I dok su Zvezda i Partizan uvijek "dijelili" navijače na ove ili one, OFK je svima nekako ostajao simpatičan. Danas je trećeligaš, a romantika se izgubila. MONDO je posjetio utakmicu "romantičara" na stadionu kluba koji se bori za goli život
(Piše: Nebojša Marković, Foto: Stefan Stojanović)
Fudbal se u Beogradu igra evo već 124 godine. Već odavno se uvukao među ljude iz onog drugog doba. Nema šta ta krpenjača po beogradskim čuburama nije vidjela od kraja 19. vijeka, pa sve kroz burno 20. stoljeće. Dočekao je ovaj grad, na kraju tog mučnog vijeka, da dobije i šampiona Evrope sa Topčiderskog brda.
Bila su to burna vremena u Beogradu, koji će u fudbalskom svijetu postati među prvima sa dva velika kluba u finalu Kupa šampiona. Biće to jedna od rijetkih evropskih metropola koja će moći da se diči takvim istinskim podvigom.
Ipak, Crvena zvezda i Partizan, te "svete" relikvije komunističkog nasljeđa koje i dalje vedre i oblače srpskim fudbalom, nisu baš perfektni reprezenti Beograda.
I Zvezda i Partizan su ga u neku ruku prevazišli - nije ovo Engleska pa da se u svakom mjestu sa više od 100 kuća navija isključivo za lokalni klub. Za njih se navija i daleko preko rubova Beograda, pa i daleko preko granica Srbije, šta god neko htio da vam o tome priča.
Beograd je dovoljno veliki grad da je u stanju da primi dva kluba takvih gabarita i da ne bude tijesno za druge. Beograd nije samo Topčidersko brdo. Tu su i Voždovac i Čukarica, tu je Banjica, tu su Zemun i Novi Beograd.
Ali OFK Beograd je nešto drugo - OFK je najveći klub koji u svom imenu zapravo nosi ime "Beograd".
I dok su Zvezda i Partizan uvijek "dijelili" navijače na ove ili one, OFK je svima nekako ostajao simpatičan. Zar onda to ne zvuči nekako neprimjereno, da taj romantični klub sa desne strane Dunava danas džedži u lokalnoj ligi?
Ogoljen u sivilu Karaburme, OFK Beograd sada je zaboravljen i mrzne u amaterizmu. Romantika se izgubila.
Klub koji će, čim prođe ova sumorna 2020. godina, proslaviti 110. rođendan, nalazi se u Srpskoj ligi Beograd i tamo obitava. Nekadašnji šampion one prve Jugoslavije i dvostruki osvajač Kupa u državi maršala Tita, sada bi bio zadovoljan da ponovo uvede struju. A o grijanju će misliti tek kad riješe ovaj prvi problem...
* * *
Na Omladinski stadion stigao sam ovog vikenda u posljednji čas da prvi put pogledam OFK ove godine. Nisu tu često bili. Prošla sezona je bila prekinuta zbog pandemije, a ovog hladnog (skoro pa decembarskog) dana igraju posljednji meč u jesenjem dijelu prvenstva. Pridružuje mi se i kolega Stefan, koji je još ranije stigao sa fotoaparatom. On je svoju turu oko zidina stadiona već napravio, bilježeći murale koji pokušavaju da dočaraju neka slavnija vremena.
Baš je hladno u Beogradu. Prolazimo kroz kapiju stadiona i idemo prema klupskim prostorijama. Pomoćni teren sa lijeve strane je teren sa vještačkom travom, mada od crne boje se čini kao da je ostala samo guma.
Neki novi klinci tamo šutiraju na gol i jasno je da se ne radi ni o kakvom organizovanom treningu. Djeca su došla jer tu postoji gol sa mrežom i to je to. Odlazimo u klupske prostorije - tamo nam je podjednako hladno, ali još mračnije nego napolju. Grijanja nema već tri godine. Od prije mjesec i po dana nema ni struje. Kako li je tek igračima...
"Što se tiče OFK Beograda, ovde je sve predvidljivo. Ako se struja uskoro ne vrati na stadion, mi onda nećemo imati rješenje. Ne možemo više da funkcionišemo", za MONDO priča Zdravko Jokić, generalni sekretar kluba, nekadašnji igrač OFK-e i bivši internacionalni sudija.
Prima nas u klupske prostorije i pokazuje fotografije i trofeje. Na zidovima su slike legendarnih Ilije Petkovića, Josipa Skoblara i Spasoja Samardžića. Među njima je i Jokić. Ali gledanje u prošlost ne pomaže. OFK Beogradu i bliska budućnost izgleda tmurno.
"Generalno, mi smo došli u klub 2018. godine, dakle dvije godine smo tu. Tada je klub bio u minusu 4.500.000 evra, a račun je bio blokiran za 1.500.000. Dakle to su bili dugovi i na Skupštini su bili prikazani. I tu su bili dugovi javnim preduzećima, grijanje, struja, voda... Mi kad smo došli u klub, mogli smo samo da održavamo klub u životu, da može da se takmiči od nedelje do nedelje, jer takav je prihod bio. Drugog prihoda za vraćanje dugova nije bilo“, priča Jokić za MONDO o trenutnoj situaciji u klubu.
Račun OFK Beograda je već odavno blokiran, a kako su sada i bez struje i bez grijanja, sve je manje stvari koje mogu da budu urađene. "Elektrodistribucija" trenutno ne želi da velikana beogradskog i srpskog fudbala priključi na električnu energiju, a Jokić objašnjava situaciju.
"Jednom smo sa "Elektrodistribucijom“ napravili reprogram ugovora, ali za to je potrebno da imaš redovan prihod da bi mogao da otplaćuješ. Jednom kad ne platiš ratu, gubiš pravo na reprogram. Kada je isključeno grijanje, morali smo da pređemo na grijanje na električnu energiju u svim prostorijama koje koristimo. I onda su računi rasli i rasli... Za ove dvije godine smo uspjeli da uplatimo oko 4.000.000 dinara, ali ne vrijedi to kad su zimi računi preko 800.000 dinara.“
Struja je isključena, a EDB prihvata da je ponovo priključi isključivo vlasniku stadiona. I tu nastaje problem, jer OFK Beograd nije vlasnik "Omladinskog stadiona" i već dosta dugo na njemu stanuje bez ikakvih papira. Grad je i pored toga dopuštao "romantičarima" da budu u svom domu, i sada je spreman da im pomogne, ali problem nije tako rješiv.
"Treba istaći da je Grad Beograd izrazio dobru namjeru, pošto je on vlasnik stadiona, a ugovor o korišćenju stadiona nam je istekao 2009. godine. Izrazili su namjeru da nam pomognu da bismo se prijavili za struju. Mi smo od 2009. u tuđem objektu bez dozvole, s tim što nas Grad nije dirao, mi nismo imali inicijativu da se produži ugovor. Ćutali smo i jedni i drugi, Grad je znao da smo tu i prećutno je prelazio preko toga. Vjerovatno bi to trajalo još, pošto postoje neka urbanistička rješenja za ovaj dio, za stadion. Da nije ispao ovaj problem sa strujom, mi bismo i dalje bili tu do daljnjeg. Sad smo u milosti 'Elektrodistribucije', koja neće da prihvati saglasnost Grada da nam se priključi struja. Oni traže da vlasnik stadiona podnese zahtjev za priključenje, a vrlo je komplikovana i dugačka procedura da mi ponovo dobijemo ugovor o pravu na korišćenje stadiona...", nabraja generalni sekretar "romantičara" brojne probleme koji koče klub.
Uspjevamo da zavirimo u svlačionicu dok se prvih 11 na terenu zagrijava. Do nje dolazimo kroz dugačak mračan hodnik, a momci unutra nas dočekuju kao da se već dugo znamo. Zahvaljujući agregatu koji se nalazi izvan zgrade stadiona, na dan utakmice igrači imaju manju električnu peć kojom samo donekle zagrijavaju svlačionicu.
Jedan momak nam otkriva da je u klubu već 12 godina, otkako je krenuo u osnovnu školu. Šeretski dobacuje da "mogu da nam isključe struju, ali ovo je i dalje naš klub". I njegovi saigrači su odlično raspoloženi, kao da se ništa loše izvan te svlačionice ne dešava.
Ipak, ovi momci su tu jer vole OFK Beograd i hoće da se izbore za neki "odskok" u srpskom fudbalu. Svi ti igrači igraju bez ugovora.
"Treća liga i amaterizam, dakle igrači nisu vezani ugovorima, mogu da odu. Mi smo amateri. Oni mogu da idu, propisi dozvoljavaju“, priča nam Zdravko Jokić. Da, OFK Beograd, amaterski fudbalski klub...
Golobradi momci željno istrčavaju na teren kojim su nekada harali "romantičari" iz 60-ih godina, osvajači Kupa Jugoslavije, na teren na kojem su ne tako davno gostovali Fernando Tores i Dijego Simeone u dresu Atletiko Madrida i Hari Kjuel i Arda Turan u dresu Galatasaraja.
Domaći u čuvenim plavom-bijelim dresovima odlično otvaraju meč i dolaze do vođstva. Za to vrijeme, Jokić nam otkriva sa kakvim se sve još problemima susreće klub.
"Vrlo je teško planirati, jer smo dva puta počinjali prvenstvo skoro bez igrača, jer smo imali sporove koje je Arbitražni sud FSS dosudio, presude da smo dužni trenerima i igračima iz 2014. i 2015. godine i mi smo u ove dvije godine toliko para dali njima, jer su nam uslovljavali registraciju igrača i to svih selekcija, ne samo prvog tima. Za iznos koji smo platili sada, a koji je problem napravljen 2014. i 2015. godine, mi smo mogli sad da platimo struju da smo te pare usmjerili na to. Još uvijek imamo 'repove'".
I opet se svodi na onu čuvenu riječ - privatizaciju.
"Ima ljudi u Upravnom odboru koji su se aktivirali da pronađu donacije i sponzorstva. Ali realno, bez neke privatizacije to je teško. Pričao sam ranije da je potrebna pomoć velikog broja bivših igrača, kao neki 'pul' da se oformi, da klub može da normalno funkcioniše. Najveći problem su državna preduzeća, valjalo bi da se i sa državom napravi neki reprogram. Ali to zahtjeva i neki drugi prihod sa strane. Jedna od najvažnijih stvari koje mi pokušavamo poslednjih godina, ali ne uspjevamo, jeste da se vratimo u Prvu ligu, a onda i Superligu. Sve je onda jednostavnije".
OFK Beograd nedugo zatim stiže i do 2:0 protiv GSP Polet Dorćola. Malobrojni prisutni aplaudiraju, ali OFK je i dalje samo u sredini tabele u trećem rangu domaćeg fudbala. Osmjesi na licima poslije postignutog gola su vrlo kratkotrajni, privremeno izmještaju misli iz šire situacije u kojoj se njihov klub nalazi.
Iza južne tribine, iza ograde, nalaze se navijači OFK Beograda koji i po ovom minusu dolaze da bodre klub.
Neko u prolazu komentariše kako im nije dosadno da bodre klub po ovakvom vremenu, kada se klub praktično ni za šta bitno ne bori. Ali oni pale baklje i slave gol svog tima, plavi dim nadvio se prvo iznad tribine na koju ne mogu da uđu, a potom i preko samog terena.
Pjesma ne prestaje nijednog trenutka, iako je broj ovih navijača jedva dvocifren. U tom ludilu bodrenja, uopšte ne mare da li je ovo Srpska liga ili finale Kupa Srbije. Bitno je da OFK Beograd pobijedi.
Na terenu su u tome i uspjeli - bilo je na kraju meča 3:1 u korist OFK-a na završetku takmičarske 2020. godine.
Ali van terena se borbe nastavljaju, priča Zdravko Jokić za MONDO.
"Evo na primjer pomoćni teren ovdje. Uslovi pomoćnog terena su takvi da je to najgori teren u Beogradu, od ovih koji se takmiče u Omladinskoj ligi Srbije. Taj teren je napravljen 2006. godine i bio je prvi teren sa vještačkom travom u Srbiji. Tu su trenirali svi mogući klubovi, ali sada svi ti klubovi imaju sve svoje. Neki su za to dobijali donacije iz saveza, ali mi nismo to uspjeli iako nam je bilo rečeno dva puta da smo sljedeći koji dobijaju vještačku travu. Mi smo čak preko naših sponzora iz Australije i sa Malte uspjeli da obezbijedimo neophodan iznos potreban za pripremu terena, čak je naš sponzor i uplatio tu prvu ratu od 20.000 evra, ali nismo uspjeli da dobijemo teren. Posljedica toga su i loši rezultati mlađih kategorija, kadeti su ispali iz Prve lige, omladinci su sad u sredini tabele. Ljeti je to velika vrućina i osjeti se ona nafta, zimi hladne svlačionice. Jer djeca odlaze...“, priča Jokić kao da problemima nikad nema kraja.
I šta je onda budućnost OFK Beograda?
Oni su na svom "Omladinskom stadionu“ i dalje tu, iako to uopšte nije njihov stadion. Nemaju čak ni pravo da ga koriste. Jedna odluka bi mogla da ih izbaci iz višedecenijskog doma i to "vezanih" ruku, jer ništa ne mogu da urade.
Jokić ipak ne vjeruje u to i sa dozom optimizma gleda unaprijed.
"To mogu sad da budu nagađanja, ali znam da mi je pokojni Ilija Petković pričao kad je bio u Gradu sa ljudima iz vrha, da su mu rekli da i pored te rekonstrukcije stadiona koja se očekuje ovdje, njena sportska primjena ostaje. I dalje će ovdje biti stadion OFK Beograda i da će klub biti tu. E sad, da li će da se radi nešto oko komercijalnog dijela... Čuo sam da će tribine da se smanje na 8.000 gledalaca, da se gornji dio prema Partizanskom putu, da će ta tribina biti porušena i da će tu biti komercijalni sadržaji. Čak, čuo sam da se dole ispod našeg pomoćnog terena planira i neki hotel. Ali ono što je bitno da će sportska funkcija ostati. To je rečeno Iliji Petkoviću... E sada, da li će se nešto promijeniti...“, ostaje ta Jokićeva zapitanost na kraju rečenice.
* * *
Beograd se neizbježno mijenja već decenijama. Širi se i mrda kao i vekovima ranije. I OFK Beogradu su potrebne jasne i konkretne promene, samo da one ne nose strah od nestanka.
"Pa i OFK Beograd je veliko ime i tradicija. Ne vjerujem da može tek tako da se dozvoli da se OFK ugasi", zaključuje Zdravko Jokić za MONDO.
Za početak, hajde da o gašenju kluba niko više ne mora ni da razmišlja...
(mondo.rs)