Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je 2015. godine, a mjesto njegovog groba dugo je bilo tajna.
Proslavljeni srpski glumac Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je 2015. godine, a do pre nekoliko godina nije bilo poznato gdje je sahranjen.
Ipak, nedavno se pojavila informacija da je Đuzina urna položena u grobnici porodice njegove druge supruge Dušanke Stojiljković, na periferiji beogradskog Novog groblja. Vlasta Velisavljević, kolega i prijatelj preminulog glumca, rekao je da nije prisustvovao ni sahrani ni kremaciji, te nije znao gdje čuveni glumac počiva.
"Niko nije znao gdje je sahranjen, ali saznalo se. Jedan radnik Ateljea 212 pratio je njegovu suprugu od kuće, kada mu je davala 40 dana, i tako je otkrio gdje je položena urna", rekao je svojevremeno Velisavljević i dodao da, po želji Đuzine supruge, nikome nije bilo dozvoljeno da ga posećuje tokom posljednjih mjeseci života.
Brat pokojnog glumca optuživao je Dušanku, Đuzinu drugu suprugu, da je njegovog brata tajno sahranila i da mu nije ispunila posljednju želju.
"U monografiji 'Vlastimir Đuza Stojiljković' autora Zorana Jovanovića moj brat je izjavio da bi volio da ga sahrane na groblju u Ribarskoj banji. U tom mjestu nam je deda sahranjen, a roditelji su nam tamo bili učitelji", pričao je jednom prilikom Nenad Stojiljković, rođeni brat velikog srpskog glumca i dodao:
"Držala ga kao u zatvoru. Moj odnos s bratom i njegovom suprugom bio je korektan. A onda dolazi do njegove bolesti, o čemu me Dušanka nije obavijestila, a o tome saznajem u kafiću. Zovem je i pitam: 'Zašto?' Njen odgovor je smiješan: 'Đuza mi je rekao, pri čistoj svijesti, da ti ne kažem da ne bi nekome rekao.' Da je to laž, bilo mi je jasno, jer kod moždanog udara ni svijest ni govor više nisu čisti."
Kako se navodi, Đuzin brat je kasnije saznao sasvim drugačiju priču o posljednjim mjesecima života slavnog glumca. Đuza je, kako se navodi, prebačen u starački dom Lug, na nekoliko kilometara od Mladenovca.
"Što dalje od ljudi. Bojala se i iz samo njoj znanih razloga smatrala da ga treba izopštiti od prijatelja, obožavalaca i rodbine. Naravno, to je njen razrađeni scenario, koji će izvesti do kraja. Prebacuje ga sa ozbiljnom crevnom bolešću, klostridijom, koja se ne liječi u staračkim domovima. Ali njen cilj i nije bio da se on izliječi, jer da je to htjela, mogla ga je poslati i u Beč", rekao je Stojiljković.
Nenad je izneo tvrdnje da supruga gotovo uopšte nije posećivala Đuzu u staračkom domu dok je tamo boravio osam mjeseci.
"Saznajem od sestara da ga vrlo rijetko posećuje, već komunicira preko mobilnog telefona, čiji broj, naravno, ni meni nije dala. Odlazim konačno u taj dom Lug, ali na vratima čeka me upravnik, koji ne dozvoljava da vidim brata, naglašavajući da oni sa Đuzinom ženom imaju ugovor da ga niko ne može posećivati", rekao je Nenad i opisao da tek kada je zapretio da će da dovede novinare i policiju, dovolili su mu da vidi brata i to na deset minuta.
"Nije teško pronaći odgovor zašto je Đuza proveo osam mjeseci sam u sobi s pogledom na tavan. Pa to je njen scenario. Kako neko može da završi s bolešću koju je imao a da je ne leči? Uskoro je i stigao odgovor koji je mnoge ražalostio, ali možda ne i nju: Đuza je umro", ispričao je Nenad Stojiljković 2016. godine.
(MONDO/ Kurir)