Jatko Todev je prva beba koja se rodila u JAT-ovom avionu, a zbog toga je dobio kao poklon da besplatno leti avionom do kraja života, ali on to nikada nije iskoristio.
Nečije životne sudbine su poput filma. Priča o Jatku Todevu jedna je od njih. Tokom leta B-707 iz Jugoslavije za Australiju, 13. februara 1978. godine, u avionu se porodila Marija Todeva iz Makedonije. Bio je to jedan od prvih takvih slučajeva u istoriji vazdušnog saobraćaja.
Marija je imala samo 18 godina. U osmom mjesecu trudnoće ukrcala se u avion koji je letio iz Beograda ka dalekom Sidneju. Tamo je očekivala svog supruga Stojana, koji je stigao u Australiju nekoliko mjeseci ranije u potrazi za boljim životom. Dva sata prije slijetanja počeo je porođaj, piše portal "crno na belo".
Stjuardesa i stjuard su je sklonili od putnika i pomogli joj da na svijet donese zdravo muško dijete. Kaže se da je pupčana vrpca presječena makazama i dezinfikovana viskijem. Tako je avion koji je poletio sa 106 putnika stigao u Sidnej sa jednim putnikom više. Već sljedećeg dana vijesti o "bebi u avionu" pojavile su se u svim jugoslovenskim i svjetskim novinama.
Kuma bebe bila je pilot leta i svjedočila je o ovom izvanrednom događaju. Krstili su ga kao Jatko u čast aviokompanije JAT (danas poznate kao Er Srbija). On je jedina osoba na svijetu čije je rodno mjesto registrovano u avionu IU-AGI.
Jatko je takođe dobio doživotno pravo da besplatno leti sa JAT-om, do bilo kojeg odredišta na svijetu. Vjerovali ili ne, ali mediji su prenosili da posljednje 4 decenije ovaj poklon nikada nije koristio.
Nekadašnji stjuard, inženjer leta JAT-a i pilot Radoje Rakočević je mnogo sati proveo u vazduhu, susrećući se s putnicima svakojakog karaktera i raznih fela. A ovaj porođaj mu je ostao trajno urezan u sjećanju. On je sa osobljem "boinga 707", na visini od 8.000 metara, porodio Mariju Todevu i sve je izgledalo kao u dobro režiranom filmu, pisala je Politika.
Radoje se i danas sjeća svakog detalja s tog leta. Nad Singapurom se spuštalo vrelo i vlažno veče. Obavljaju se posljednje provjere pred polijetanje za Sidnej. Ulaze prvi putnici. Većina ćuti, jer su umorni od leta između Beograda i Singapura koji je trajao više od devet sati. Među njima je i Marija Todeva u poodmakloj trudnoći. Let do Sidneja traje sedam sati i 15 minuta. Svi su opušteni i svi su pod budnim okom kabinskog osoblja. U jednom trenutku neko od njih primjećuje da s Marijom nešto nije u redu.
"Imam probode u stomaku koji postaju sve jači i češći. Ma, biće sve u redu...", umirivala je Marija zabrinutu stjuardesu. Bili su to, ipak, trudovi i svi su shvatili da će se žena poroditi u avionu. Radoje je odmah obavijestio kapetana Maljkovića, a ovaj istog časa krenuo da spušta avion na 8.000 metara, visinu koja ljudskom organizmu najviše prija.
"Tačno je da smo, kao kabinsko osoblje, bili obučeni za djelovanje u raznim kriznim situacijama, uključujući i porođaj, ali niko od nas nije imao iskustva, niti smo čuli da je iko u drugim kompanijama porađao putnicu u avionu", kaže Rakočević. Kad je Marija počela da osjeća kontrakcije, avion je bio iznad pustinje u centralnoj Australiji, a do Sidneja je ostalo još oko tri sata leta. Vrijeme je munjevito izmicalo, pa je Radoje preuzeo komandu da se krene s porođajem, jer u takvim situacijama samo jedan može da bude glavnokomandujući. Prva tri reda sjedišta brzo su ispražnjena, putnici su zamoljeni da pređu u drugi dio aviona, tako da je napravljena neka vrsta improvizovanog stola. Marija je u početku odbijala da se skine pred Radojem i pred stjuardesama, ali kad je vidjela da nema gdje, brzo je popustila. Trebalo je naći sredstvo za dezinfekciju i druge potrepštine. Neko se sjetio viskija. Bar je njega bilo dovoljno. Piće su sipali u poveću posudu i unutra ubacili makazice za nokte i parče kanapa, neku vrstu pertle kojim su novorođenčetu vezali pupak. U drugom loncu bila je vruća voda.
"Navukao sam gumene rukavice, Slavica, Gordana i Ana pomagale su porodilji, istovremeno je i hrabrile, i poslije nekoliko minuta dječačić je bio u mojim rukama. Uhvatio sam ga za stopala, pljesnuo po guzi dva-tri puta i kad je zaplakao, znali smo da je porođaj uspješno obavljen i da smo pobijedili", rekao je on. Uslijedila je nova drama - trebalo je presjeći pupčanu vrpcu.
"Slavice, ti ćeš to da uradiš", komandovao je Radoje, koga mnogi zovu i Roki. "Ne mogu", zadrhtala je stjuardesa, strahujući vjerovatno da ne napravi neki pogrešan potez i ugrozi život bebi. Stjuard je odmjerio tri prsta od bebinog stomaka i podviknuo: "Ovdje sijeci".
Iz lonca s viskijem izvađen je kanap, koji su obmotali gazom i vezali pupak. Zatim su bebu umotali u gazu i stavili u nosiljku koja, kao oprema, postoji u avionu. Istog časa je zaspala. "Rodio se Jatko" rekao je neko od kabinskog osoblja.
Pilot je o svemu što se događalo u avionu obavijestio kontrolu leta na sidnejskom aerodromu, tako da su na pisti uveliko čekala sanitetska kola koja su majku i bebu prevezla do bolnice u blizini aerodroma. "Ljekar je tu, na licu mjesta, pregledao majku i novorođenče i pohvalio sve koji su obavili porođaj, jer je urađen stručno. Pitao nas je gdje smo naučili tu vještinu, a mi gotovo uglas odgovorili: 'Kod dr Kušića u JAT-u'", nije krio zadovoljstvo Radoje.
Kako su se dovijali za "instrumente” to samo oni znaju. Makazice za nokte pronašli su u ličnom priboru jedne od stjuardesa, negdje su nabasali i na parče kanapa, za rukavice su već znali da postoje u avionu. Najmanji problem bio je viski, samo je trebalo da se neko toga sjeti. Srećom, u magnovenju nekome je i to palo na pamet. Kad je avion dotakao pistu sidnejskog aerodroma, svi su odahnuli. Radoje nije dozvolio radnicima koji dezinfikuju avion da uđu dalje od kabine, strahujući da to može da naškodi bebi.
(MONDO)