Statistika je pokazala da je potraga za medom bez pomoći medovođa bila uspješna u svega 17 odsto slučajeva, dok je značajno veći procenat, čak 54 odsto, zabilježen kada su se ljudi oslanjali na koordinisano vođenje ovih ptica.
U prirodi postoji veliki broj primjera fakultativnog, kao i obligatnog simbiotskog odnosa između različitih vrsta živih bića. Ono sa čime se, međutim, nauka rjeđe susreće, jeste interakcija i zajedničko djelovanje čovjeka i drugih vrsta, poput određenih vrsta divljih životinja.
Ko su medovođe?
Jedan od jedinstvenih primjera protokooperacije, odnosno neobavezne, ali obostrano korisne simbioze, jeste međusobna komunikacija i uzajamno dejstvo pripadnika afričkih plemena i jedne sasvim neobične i posebne vrste ptica. Medovođe (Indicator indicator) su male ptice iz porodice Indicatoridae koje naseljavaju područje južno od Sahare i hrane se prvenstveno pčelinjim jajima i saćem, te je vješto pronalaženje košnica jedno od njihovih najzapaženijih karakteristika. Ono što za njih predstavlja problem, jeste kako doprijeti do hrane koja se nalazi unutar košnice prepune naročito agresivnih, afričkih pčela. Tu nastupaju ljudi.
Za mnoga afrička plemena, med je jedan od tradicionalnih izvora hrane, ali pronalaženje samih košnica predstavlja izazov. Tragači za medom iz mozambičkih plemenskih zajednica tom prilikom se oslanjaju na pomoć malih divljih pomagača koji ih vode do košnica skrivenih visoko u drveću. Kada zajedničkim snagama pronađu košnicu, ljudi uzimaju med za sebe, dok u znak zahvalnosti, medovođe bivaju nagrađene ostacima pčelinjeg saća.
Komunikacija između divlje životinje i čovjeka
Iako je ovakva vrsta simbiotskog odnosa već izvjesno vrijeme poznata nauci, istraživanja sprovedena u posljednjih nekoliko godina dala su nevjerovatne rezultate. Naučnici su utvrdili da između ovih divljih ptica i ljudi vlada posebna vrsta povezanosti i specifičnog odnosa zasnovanog na uzajamnom povjerenju i razmjeni karakterističnih zvukova i oblika ponašanja koji se ne sreću u svakodnevnom životu. Ono što dodatno fascinira, jeste pretpostavka da se medovođe odazivaju na tačno određene vokalne signale koje pripadnici istočnoafričkog plemena Yao proizvode kako bi ih pozvali u potragu. Osim prihvatanja poziva, ptice nekada i same iniciraju čin potrage, ispuštajući specifičan zvuk i tražeći saradnika u čovjeku. Postavljaju se pitanja, kako i na koji način medovođe prihvataju i uzvraćaju komunikaciju.
Tim istraživača sproveo je niz eksperimenata sa ciljem definisanja prirode ovakve komunikacije. Ono što ih je posebno zainteresovalo, jeste da li su medovođe zaista sposobne da razumiju sadržaj određene zvučne poruke kao poziv za traženje meda, ili naprosto reaguju izvjesnim ponašanjem na samo prisustvo ljudi. U svrhu istraživanja, naučnici su snimili specifičan zvuk koji pripadnici plemena Yao proizvode kada dozivaju ptice, a koji su kroz naučne radove zabilježili kao "brrrr-hm", kao i brojne druge uobičajene zukove i glasove, poput plemenskog naziva za riječ med ili ličnih imena tragača.
Rezultati istraživanja
U čak 66 posto slučajeva, medovođe su se odazivale upravo na taj specifičan zvuk lokalnog stanovništva, što ukazuje na njihovu sposobnost pridodavanja značenja signalu, razumijevanja i reagovanja na taj isti signal. Ono što dodatno potkrepljuje ove rezultate, jeste činjenica da stanovništvo koje živi 1000 km dalje od prostora koje naseljava pleme Yao, koristi drugačije vokalne signale na koje se odazivaju medovođe iz tog dijela geografskog područja. Ovo saznanje je potvrdilo hipotezu o dvosmjernosti komunikacije, kao i o prirodi simbiotskog odnosa, koja bi mogla biti posljedica evolucije medovođa, u cilju ostvarivanja kooperacije sa ljudima. Mlade jedinke ovih ptica, međutim, ne odazivaju se na pozive tragača kao što to čine adulti, što ukazuje da se ovakav oblik ponašanja vremenom uči.
Potraga za medom
Prilikom traganja za košnicama, medovođe slijeću sa krošnje na krošnju, usmjeravajući tragače i pokazujući im put. Cvrkutom i izvjesnim pokretima tijela, poput pomjeranja beličastog repa, medovođe pružaju dodatne signale i informacije u toku same potrage. Kada pronađu košnicu, članovi plemena Yao zapaljenim snopom pruća rastjeruju pčele, neretko trpeći ubode istih. Statistika je pokazala da je potraga za medom bez pomoći medovođa bila uspješna u svega 17 odsto slučajeva, dok je značajno veći procenat, čak 54 odsto, zabilježen kada su se ljudi oslanjali na koordinisano vođenje ovih ptica.
Ovakvi nevjerovatni primjeri simbiotskih odnosa između evolutivno različitih vrsta, bude brojna pitanja o nastanku i divergiranju tih istih, ali i drugih vrsta, kao i osnovama, ali i granicama učenja i ponašanja. Postavlja se pitanje, da li je čovjek zaista kognitivno najnaprednije biće i da li će evolucija u budućnosti donijeti promjene koje iz ove perspektive nismo mogli ni da zamislimo.
(Lena Šarenac / Simbioza)