Čuveni zraz "pu, pu, pu" ima iznenađujuću istoriju.
Koliko puta ste izgovorili "pu, pu, pu" gotovo nesvjesno, da ne ureknete nešto lijepo, da otjerate lošu slutnju ili da prekinete priču o nečemu ružnom? Iako danas djeluje kao bezazlena uzrečica, ovaj uzvik vuče korijene iz dubokih, drevnih vjerovanja.
Zašto baš pljuvanje, odakle potiče to vjerovanje i kako se održalo sve do savremenog govora, objasnila je Instagram stranica "Poreklo reči", koja se bavi značenjem i porijeklom izraza koje svakodnevno koristimo.
"Uzvik 'pu, pu, pu' oponaša zvuk pljuvanja i koristimo ga kada hoćemo da se odbranimo od uroka ili neke nesreće. Ima isto značenje kao i 'Ne daj Bože' ili 'Daleko bilo'. Upotreba pljuvačke u odbrani od zlih sila, poznat je trag starih vjerovanja. Vjerovalo se da je dovoljno da čovjek pljune, pa da otkloni opasnost.
Stari Grci i Rimljani vjerovali su u magičnu i iscjeliteljsku moć pljuvačke, pa su pljuvali na opasne životinje kao što su zmije, kako bi ih držali dalje od sebe.
Kako zli demoni ne bi naudili novorođenčetu, kod nas je postojao običaj da porodilja nakon porođaja napravi hljeb od šake brašna i svoje pljuvačke. Običaj u Resavi bio je da majka pljune u vodu kojom će okupati dijete.
Tako je sujevjerje da se pljuvanjem tjeraju zle sile, ostalo do danas u oponašanju zvuka 'pu, pu, pu'", piše u objavi pomenute stranice.
(MONDO)