Posjetili smo treće najveće ostrvo na Mediteranu koje je podijeljeno već pola vijeka. Evo kako izgleda Nikozija, glavni grad Kipra kojeg većina turista izbjegava.
Fudbaleri Borca prošlog četvrtka ispisali su novu stranicu istorije pobjedom nad APOEL-om u drugom kolu Konferencijske lige, a ovo je bila i prilika da bar na brzinu istražimo treće, najveće ostrvo na Mediteranu, odnosno njegovu prestonicu – Nikoziju.
Iako su crveno-plavi gostovali u Nikoziji, umjesto u glavni grad Kipra sletjeli smo u Larnaku, što nije bio naš izbor već jednostavno neizbježna okolnost posljednjih pet decenija.
Nikozija ima svoj aerodrom, ali on nije u funkciji još od 1974. godine kada su Turci okupirali sjeverni dio Kipra, a aerodrom koji je u to vrijeme bio praktično nov, jedan od najsavremenijih u ovom dijelu svijeta i kojeg su Kiprani zvali "draguljem" Bliskog istoka je zatvoren. Tu praktično počinje priča o trenutno jedinom gradu na svijetu koji je podijeljen između dvije države.
Nakon vijekova pod Otomanskom imperijom Kipar 1878. godine prelazi u ruke Velike Britanije. Tek 1960. godine ova ostrvska država poslije velike borbe stekla je nezavisnost, međutim, stabilnost je trajala kratko.
Nakon samo tri godine grad je podijeljen "zelenom linijom" na grčki i turski dio, a 1974. godine Turci su okupirali 37 odsto ostrva, uključujući i sjeverni dio Nikozije.
Grčki dio, Republika Kipar je zvanično priznata država i članica Evropske unije, dok samoproglašenu "Tursku republiku Sjeverni Kipar" ne priznaje međunarodna zajednica, već samo Turska, a kiparski Grci je zovu i "okupirani dio Kipra". Kako smo se uvjerili na licu mjesta, to zaista jesu dvije države, dva potpuno različita svijeta, sa različitim jezikom, stanovništvom, kulturom, valutom...
Već dok prilazite Nikoziji iz pravca Larnake vidite prvi znak grčko-turskog sukoba, koji je bukvalno neizbježan. Bilo da se vozite ka gradu, gledate panoramu grada sa bilo koje više zgrade ili jednostavno posmatrate utakmicu na stadionu APOEL-a, na obližnjoj planini Pentadakstilos/Bešparmak u sjevernom dijelu Kipra vidjećete ogromnu zastavu tzv. "turske republike Sjeverni Kipar", a ne možete ju izbjeći ni kada padne mrak.
Naime, kiparski Turci su osvijetlili konture zastave sa zvijezdom i polumjesecom, pa se svakih par minuta, pali dio po dio zastave, a zatim njen kompletan obris. I tako svako veče.
"Nikome u grčkom dijelu nije drago zbog te zastave. Ona je postavljena isključivo radi provokacije, kako bi nas konstantno podsjećali na svoju prisutnost sa druge strane, nakon što su okupirali sjeverni dio“, kaže nam Petros Aristotelus, kiparski Grk koji živi u Nikoziji.
Granica postoji na čitavom Kipru i naravno u Nikoziji kroz koju prolazi tzv. "zelena linija". Od 2003. godine moguće ju je preći, ali isključivo na graničnim prelazima, a osim onih klasičnih na kojima se kreću vozila i pješaci u samoj Nikoziji su dva isključivo pješačka granična prelaza.
Onaj najpoznatiji nalazi se u Ledra ulici, glavnoj pješačkoj zoni i najdužoj ravnoj ulici unutar venecijanskih zidina. Šetajući pored brojnih trgovačkih radnji, koje za razliku od onih u najužem centru svjetskih metropola ipak nisu isključivo najpoznatije svjetske modne marke, te kafića i suvenirnica dolazite do graničnog prelaza ispred kojeg je spomenik na kojem su koplja, za koja nam ni lokalci nisu tačno znali šta simbolizuju, osim "podijeljenosti".
Fotografisanje spomenika je dozvoljeno, ali ne i graničnog prelaza, a uprkos upozorenju policajca bilježimo nikozijsku svakodnevnicu – ljude koji najnormalnije prelaze iz grčkog dijela u turski i obrnuto.
Samo minut, dva kasnije nakon pasoške kontrole koju prolaze i turisti i lokalci ipak odustajemo od fotografisanja nakon više nego oštrog upozorenja turskog policajca da ne smijemo da fotografišemo "zelenu liniju", napuštenu zonu između dvije granice koja je na ovom dijelu široka svega jednu uličicu.
Na pojedinim dijelovima u centru Nikozije ova "tanka linija" između dva dijela Nikozije, dva Kipra, onog sjevernog i onog južnog je svedena bukvalno na jedan zid, dok je najširi pojas "ničije zemlje" na području glavnog grada praktično teritorija već pomenutog aerodroma, koji je, kao i ostatak "zelene linije" pod kontrolom Ujedinjenih nacija.
Čim pređete u sjeverni dio sve podsjeća na Tursku, od radnji , ugostiteljskih objekata i građevina, pa do činjenice da su cijene istaknute u turskim lirama, zvaničnoj valuti države udaljene 113 kilometara.
Jedna od rijetkih znamenitosti vrijednih obilaska je Bujuk han, mjesto koje je nakon izgradnje davne 1572. godine služilo za odmor putnika, potom tokom britanske vladavine služilo kao zatvor, a sada je mjesto na kojem se osim male džamije u sredini nalaze restorančići i male radnje u kojima se ručno izrađuju i prodaju suveniri, nakit, odjeća i drugi predmeti koje uglavnom kupuju turisti. Slično je i u grčkom dijelu u Ledra ulici, međutim, tamo je mnogo više "industrijskih suvenira" dok smo ovdje vidjeli mnogo više zanatlija koji zaista izrađuju ono što prodaju.
Ne idu samo turisti iz jednog dijela u drugi, već je to svakodnevica i za stanovnike Nikozije.
"Ja u sjeverni dio Kipra idem uglavnom na plaže, jer je bliže more nego da idem do Larnake, a idem i radi pecanja. Ljudi iz jednog i drugog dijela svaki dan najnormalnije prelaze granice. Dosta je kiparskih Turaka koji dolaze u južni dio i rade u njemu jer je standard kod nas bolji. Minimalna plata u grčkom dijelu je oko 1.200 evra pa dolaze da rade ovdje. Osim toga dolaze i da kupuju određene proizvode, prije svega brendirane proizvode iz Zapadne Evrope, jer su kod njih uglavnom proizvodi iz Turske", kaže nam Petros, a onda otkriva i jedan dodatni razlog zbog koje on i ostali kiparski Grci idu na teritoriju Sjevernog Kipra.
"Zbog goriva. Gorivo je dosta jeftinije nego kod nas, pogotovo nakon ove devalvacije turske lire u posljednje vrijeme".
Sam pogled na cijene goriva u južnom gdje je litra dizela oko 1,39 evra i u sjevernom gdje je to isto gorivo oko 0,90 evra, govori da se odlazak "preko" itekako isplati.
Ni sjeverni ni južni dio, istini za volju, nemaju mnogo toga da ponude turistima, pa većina onih koji izaberu Kipar kao destinaciju za ljetni odmor bez problema zaobiđu glavni grad.
U turskom dijelu nalazi se katolička katedrala Svete Sofije, koja je za vrijeme Otomanske imperije pretvorena u Selimi džamiju, pomenuti Bujuk han i čuveni Bedestan, dok ćete u grčkom dijelu naići na nešto više znamenitosti za obilazak poput Muzeja Kipra, Famagusta kapije, Kulturni centar Fondacije Arhiepiskopa Makariosa III, Fanaromeni trg i Fanaromeni crkvu, Spomenik slobode, posvećen borcima za nezavisnost Kipra od britanske vladavine, te nekolicinu drugih crkvi i znamenitosti.
Tu je i Šakolas toranj i njegov muzej na 11. spratu, ali vam praktično osim pogleda na cijelu Nikoziju i kratkog dokumentarca o istoriji nastanka kiparske države ne nudi praktično ništa više. Čak ni zaposleni u ovom više vidikovcu nego muzeju ne trude se previše.
Jednostavno i prilično hladno "ne znam" bio je odgovor na nekoliko naših pitanja o najosnovnijim stvarima vezanim za Kipar i Nikoziju, što je jasan znak da turizam i nije glavna djelatnost u Nikoziji.
PORNO INDUSTRIJA JEDNA OD VAŽNIH GRANA PRIVREDE
Od čega onda žive ljudi u glavnom gradu Kipra, ako nisu orijentisani na turizam kao drugi gradovi Kipra poput Larnake, Limasola, Aja Nape...? Da li postoje neke velike poznate kiparkse ili strane kompanije?
"Imamo jednu veliku rusku gejming kompaniju, za nju radi dosta ljudi, a isto tako mnogi rade za Pornhub. Ovdje cvjeta porno industrija", rekao nam je taksista kome smo zapamtili samo prezime, Vasilopulos. Njegov odgovor djelovao je začuđujuće, pomalo i sumnjivo, ali je bio daleko od šale, iako se kiparski Grk sa podužim imenom prilično smijao dok nam je to govorio.
Naime, Kipar spada u zemlje sa najnižim porezom u Evropskoj uniji, posebno korporativnim porezom koji iznosi 12,5%, pa je ova ostvrska zemlja idealna za brojne evropske i svjetske kompanije.
Ruska kompanija koju je je naš taksista pominjao je u stvari bjeloruska kompanija "Wargaming" koja je svoje sjedište 2011. godine prebacila u Nikoziju, a u glavnom gradu Kipra je zaista i Pornhub, koji doduše ne snima ništa na Kipru, ali mu je zbog finansijskog poslovanja sjedište u Nikoziji.
I ne samo Pornhub! Kipar i Nikozija su "centar pornografije", s obzirom da se u ovoj zemlji nalaze sjedišta kompanija koje u svom vlasništvu imaju Pornhub, XHamster, Stripchat, Faphouse, Virtual Taboo, Faphouse i mnoge druge platforme iz svijeta "industrije za odrasle".
Važna stvar koju treba znati je da se na Kipru koriste trokontaktne utičnice, pa su vam potrebni adapteri. . Ukoliko ih ne dobijete u hotelu, možete da ih kupite u prodavnicama po cijeni od 2-3 evra. Ipak, ono na šta se ni nakon dva dana boravka u Nikoziji nismo navikli je vožnja lijevom stranom ceste. Iako smo prije odlaska na Kipar razmišljali o iznajmljivanju automobila od ove ideje odustali smo čim smo kročili na ulice Nikozije.
Daleko od toga da je samo ova industrija prisutna. Prednosti poreske politike iskoristile su i brojne svjetske tehnološke, brodske, kao i osiguravajuće kompanije.
Nikozija je i veliki studentski grad, pošto se u njemu nalazi nekoliko državnih i privatnih univerziteta koji okupljaju preko 20.000 studenata iz više od 100 zemalja svijeta.
U glavnom gradu Kipra su očekivano i sve najvažnije ambasade, a ono što smo primijetili vozeći se ovim dijelom je da se ruska i američka nalaze praktično jedna prekoputa druge.
Nakon svega, uprkos odličnoj hrani i uglavnom prihvatljivim cijenama, bez obzira da li se radi o hotelima, restoranima ili cijeni vožnje taksijem u Nikoziju se uglavnom dolazi poslom. To je bio slučaj i s nama, a Nikoziju ćemo i nakon dvodnevnog obilaska prije svega pamtiti po istorijskoj pobjedi banjalučkog Borca nad APOEL-om u Konferencijskoj ligi.