koji žive takav stil života, odnosno putuju sa kamperom."
Na početku je njegova odluka iznenadila prijatelje i porodicu, koji su se pitali kakav je život u kombiju i zašto Adin ne može jednostavno "da bude kao ostali".
„Bili su začuđeni. Pitali su me: možeš li Adine biti normalan kao svi ostali ljudi i imati posao od osam do četiri. Onda kada su postali svjesni da sam se zaista odlučio na ovo i da skupljam sav novac i posvećujem se, podržali su me. Ja nikom nisam dao da se miješa u sve to jer sam imao neku svoju viziju i plašio sam se da bi me neko pokolebao. Trebalo je dosta vremena da se porodica i prijatelji naviknu da je to nešto normalno, jer u BiH, posebno manjim sredinama, to nije zamislivo“, prisjeća se Pinjo.
Cijeli projekat nije tekao glatko i nije bilo lako pronaći tip vozila koji bi bio pogodan za ono što je Adin naumio. Kombiji su bili traženi za vrijeme epidemije koronavirusa, a našeg sagovornika sačekali su i administrativni problemi.
„Prvo sam očekivao da mogu da nađem neki u lošijem stanju za četiri do pet hiljada maraka. To se ispostavila kao loša ideja. Skupio sam 10-12 hiljada maraka radeći dva posla. Bilo je vrijeme koronavirusa tako da se nisu imale na šta potrošiti pare. Dugo sam tražio kombi i bukvalno sam svaki na piku (olx.ba) obišao, od Doboja do Mostara. I na kraju ga kupim u Travniku, na deset minuta od svoje kuće. Ja se ne razumijem u vozila i imao sam prijatelja koji mi je pomogao“, rekao je on.
S obzirom da kupljeni kombi spada u teretna, a ne putnička vozila Adin je bio prinuđen da radi prenamjenu i prateći atest vozila.
„Zvao sam više od deset firmi da se informišem oko propisa da bi se kombi mogao registrovati kao kamper, sve su mi rekle različite stvari koje moram ispuniti. To je bila živa konfuzija. Onda sam odlučio da uradim sve što sam zamislio na kombiju, pa tek kasnije da razmišljam o registraciji. Na kraju svega sam riješio atest", priča Pinjo dodajući da je u jednom trenutku zamalo odustao kada je vidio koliko novca treba u opremanje i prenamjenu kombija.
Outdoors.ba – čuvanje mjesta i istorije od zaborava
Srećom do odustajanja nije došlo pa ovaj avanturista sadržaj sa svojih putovanja često dokumentuje na blogu "Outdoors.ba" koji mu služi kao neka vrsta virtuelnog dnevnika, a drugima kao zbirka ideja za izlet u putovanje po Bosni i Hercegovini.
„Stranica najviše služi za moju dušu i sam je finansiram, a cilj mi je da objasnim ljudima kako da dođu do prirodnih ljepota u Bosni i Hercegovini. A kupovina kombija mi se uklopila u sve to da mogu da radim video i sve to pretvorim u blog. BiH ima toliko skrivenih lokacija, koje se nalaze nadomak puta. Gdje god staneš imaš nešto lijepo da vidiš“.
U svojim istraživanjima BiH vrlo često, pored prirodnih ljepota, naiđe i na ponekad još neotkrivene ostatke burne istorije naših prostora.
„Uspio sam slučajno da na Kupresu nabasam na spomenik iz Drugog svjetskog rata o kojem ništa nije bilo na internetu. Nakon toga sam sam istražio o čemu se radi i spostavilo se da je povezan sa desantom na Drvar. Tito se povlačio na Kupres i tu je postavljen spomenik. Sve te informacije želim da podijelim i da ostanu zapisane kako se ne bi zaboravile. Sve starije generacije koje imaju znanje polako umiru, a mi mladi o tome ne znamo ništa i želio sam na neki način da ta saznanja arhiviram“.
Najljepša mjesta: Od Blagaja do Bjelašnice
Za kraj je sa nama podijelio nekoliko svojih omiljenih lokacija u BiH među kojima s vodopad Ilomska, koji se nalazi između Travnika i Kneževa i Kukavičko jezero na Kupresu. I ne samo to...
„Meni je Blagaj otkriće u smislu sportskog penjanja i via ferrate, odnosno cjelokupnog avanturističkog sadržaja koje ima da ponudi. Ni dan danas to nije popularno, osim među sportskim penjačima. Super lokacija za dočekati jutro ili zalazak sunca je na Bjelašnici odnosno Visočici kod Sarajeva: vrh Crveni kuk i pogled na Puzin. Najveće uživanje mi je put od Livna do Bosanskog Grahova. Taj dio je prelijep da se izgubim u putovanju“, zaključio je Pinjo.
(MONDO)