"Akustare" Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića poslale su banjalučku publiku na "Kastelu" u neki drugačiji, ali mnogo jednostavniji i ljepši svijet od ovog u kojem živimo.
Bez efekata, osim mrvu struje i ponekog svjetla, gitarski virtuozi Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić pokazali su Banjalučanima da je pravi umjetnik samo kanal koji spaja onostrano sa ovim našim "najboljim od svih svijetova".
Za sat i po vremena fantastične svirke, Kastel se sinoć pretvorio u "gluvu sobu" nekog najboljeg muzičkog studija jer niko od otprilike 1.500 ljudi nije želio da na bilo koji način ometa umjetnike u njihovoj božanskoj kreaciji.
Jednostavno su sjedili, slušali i dopustili ljepoti muzike da posjeti njihove duše i uz malo sreće se trajno nastani u njihovim srcima. Većina je čak zaboravila na svoje mobilne telefone, pa su rijetki "postovali" snimke numera i fotografije s koncerta na društvene mreže.
Čak i oni koji nikad nisu slušali ovaj gitarski dvojac, mogli su da prepoznaju briljatne melodije starih makedonskih pjesama umotanih u ćebe njihovih džez i bluz aranžmana, koji su pričali priče o davnim vremenima i nekim izgubljenim ljubavima.
Kao kad gledate neki film u bioskopu koji vas prikuca za stolicu, a snimljen je bez ikakvih tehničkih pomagala i specijalnih efekata koji za cilj imaju da vam skrenu pažnju sa "srednja žalost" priče i da vas "blještavilom" zaslijepe.
Stefanovski i Tadić nisu od takve fele, njima ne treba "svijetlo oružje" već samo "srce u junaka" i obična akustična gitara da prezentuju majstorstvo kakvo se rijetko može čuti i vidjeti na cijelom svijetu.
U skladu s tim, Stefanovski nije mnogo govorio već je samo učtivo pozdravio Banjalučane i napomenuo da su se obojica mnogo uželjeli svirke, vjerovatno misleći na pandemiju korona virusa, koja je zaustavila planetu.
"Ovo nam je prvi koncert poslije više od godinu dana. Svaki put kad sviram sa Miroslavom za mene je to mali praznik muzike, ne samo nje, nego istinski doživljaj meditacije. Uživajte večeras, Bog nas je pogledao u ovoj lijepoj večeri. A poslije ćemo spremati novi album, kada se nađemo ovdje kod mene ili kod njega tamo preko okeana", rekao je Stefanovski.
"Makedonsko djevojče", "Gajdarsko Oro", "More čičo reče da me ženi" i vjerovatno najpoznatija "Jovano, Jovanke", bile su samo neke od numera fantastičnog dvojca, koje su Banjalučane "teleportovale" u neka druga vremena i bolji svijet.
Da li je duga pauza ili nešto drugo uticalo da se Stefanovski i Tadić ogole do koske na Kastelu ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali zadovoljstvo i osmijesi na njihovim licima, kao i na licima Banjalučana su sve govorili.
"Hvala vam puno, bili ste sjajna publika, dozvolili ste nam da padnemo u trans, na tome smo vam posebno zahvalni. Takođe, veliko hvala momcima koji su učinili da zvuk bude ovako besprijekoran. I naravno, Banjaluka thank you very much", dodao je nekadašnji frontmen skopskog "Leb i sola".
(Mondo)