Novo otkriće moglo bi da bude veoma efektivno kod pacijenata sa post-traumatskim stresnim poremećajem.
Tim istraživača Kembridž univerziteta otkrio je protein u mozgu miševa koji se može ponašati kao biomarker za mapiranje sjećanja u mozgu. Drugim riječima, postoji način da se odredi koja sjećanja želimo da obrišemo, a koja želimo da zadržimo.
Povezivanje zvuka i šokova
Istraživači su sprovodili testove tako što su ih simultano šokirali blagom strujom i istovremeno pravili specifičan zvuk – kliktanje. Miševi su povezali zvuk sa elektro-šokovima i razvili osjećaj straha kada bi čuli poznati zvuk.
Nakon toga, istraživači bi izazvali amneziju koja su se sprovodila ubrizgavanjem beta blokatora, propranolola, kako bi vidjeli da li su miševi izgubili sjećanje na elektroškove i kliktanje. Međutim ništa se nije desilo i miševi su i dalje povezivali asocijaciju zvuka klktanja sa nelagodom elektro-šokova.
Prethodna istraživanja na ovu temu su uključivala indukovanje amnezije kod miševa propranololom koja su bila uspješna, ali ovoga puta to nije davalo rezultata, istraživači Kembridža su krenuli u dublju analizu. Tokom analize i istraživanja utvrđeno je prisustvo specifičnog proteina u neuronima na koji bilo je potrebno uticati da bi sjećanja bila uklonjena.
“Shank” protein
Oni su ukazali na prisustvo određenog proteina koji su nazvali “shank” protein, i koji se ponaša kao veza za receptore koja određuje jačinu konekcija između neurona. Na ovaj način se određuje uspješnost modifikacije sjećanja kod životinja tretiranim propranololom. Ukoliko se protein degradira, sjećanja se mogu modifikovati, ali ukoliko je protein prisutan, propranolol nije efikasan i ne pravi amneziju kod životinja.
Istraživači su u ovom trenutku znali zbog čega propranolol ne radi svaki put, ali nisu znali zašto ih shank protein zaustavlja ili zbog čega se uopšte tu nalazi.
Bitna stvar je da se sa daljim istraživanjima ova otkrića mogu primijeniti na ljude. Istraživači naglašavaju da ova otkrića nisu naučna fantastika, i da ona olovka iz filma Ljudi u Crnom nije nešto što možemo očekivati u skorijoj budućnosti. Sa druge strane, otkriće ovog biomarkera može da bude ključno za liječenje bolesti kao što je PTSD (post-traumatski stresni poremećaj) ili pomaganje ljudi da zaborave podsvjesne traume.
Razumijevanje biohemije mozga
Otkriveni shank protein se može koristiti kao biomarker za određivanje sjećanja. Još uvijek ne znamo da li je on direktno povezan sa gubljenjem sjećanja, ili je proizvod neke dublje reakcije, ali nam otvara put da razumijemo biohemiju našeg mozga, što je veliki korak naprijed.
Ovo je jako bitno jer mi ne znamo kako organska memorija funkcioniše, pa bolesti kao što su Alchajmer i demencija ne mogu da se liječe zbog kompleksnosti ljudskog mozga i izazova interpretacije njegovog funkcionisanja.
Otkriće biomarkera koji se može povezati sa određenim sjećanjem, čak i u mozgu miša, je ogroman korak naprijed koji će nam pomoći da bolje razumijemo čak i osnovne funkcije i aktivnosti mozga. Ovo otkriće bi moglo da dovede do tretmana koji bi efikasno mogli da liječe emocionalne traume i pomažu ljudima da se bore sa lošim sjećanjima.