Riječi njegovog oca kidaju dušu: Sedam godina od smrti Nebojše Glogovca

Legendarni glumac Nebojša Glogovac preminuo je na današnji dan prije tačno sedam godina. Bolest ga je odnijela za samo mjesec dana. Agresivni kancer koji je bio u njegovim plućima brzo se proširio na jetru, zbog čega nije mogao da se operiše, uprkos svim naporima ljekara.

Glogovac je otišao, ali nam je ostavio na desetine kultnih filmskih i pozorišnih uloga, ali i svoju neutješnu porodicu.

Glumčev otac Milovan Glogovac, koji je inače bio sveštenik, posljednji put je o bolu zbog gubitka sina govorio prošle godine, na šestu godišnjicu smrti glumca. Samo nedjelju dana kasnije je preminuo.

"Četrdeset godina sam sahranjivao ljude i mlade i stare i djecu i pokušavao da im kao sveštenik pružim utjehu, dam nadu, očuvam vjeru. Ali kada se meni desio gubitak, bio sam prepušten tome da sam nađem snage da očuvam sebe u bolu", rekao je tada protojerej stavrofor Milovan Glogovac u "Oko" magazinu na RTS.

Svoju ispovijest Milovan je tada započeo pričom o svom bratu, čiju je sudbinu doživio i Nebojša.

"Ne znam koliko genetika utiče, ali znam da pušenje utiče. Kada su u pitanju pluća, znam da utiče. Moj pokojni brat je pušio od 9-10. godine života i cijeli život je pušio... Imao je 64-5 godina kada se upokojio, ali te godine kada je otkrio rak pluća, rekao mu je ljekar u Sarajevu da je u pitanju rak pluća i da mora da se operiše desno krilo, ali ako se operiše da je to mogućnost produžetka života i da se to neće obnoviti. Međutim, operisan je u Sarajevu, sklonjen mu je rak pluća i godinu dana je izdržao, a poslije je imao probleme, otišao je kod hirurga, a on ga je otvorio i zatvorio. Organizam je bio u takvom stanju da ništa nije mogao da uradi. To je bilo u novembru mjesecu, upokojio se 13-14. januara", rekao je sveštenik tada, te nastavio:

"Kod Nebojše je bilo sasvim drugačije, on je za mjesec dana...On je za Novu godinu osjetio da nešto... kašljao je, napipao je nešto tvrdo na stomaku, i ja sam baš bio prisutan, pozvao je ljekara kod kog je ranije išao, koga je znao, Hercegovac, da ga pita. On je bio negdje van Beograda, kaže "Ja u srijedu dolazim, dođi kod mene da vidimo o čemu se radi". Poslali su ga na skener, a tamo je bilo nešto sumnjivo. Odmah su otišli u Njemačku. On i Toma, njegov prijatelj kod ljekarke Basare."

"Ona je rekla da je to izlječivo, ali da nema potrebe da ostaje u Njemačkoj i da se troši, nego da dođe u Beograd. Ta terapija koju će koristiti u Beogradu, takvu terapiju bi dobio svugdje u svijetu jer druge nema. Primio je prvu terapiju i malo se opravio poslije te prve terapije na Onkološkom insitutu. I kada je trebalo da primi drugu terapiju, noge su mu bile dosta natečene, stomak je bio natečen, to je bila metastaza na jetri. Primio je taj dan, to je bio četvrtak, tu drugu terapiju, i oporavio se negdje oko 7-8 sati uveče. Šalio se sa ženom, ona je bila stalno kod njega, i ja bio to popodne, pa sam otišao kući, a ona je ostala. Onda mu je oko 2 sata samo pozlilo. Došla je ljekarka koja je iz Pančeva. Bila je dežurna. Pokušala je reanimaciju. Međutim, nije uspjela. To je kratko bilo, to je bio petak i već u utorak je bio sahranjen", ispričao je.

Govorio je i o snazi koja mu je pomogla da nastavi da živi s tolikim bolom.

"Kad čovjek razmišlja o tome ne može da bude siguran šta je bolje kad dođe do takve situacije, šta je rješenje, da li da kratko traje ili da se pati drugo vremena. Što kaže naš narod, dok žižak gori, treba se boriti do posljednje snage, do posljednjeg daha da se očuva žižak života."

Smatrao je da je posao kojim se bavio njegov sin bio veoma stresan.

"To je vrlo naporan, stresan način života. Morate da uđete u taj lik da biste ga igrali, da ga nosite 2 sata, koliko traje predstava, a kad se završi predstava, morate da se vratite u normalan život. Tako da je on tu imao taj problem i rješavao ga je na dosta kvalitetan način, tako kažu ljudi koju su za to kompetentni. Mene su pitali za to, kakav je on kao umjetnik, ali nisam ja kompetentan da ocjenjujem umjetničku vrijednost njegovu na sceni. Ja sam ga cijenio kao sina, kao dio porodice, kao supruga, kao domaćina, vjernika, a ovo drugo neka sude drugi..."

Smatrao je da je njegov sin, iako je kratko živio, ostavio dugovječan trag.

"Volim da čujem, al' često čujem "Eto, Nebojša je kratko trajao", ali je ostavio određeni trag na mlade ljude. Često sretnem ljude koji ponavljaju neke rečenice koje je on izgovorio ili na filmu ili na sceni, u intervjuima koje je davao, tako da tih 49-50 godina koliko je imao nije ostalo bez nekog uticaja ili traga. I to je dobro, svaki čovjek mora o tome da vodi računa...", ispričao je Milovan Glogovac.

Sedam dana nakon ove ispovijesti Milovan je preminuo. Glogovac vodi porijeklo iz Dramiševa, a njegova porodica je porijeklom sa Kosova i Metohije, prezime su dobili po naselju Glogovac. Polovinom 19. vijeka njegova porodica je preko Crne Gore došla u Hercegovinu. Njegovi preci su se nastanili u Brataču i Dramiševu i svi slave Đurđevdan.

Nebojša Glogovac je rođen u Trebinju 1969. godine, a umro je u Beogradu 2018.

Njegovi počeci u glumi datiraju od najranijih perioda njegovog života, tačnije od djetinjstva. Bio je član Dječije dramske grupe Radio-televizije Srbije, a glumačku karijeru započeo je u Ateljeu mladih u Pančevu.

Kada je bio dijete pojavio se u televizijskoj seriji "Priče iz Nepričave", 1981. godine. Prvu filmsku ulogu ostvario je 1993. godine u kratkometražnom filmu "Rekvijem za jedan san" u glavnoj ulozi, a nakon toga iste godine u drami "Raj" Petra Zeca, gdje je takođe bio jedan od glavnih glumaca. Nakon što je skrenuo pažnju na svoj talenat, dobio je ulogu u filmu reditelja Gorčina Stojanovića, "Ubistvo s predumišljajem" (1995).

Igrao je glavne uloge u ostvarenjima "Ubistvo s predumišljajem", "Bure baruta", "Nebeska udica", "Kad porastem biću Kengur", "Klopka", "Hadersfild", "Žena sa slomljenim nosem", "Branio sam Mladu Bosnu", "Krugovi", "Ravna gora" i "Ustav Republike Hrvatske". Višestruko je nagrađivan za uloge u pozorištu i na filmu, a izdvajaju se Sterijina nagrada, Car Konstantin u Nišu i Zlatna arena u Puli za najbolju mušku ulogu.

Jedna od njegovih osljednjih ulogap bila je i uloga čuvenog Draže Mihailovića, sa kojim je imao i dosta fizičkih sličnosti.

(Kurir/ Mondo)