Selfi nije od juče, a prvi je nastao prije skoro dvjesta godina, kada je čovjek po imenu Robert Kornelijus 1839. godine okrenuo kameru prema sebi i napravio početni korak.
Sve je više studija koje upozoravaju da previše vremena provodimo zagledani u pametne telefone –zatrpani smo nerealističnim predstavama života, pa se od nas očekuje da se brzo organizujemo i postanemo najbolja verziaj sebe - savršeno lice, savršen struk, savršena težina, savršen doručak, savršen dom.
Iz toga je nastala i takozvana „selfi kultura“, a s njom se povećao broj raznih poremećaja, najprije onih koji se tiču ishrane i doživljaja sopstvenog tijela.
Nije sve počelo juče – krajem osamdesetih godina prošlog vijeka pojavila se ideja da rješenje svih problema leži u tome da vjerujemo da smo jedinstveni i savršeni baš takvi kakvi jesmo, pa su se u istraživanje samopouzdanja ulagale velike sume novca – pojedincima je obećavano da će procvjetati čim povećaju količinu samopouzdanja.
Više od trideset godina kasnije rezultat je nešto drugačiji od onoga što se očekivalo, pa je nekoliko generacija već stasalo u okruženjima u kojima su bile potpuno zaštićene od neuspjeha, jer se smatralo da se tako najbolje gradi samopouzdanje.
Oni koji na svoje društvene mreže često postavljaju selfi fotografije ipak se prije doživljavaju kao usamljeni, nego kao prepuni samopouzdanja, a to potvrđuju i istraživanja koja se bave ovim fenomenom. Neki već govore i o „selfitisu“, te o tome da opsesivno snimanje ovakvih fotografija i postavljanje na društvene mreže može da bude znak nekog mentalnog oboljenja.
U jednoj studiji iz 2017. godine poremećaj je opisan kao potreba za pretjeranim snimanjem i dijeljenjem sopstvenih fotografija, a kako bi oni koji to čine popravili samopouzdanje, raspoloženje i zadovoljili potrebe za društvenim nadmetanjem i konformizmom.
Selfi ipak nije od juče, a prvi je nastao prije skoro dvjesta godina, kada je čovjek po imenu Robert Kornelijus 1839. godine okrenuo kameru prema sebi i napravio početni korak. Za taj snimak je bilo potrebno mnogo više truda nego za ove koje poznajemo danas, budući da je napravljen tehnikom dagerotipije – slika se dobijala na bakarnoj ploči koja se stavljala u drvenu kutiju, pa se poslije izlagala pari živog srebra dok ne bi postala vidljiva. Dakle, komplikovan proces.
Kornelijus je ispred aparata morao da stoji oko 15 minuta da bi napravio ono što danas zovemo selfi fotografijom. Njegov foto-portret se čuva u biblioteci američkog Kongresa.