Kao i uvijek, iskren do srži...
Proslavljeni srpski fudbaler Slaviša Jokanović polako i strpljivo je gradio svoje ime. Počeo je u Novom Sadu, pa sa Vojvodinom bio prvak Jugoslavije, da bi ga tek poslije toga primijetio Partizan. Nosio je njihov dres tri sezone, a tek onda otišao "napolje".
To je čak sedam godina karijere u Srbiji, što je trenutno u domaćem fudbalu nezamislivo, pa je upravo na tu temu govorio u podkastu "Sport Light".
"U ovom momentu se mnogo lako stigne do Partizana i Vojvodine", rekao je Slaviša Jokanović koji trenutno vodi katarski klub Al-Garafa.
"Ja, da bih došao do kluba 'velike četvorke', imao sam sreću da me izabere Partizan. Prije toga sam morao da imam stotinak utakmica i barem jednu šampionsku titulu, da odigram koju utakmicu Lige šampiona…"
"U Partizan sam došao sa mnogo više iskustva nego što sada dolaze igrači. Tada sam imao nepune 22 godine", podsjetio je Jokanović na trend koji više ne važi.
Igrači u redove "vječitih" dolaze mladi, odlaze mladi, a djeluje da više niko nema strpljenja za rad sa njima i da se što prije požuruju da odu u inostranstvo, dok su na cijeni. To odgovara njima, klubu, menadžerima, pa čak i roditeljima.
Tako nije bilo nekada...
"Putevi naše generacije su bili malo drugačiji. Mi smo išli relativno normalnijim, tadašnjim putem. Ne mogu da kažem da današnji nisu normalni, ali mijenjaju se vremena. Sjećam se da kao igrač Vojvodine i dio šampionske generacije nisam imao nijednu ponudu i niko mi nikada nije pričao ozbiljno o nekoj ekipi u inostranstvu i da bi trebalo da pređem da živim van svoje zemlje", rekao je Jokanović, dok je jasno da su sada menadžeri mnogo rasprostranjeniji po svijetu.
"Bilo je logično da poslije Vojvodine razmišljam o klubovima velike četvorke. Kao što sam rekao, imao sam tu sreću da me odabere Partizan i da sljedeći korak ka inostranstvu napravim još spremniji. Ko zna da li bih uspio da sam prerano otišao".
Zato smo i šesti najveći "izvoznici" fudbalera, ali rijetki su oni koji naprave velike karijere...
(mondo.rs)