Topli valovi Sredozemnog mora, krošnje mandarina, plantaže narandži, te brojne poznate i manje znane legende, samo su dio bogatstva skrivenih u utrobi Antalijske regije u Turskoj, a koji ovo mjesto sa 300 sunčanih dana godišnje, čine oazom egzotičnosti.
Da li su legende koje se i dan danas prenose zaista istinite ili su samo proizvod mašte uma opijenog toplom mediteranskom klimom i mirisom raznobojnog cvijeća-ostaje samo da nagađamo, ali ono što je sigurno je, da morske zanimljivosti daju poseban elan i kolorit regiji poznatoj po narandžama.
Osveta sestara
Jedna od legendi poznata kao „osveta sestara“ kaže da je nekada davno u ovom kraju postojao običaj da očevi kćerkama u nasljedstvo ostavljaju parcele uz more, a sinovima plodno zemljište gdje su uzgajali narandže. Mnogo godina kasnije, kada se razvio turizam, nasljednici te ženske djece su za ogromne novce prodali posjede uz more, dok nasljednici sinova i dalje beru narandže.
Ostrvo kornjače
Predivno ostrvo, koje svojim oblikom podsjeća na kornjaču i svojim zelenilom ponosno prkosi plavetnilu mora, takođe krije jednu legendu. Kako se, uz omiljeni okus čaja, šuška po antalijskim kuloarima, nekadašnji moreplovci su, svoje žene, provjeravajući njihovu vjernost, stavljali na svojevrstan test. Oni su, kako se pripovjeda, žene tovarili zlatom i drugim dragocjenostima, te su vjerovali da je ona koja dopliva do ostrva kornjače vjerna svom mužu. Mnoge su se, zbog tereta, naravno ugušile, a ko je smislio i da li je ovaj brutalan test uopšte postojao, znaju samo zeleni krajolici kornjačine glave.
Demre Mira Kekova
Iako u antalijskoj regiji, postoji bezbroj zanimljivih mjesta za posjetu, ono koje privlači posebnu pažnju je svakako gradić Demre Mira Kekova, u kojem se, prema legendi rodio i živio sveti Nikola, a danas je tu muzej, sagrađen na zidinama nekadašnje crkve.
Planinski vijenac Taurus
Ne spada u kategoriju legendi, ali ne sumnjam ni najmanje da je brojne tajne na svojim obroncima sačuvao i planinski vijenac Taurus, koji od oka posmatrača sa nekih od egzotičnih plaža, često i brižljivo sakriju bjeličasti oblaci. Ono što zasigurno znamo je da se upravo sa Taurusa, drevne ljepotice Eufrat i Tigar slijevaju u Siriju i Irak.
Narandže
U krajnost od legende ka potpunoj istini dolazimo putem od osvete sestara do narandži. Da su narandže velika stvarnost Antalije, govore brojni festivali koje nose naziv upravo po ovom voću.
Krajem godine postoji čak i festival na kojem stanovnici bacaju narandže, a jedan najpoznatijih je filmski festival „Zlatna narandža“.
Ovo je samo pet, mom oku i uhu najprijatnijih antalijskih zanimljivosti, a svakako da je na desetine već ispričanih, ali i onih u staklenim bocama skrivanih, a koje se Sredozemno more, tek sprema da svojim tirkiznim valovima pokloni obalama turskog primorja.