"Postao sam smrt, razarač svjetova": Sve o Openhajmeru - napravio atomsku bombu i NIKAD nije rekao IZVINITE!

Film "Openhajmer" je u svjetskim i domaćim bioskopima od petka 21. jula i već obara brojne rekorde, za samo nedjelju dana prikazivanja. Od najveće zarade ikada bilo kog Nolanovog filma u prvoj sedmici, do broja ljudi koji je pogledao film u bioskopu. Ne pamti se kada je neki film o naučniku izazvao takvu pažnju, a reditelj filmaKristofer Nolan je sve o filmu rekao u intervjuu mladom francuskom novinaru i jutjuberu, Ugu Traveru.

Intervju je urađen na jedan drugačiji i nesvakidašnji način. Voditelj i gost su sjedili jedan naspram drugog, a na televizoru su se smjenjivale ikonice iza kojih se krije pitanje. Kada bi Nolan pritisnuo crveno dugme, pokrenuo bi točak, koji bi zastao na određenom pitanju na koje je morao da odgovori autor legendrnih filmova poput "Memento", "Dankirk", "Insepšn",...

S obzirom da smo od Nolana navikli da pažljivo bira teme za svoje filmove, da priča nikada nije linearna već da radnja ide često napred-nazad (kako zaboraviti kultni "Memento"?), zna se da voli da "provlači" društvene teme kroz dijaloge i događaje i da voli da preispituje ljudske odnose. Zato su i pitanja bila koncipirana u tom stilu i tonu. Prva ikonica je bila "pješčani sat" i on je pružio sljedeće odgovore:

• Saobraćaj u 2050. godini? - Letenje.
• Nuklearna bomba u 2050. godini? - Ista kao i danas.
• Bioskopi u 2050. godini? - Veći i još veličanstveniji.
• Vaši filmovi u 2050. godini? - Odabrao je da preskoči odgovor na ovo pitanje.
• Istraživanje svemira u 2050. godini? - Mars.
• Gradovi u 2050. godini? - Viši.
• Ljubav u 2050. godini? - Ista kao i danas.
• Mir u 2050. godini? - Nada.
• Ratovanje u 2050. godini? - Strah.
• Letenje avionom u 2050. godini? - Tihi avioni.

Drugo pitanje se sastojalo od naslova u članku novina "Le Mond" od pre otprilike dvije godine. Naslov glasi: "Tri četvrtine ljudi od 16 do 25 godina u deset zemalja, i na sjeveru i na jugu, vide budućnost kao zastrašujuću". Usljedilo je isto pitanje za Nolana, da li ga plaši budućnost svijeta?

"U nekim svojim mračnim trenucima, smatram budućnost zastrašujućom. Odrastao sam u vrijeme kada je veliki fokus bio na nuklearnom armagedonu, početkom 80-ih u Velikoj Britaniji je bila velika briga oko toga, čak i u pop kulturi. Strahovi iz tog vremena su prisutni i danas ljudima u glavama zbog svega što se dešava. Što se tiče Openhajmera i njegove priče, napravio sam takav film jer je on zauvijek promijenio svijet. Živimo u svijetu njegove kreacije i to nikada neće nestati. To me plaši", rekao je Nolan na početku razgovora o svom novom filmu.

Novinar je potom podsjetio da je Openhajmer napravio nuklearnu bombu za Sjedinjene Američke Države, a njegovo sljedeće pitanje se odnosilo na svijet bez otkrića "Opija". "Da li bi svijet bio bolji da nije nastala nuklearna bomba?" "Svijet bi svakako bio bolje mjesto da nema prijetnji od korišćenja nuklearnog oružja. Jedna od zanimljivih priča koje se tiču Openhajmera jeste da, naučnicima koji su u to vrijeme sarađivali sa vojskom, je atomska energija bila veliko otkriće. To nije moglo da se spriječi ili sakrije, oni su to vidjeli kao informaciju, kao dio prirode. U tom kontekstu, moć atoma, bilo za mirovne namjere ili pozitivne primjene u kvantnoj teoriji u atomskoj fizici, ili čak za oružje za masovno uništenje - je bila neminovna. Imamo tu i problem sa hidrogenskom bombom. I to imamo u filmu. Jedan naučnik u filmu tvrdi da je za njega ta bomba kao sunce. To je za njih kao priroda, dio nje", pojasnio je Nolan.

Domaćin se potom osvrnuo na prethodne uspješne filmove Nolana (Tenet, Interstelar) u kontekstu ljudske civilizacije koja je prijetnja sama sebi. "Šta to govori o nama, a šta o vama?" "Kao kreatori filmova, mi uvijek težimo ka što dramatičnijim pričama. U popularnoj kulturi, na primjer, imali smo Džejms Bonda 60-ih koji se bavio temom nuklearne tenzije tokom Hladnog rata. Tvorci filmova uvijek teže ka istraživanju priča u kojima postoji prijetnja zbog opstanka ljudske vrste. ‘Heroj će nas spasiti, ali se mi ipak plašimo‘. Ono što me je prvo privuklo u priči kod Openhajmera jeste taj momenat kada on sa svojim kolegama naučnicima ne uspjeva da eliminiše prijetnju od lančane reakcije prilikom prvog testiranja atomske bombe koja može da uništi cijeli svijet. Pritisli su dugme i to je po mom mišljenju najveći rizik ikada. u filmu je to veoma dramatična situacija", kazao je Nolan.

Vještačka inteligencija u filmskoj industriji

Sljedeća ikonica su bile kokice. Voditelj je razgovor obavio sa "Chat GPT" koji je imao zadatak da napiše sinopsis o filmu u "stilu" Kristofera Nolana. On je poslije dao svoje mišljenje o vještačkoj inteligenciji koja polako ulazi u sve pore društva širom svijeta. "U društvu u budućnosti koje je pod kontrolom vještačke inteligencije, haker pobunjenik je otkrio postojanje tajne mreže koja povezuje sve ljudske umove, zove se Neksus. On potom ulazi u kompleksan virtuelni svijet gdje stavlja svoj život i sudbinu čovječanstva na kokcu. Mora da pronađe jezgro Neksusa kako bi spasao čovječanstvo od ‘stiska‘ veštačke inteligencije", odgovor je "Chat GPT-a" koji je vrlo realistično skrojio sinopsis po Nolanovoj mjeri.

"Kao pisac čiji sindikat se bori sa problemom koji je vezan za vještačku inteligenciju, vidim to kao problem. Mnogo razgovaram sa naučnicima koji se bave vještačkom inteligencijom i oni vide današnjicu kao prelomni trenutak, kao Openhajmer momenat. Na to su se pozvali jer su vidjeli njegovu priču i rekli su da i oni na neki način plasiraju veoma moćnu tehnologiju u svijet. ‘Šta je sa nepredviđenim posljedicama, šta ćemo da radimo sa time?‘ Ono što mene ohrabruje u vezi korišćenja vještačke inteligencije u umjetničke svrhe jeste da ćemo imati moćnije alate za rad, ali ipak se ne može zamjeniti ljudska kreativnost. To radi i procesuira podatke baš na osnovu ljudske kreativnosti iz prošlosti", naveo je Nolan.

Reditelj "Openhajmera" je poznat kao neko ko ne voli kompjuterske animacije u svojim filmovima, izbjegava ih koliko god je moguće. Poznat je po tome što sve scene snima kamerom, koliko god one bile zahtjevne. Da li se radi o sceni prevrtanja kamiona u filmu "The Dark Knight" ili avionu koji leti u vertikalnom položaju bez krila u filmu "The Dark Knight Rises", za Nolana prepreka nema jer po njegovom mišljenju, oduzima se emocija korišćenjem animacije i programa.

"Mislim da vještačka inteligencija neće u potpunosti oduzeti umjetnički rad i doživljaj. Moj izbor da ne koristim kompjuterske alate tokom ‘Triniti testa‘ je iz ‘mehaničkih‘ razloga. Koliko god to bilo sofisticirano i pouzdano, previše je ‘pouzdano‘ po mom ukusu. Cijeli film je vrlo realističan, ima realnu teksturu i ne bi se uklopila kompjuterska animacija. Bilo koji alat, kompjuterski ili sa vještačkom inteligencijom, je samo dodatni alat za rad. Dokle god mi imamo povjerenja u ljude koji stvaraju ove stvari, mislim da će se filmovi i dalje razvijati po istom sistemu", dodao je Nolan na temu vještačke inteligencije i kompjuterske animacije.

Sljedeća ikonica je plava ptičica, slična prethodnom logu kompanije "Tviter" koja je nedavno postala "X". Jedna osoba je na društvenoj mreži napisala sljedeći tvit: "Moj život je kao film Kristofera Nolana. Ništa ne razumijem što se događa". Smijući se dok čita ovaj tvit, Nolan je prokomentarisao čuvenom replikom iz filma "Tenet". "Nemoj da pokušavaš da ga razumeš. Osjeti ga", koncizan je bio Kristofer.

Sljedeća tema za razgovor se nadovezala na prethodnu izjavu iz filma koji mnogima i dan danas nije u potpunosti jasan. Voditelj je naveo primjer gledanja nekog Nolanovog filma sa roditeljima, gdje mu posle desetak minuta već ništa nije bilo jasno. "Kako nalazite balans između jednostavnosti i kompleksnosti u filmovima?"

"Ne vidim filmove kao balans jednostavnog i složenog. Po mom mišljenju, radi se o misteriji. Cijeli naš život, kao i moj, se svodi na informisanje putem televizije i očekivanja od iste. Zbog toga često koristim nehronološki način strukturiranja priče. Tako se radilo neposredno prije televizije, tako su ljudi saznavali važne informacije. Onda se pojavila televizija sa linearnim pristupom koji je mnogo jednostavniji za praćenje. Potom smo imali DVD, danas imamo striming platforme i sve nam je dostupno. Možemo da zaustavimo film, da premotamo a sve to nam omogućava da malo zakomplikujemo stvari, da kreiramo drugačiji narativ. Prije svega se odnosi na cjelokupno iskustvo u bioskopu sa punom salom ljudi gdje bi trebalo da se radi o misteriji. Ne želite da shvatite cijelu priču od samog početka filma. U suprotnom, nema šta da se razjasni i otkrije. Umjeće filmskog stvaraoca jeste da bude malo ispred publike, ne previše ispred ili iza. Ako kaskate za publikom, onda ona shvati sve pre nego što i stigne dio kada želite da im otkrijete neke stvari. U tom slučaju, publika je frustrirana na jedan drugačiji način. To vam je ono ‘znao sam da će se ovo dogoditi‘", pojasnio je Kristofer.

Sljedeća ikonica je bila sat, štoperica. Ponovo je išla serija kratnih pitanja sa kratkim odgovorima, među kojima nije želio da odgovori na pitanje da li ima života i van planete Zemlje.

• Da li ćete praviti filmove i za deset godina? - Da.
• Da li biste snimili seriju? - Ne.
• Mislite li da ima života još negdje u univerzumu? - Preskočio je odgovor na ovo pitanje.
• Nakon "Betmena", želite li da režirate još neki film o nekom heroju? - Ne.
• Da li će vještačka inteligencija uništiti čovječanstvo? - Ne.
• Da li i dalje odbijate da koristite pametni telefon? - Da.
• Plašite li se smrti? - Da.
• Da li biste imali nalog na "TikToku"? - Ne.
• Da li je "Interstelar" vaš omiljeni film od svih koje ste snimili? - Preskočio je odgovor na ovo pitanje.
• Da li biste voljeli da režirate "Star Wars" film? - Preskočio je odgovor na ovo pitanje.
• Da li je muzika najvažnija u filmu? - Ne.
• Da li je u redu jesti dok gledate film? - Da.
• Da li je u redu gledati film na telefonu ili laptopu? - Da.
• Da li igrate video-igre? - Ne.
• Da li visokobudžetni film ima veće šanse da bude i uspješan film? - Ne.

"Veza je jasna. Nikada nemate dovoljno vremena i novca koliki god budžet bio. Smatram da je budžet irelevantna stvar. Zanimljiva je veza suštine filma i budžeta. Svoj prvi film sam snimio sa prijateljima, zvao se ‘Following‘. Svi smo imali poslove i snimali smo jednom nedjeljno, jedan dan tokom vikenda. Nismo ništa potrošili na film. Scenario sam napisao znajući da ćemo ga tako snimati. Suština filma i budžet su u tom slučaju bili sinhronizovani. Ukoliko uspijete da održite taj balans, imate šanse za film, bez obzira na kom nivou radite", istakao je Nolan.

Resursi na početku karijere i danas kroz spektar "Openhajmera". Objasnio je da svaka tema ima više načina za pristup, a ključ je prema rečima Nolana u jedinstvenoj ideji. "Potrebni su vam određeni resursi da biste stvarili uradili na određeni način. Svakoj temi se može prići na više načina. Neke su veće, neke manje. Kao kreator filma, odlučujem da li postoji ‘manji‘ način da se ispriča priča? Uzmimo film ‘Inception‘, sjećam se da je to ostvarenje na kojem sam dugo radio i nisam mogao da se izborim za veći budžet. Onda sam pokušavao da ga prezentujem i uradim kao manji projekat. To mi ne bi značilo, pa sam ipak čekao veći budžet. Na kraju se najviše radi o priči i pristupu istoj. Ono što ne želite jeste da započnete film sa budžetom koji nije adekvatan za priču koju želite da ispričate", podvukao je Nolan temu o budžetima filma.

Posljednja ikonica, ujedno i pitanje, je tabla za snimanje filma iza koje se krija snimak intervjua Roberta Openhajmera na francuskoj televiziji. Intervju je urađen 4. maja 1962. godine. Novinar Etien Lalou je razgovarao sa Openhajmerom o sudbini čovječanstva. Da podsjetimo, u tom trenutku, svijet je uveliko upoznat sa atomskim bombama, dok je Robert tada zagovarao međunarodnu saradnju velikih sila radi kontrole atomskog i nuklearnog naoružanja.

"Moguće je. Nisam optimističan. Ali ipak, nadam se", dramatično je odgovorio tvorac atomske bombe u intervjuu za francusku televiziju prije 61 godine.

Voditelj Traver je za sam kraj sačuvao ono najbolje. Šta Nolan vidi i misli o ovom kratkom intervjuu naučnika koji je trenutno najpopularnija ličnost na planeti. "Vidim čovjeka koji je jako oprezan sa svim što govori. Nakon 1945. godine, kada su bombardovane Hirošima i Nagasaki, on je bio veoma oprezan da se nikada ne izvini i da ne preuzme ličnu odgovornost za sve što se dogodilo. Ali radnje koje je preduzeo jesu razlog zbog čega sam se i zainteresovao za ovu temu. On je osoba sa veoma izraženim osjećajem odgovornosti i srama. Odgovorao je vrlo pažljivo na sva pitanja na ovu temu kasnije tokom svog života. To je jedan elokventan odgovor jer je dubina pitanja atomske bombe velika. Kako je nastala, gdje, odakle je potekla ideja. Zbog svega toga je teško biti optimističan. Ali, činjenica da ipak ima nade u njemu, pokazuje kakva je on osoba i pokazuje njegovu potrebu da o tome komunicira sa ljudima. Ukoliko ljudima stalno govorite da nebo pada, vremenom će prestati da vas slušaju", rekao je Nolan o Robertu Openhajmeru.

Naučnici koji su radili na projektu "Menhetn" testirali su atomsku bombu i plašili su se da li će uopšte preživjeti taj test. Šanse su bile "blizu nule", a voditelj je želio od Nolana da sazna da li je to hrabrost ili ludost. "Teško je shvatiti kako su naučnici preuzeli taj rizik. Kontekst je veoma važan. Osjetili su da to mora da se dogodi i njihova procjena rizika je jedinstvena i subjektivna. Oni su naučnici, rizik posmatraju na drugačiji način. Za većinu nas, razmjera posljedica nadmaši procjenu rizika koja nam izgleda malo. Ali za umove koji se baziraju na nauci i logici, nisu vidjeli posljedice kao nešto što bi moglo da utiče na mogućnost rizika. Svi mi koji nismo naučnici posmatramo dugme za uništenje svijeta kao takvo. Koliko god rizik bio mali, mi to dugme nećemo pritisnuti. Za naučnike, magnituda posljedica nije smisao. Za njih je poenta da postoji šansa od uništenja svijeta ako se pritisne dugme, ali će ga svakako pritisnuti. U ime svih nas", podvukao je Nolan.

Kontekst filma je potom stavljen u političku prizmu. Nacisti su bili na pragu nuklearne bombe i Sjedinjene Američke Države su morale da reaguju. Nolan je pojasnio: "Ono što je takođe zanimljivo za mene u filmu je da nisam imao interes da napravim film o grupi naučnika koja je toliko glupa da, ako naprave tako strašnu stvar, mogu da se dese loše stvari. To su briljantni ljudi koji su bili svjesni potencijala svojih djela, ali su bili u situaciji u kojoj su znali da su Nijemci uspjeli da podijele atom i da pokušavaju da naprave nuklearnu bombu kako bi dobili rat, tako da apsolutno nisu imali izbora. Zbog toga je istorija tako zanimljiva i kompleksna", naveo je Nolan.

Na samom kraju razgovora, nauka i moral su spojeni u jedno. Voditelj je imao dilemu da li progres nauke treba staviti ispred svega pomerajući granice i kako pronaći granicu u procjeni rizika."Smatram da su naučnici ponekad izgubljeni u pukoj teoriji oko onoga čime se bave i nisu uvijek i nužno svjesni mogućih implikacija. Smatram da je takođe važno da, pre nego što naučnici dođu do otkrića, treba imati plan kako da se nosimo sa tim. To se vidi i u mom poslu. U filmskoj industriji, ljudi su veoma zabrinuti zbog vještačke inteligencije i žele zaštitu od toga. U stvarnosti, dok te stvari ne napreduju, teško je znati šta tačno treba staviti pod kontrolu. Mislim da je mnogo naučnih dostignuća takvo. Dok ne vidimo potencijal, dok ne vidimo u šta to kreće da se razvija, veoma je teško ostatku društva da to ozakoni, da presudi. Glavna prijetnja Openhajmeru je bila tajnost i slažem se sa njim, mislim da je bio u pravu. Morali su da razviju Menhetn projekat u najvećoj tajnosti i borili su se sa tim. Naučnici su se borili na svakom koraku jer su vjerovali da se znanje mora širiti, mora biti otvoreno. U toj situaciji, opasnost i avantura su podjeljene na svakoga i to je primenjeno na svakome od njih. Ta otvorenost je ključna. On i Nils Bor su bili jedni od prvih ljudi koji su istraživali ideju kako upravljati tako moćnom oružjem da prosto Prvi i Drugi svjetski rat postanu nezamislivi u tom pogledu. Postoji argument koji posmatra današnji svijet i u pravu je. Nema lakog odgovora na pitanje koje je on pokrenuo", zaključio je Kristofer Nolan svoje mišlenje o etičkim dilemama Roberta Openhajmera.

Ko je Robert Openhajmer, tvorac atomske bombe?

Džulijus Robert Openhajmer je rođen 22. aprila 1904. godine u Njujorku u bogatoj porodici. Opisujući njegovu prirodu, prijatelji, poznanici i savremenici su ga opisivali kao snishodljivog, nestalnog i nepraktičnog. Svi su se ipak slagali oko jednog - bio je čovjek teškog karaktera. Proveo je decenije radeći kao predavač fizike i bio je “otac” nekoliko zapaženih naučnih otkrića, uključujući predviđanje crnih rupa trideset godina pre nego što je to postalo uobičajena teorija. Ipak, u istoriji je zapisan kao otac atomske bombe. "Opi", kako su ga zvali, bio je mršav i visok nešto više od 1.80 metara, a pored šešira koji je stalno nosio, krasila ga je i pogrbljenost.

Projekat “Menhetn”

U osvit Drugog svjetskog rata, Openhajmer, koji je sebe ranije smatrao apolitičnim, počeo je da uviđa posljedice depresije i fašizma u Nemačkoj. Bio je bijesan.

“Vidio sam šta depresija radi mojim studentima. Često oni nisu mogli da dobiju posao, ili poslove koji su bili potpuno neadekvatni. I kroz njih sam počeo da shvatam koliko duboko politički i ekonomski događaji mogu uticati na živote muškaraca. Počeo sam da osjećam potrebu da potpunije učestvujem u životu zajednice”, rekao je on.

Godine 1941, predsednik Frenklin D. Ruzvelt je osnovao "Menhetn projekat" kao odgovor na vijesti da je Njemačka uspela da podijeli atom i da bi stoga mogla da stvori atomsko oružje. Na čelu projekta nalazio se general Lesli Groves, koji je postavio Openhajmera za glavnog rukovodioca laboratorije u kojoj je trebalo da se napravi atomska bomba.

Usljed njegove komunističke prošlosti, nad Openhajmerovom podobnosti je stajao znak pitanja sa najvećim pitanjem - da li će biti lojalan do krajnjih granica? Tu je do izražaja došla taktičnost i rješenost Grovesa koji je stvari postavio jednostavno, objasnio je da na Openhajmera mogu da računaju kao na lojanog usljed njegove jake želje da stvara istoriju.

Triniti test u Los Amosu

U naredne dvije godine, u Los Amosu u Novom Meksiku, njih dvojica su doveli najbolje moguće ljude za rad na projektu na koji je utrošeno oko dvije milijarde dolara do kraja samog rata. Angažovao je stručnjake koji su radili u različitim oblastima u vezi sa atomskom energijom, uključujući neke od najpametnijih ljudi na svijetu, poput dr Nielsa Bora i dr Enrika Fermija.

Tokom ovog perioda, Openhajmer je bio pod stalnim nadzorom nadležnih službi. Njegovi pozivi i pisma su praćeni. U junu 1943. viđen je kako provodi noć sa bivšom djevojkom Džin Tatlok, koja je tada već napustila komunističku partiju. Takođe je neočekivano priznao vladinom agentu da su Rusi pokušavali da saznaju više o njegovom radu u Projektu Menhetn.

Kao odgovor, tri puta je ispitivan. Jednom prilikom je dao spisak komunista i simpatizera, ali uprkos tome, nije uklonjen sa posla, već je nastavio sa radom zajedno sa 4.000 ljudi koliko je bilo stacionirano u tajnoj bazi gdje se pravila atomska bomba. Poslije nešto više od dvije godine, cilj je ostvaren.

"Postao sam smrt, razarač svjetova"

U 5.30 časova ujutru, 16. jula 1945. detonirana je prva atomska bomba koju je napravio čovjek. Oblak pečurke dostigao je preko 12.000 metara visine. Openhajmer je uspjeh posmatrao izdaleka i kada je vidio kako se oblak pečurke formira, izgovorio je sada već čuvenu rečenicu: “Postao sam Smrt, razarač svjetova”.

Bio je to stih iz hinduističkog spisa od 700 stihova, Bhagavad Gite. Citat je iz vremena kada je po predanju hinduistički bog Višnu naredio princu da izvrši svoju dužnost i postigne vojnički uspjeh. U kasnijim izjavama Openhajmer je rekao: “Znali smo da svijet neće biti isti. Nekoliko ljudi se smijalo, nekoliko ljudi je plakalo, većina ljudi je ćutala”.

(MONDO)