Dok jedni uspjeh mjere satima provedenim u kancelariji, a drugi slobodom i postignutim rezultatima, istražujemo kako je "naporan rad" postao najkontroverzniji pojam savremenog tržišta rada.
Godinama je naporan rad bio univerzalan pojam. Međutim, promjene na tržištu rada učinile su da ono što je nekima očigledno, drugima bude potpuno nerazumljivo. Zaposleni različitih generacija, od bumera do pripadnika generacije Z, danas imaju potpuno drugačija očekivanja od rada u punom radnom vremenu, njegove uloge u životu i onoga što bi on trebalo da im pruži.
Bumeri - kult 40-časovne radne nedjelje
Za generaciju bejbi bumere (rođene između 1946. i 1964. godine), naporan rad značio je, prije svega, 40-časovnu radnu nedjelju. Sve ispod te granice smatralo se nedovoljnim angažovanjem, čak i ako je to zahtijevalo redovan prekovremeni rad.
Tačnost, lojalnost jednom poslodavcu i višegodišnji staž bili su sinonimi za profesionalizam. Napredovanje je bilo povezano sa godinama staža, a stabilan posao značio je predvidivost, pristojnu platu i paket beneficija. To je model na koji su bumeri navikli i koji im je i dalje teško da napuste.
Generacija X i milenijalci - računaju se rezultati, a ne sati
Sa odlaskom bumera u penziju, kormilo preuzimaju generacija X i milenijalci. Za njih je rad u punom radnom vremenu, prije svega, realizacija ciljeva i efikasnost, a ne fizičko prisustvo u kancelariji.
Generacija X (rođeni od 1965. do 1980. godine) koja je na tržište rada ušla u vrijeme ekonomske nesigurnosti, cijeni samostalnost i kompetencije.
Milenijalci (rođeni od 1981. i 1996. godine) s druge strane, očekuju da rad ima smisao i da bude u skladu sa njihovim vrijednostima i interesovanjima.
Za obje grupe, broj sati provedenih u kancelariji pada u drugi plan. Važniji su stabilan život, mogućnost razvoja i osjećaj da njihov rad nešto znači.
Generacija Z - fleksibilnost i balans iznad svega
Najmlađa generacija na tržištu rada, Gen Z (rođeni između 1996. i 2012. godine) još jasnije se distancira od tradicionalnih modela. Za njih rad ne smije da dominira privatnim životom. Odrasli u digitalnom svijetu, otvoreni za onlajn komunikaciju i fleksibilne oblike zaposlenja, očekuju da se posao prilagodi njihovom stilu života, a ne obrnuto.
Efikasnost i postizanje ciljeva vrijede više od broja odrađenih sati. Gen Z ne namjerava da se žrtvuje za firmu i otvoreno se distancira od "kulta prezauzetosti". Posao treba da im pruži finansijsku sigurnost, ali ne po cijenu života van njega. Promjena poslodavca? Za njih je to često prirodna faza, a ne razlog za brigu.
Molimo vas, ostavite svoje mišljenje u MONDO anketi:
(MONDO)