Zlatan Ibrahimović je i u mlađim danima bio vođa na terenu i van njega.
Zlatan Ibrahimović je jedan od rijetkih igrača koji su igrali za sva tri najveća italijanska kluba - Juventus, Inter i Milan.
U Inter je stigao 2006. godine, poslije izbacivanja "stare dame" u drugu ligu, a on se prisjetio loše atmosfere koja je tada vladala u timu.
Kao 25-godišnjak riješio je da zavede red u svlačionici.
"Kada sam došao u Inter shvatio sam da je pravi izazov razbiti te je*ene male grupe. Mrzio sam ih od prvog dana. Svi timovi daju više kada ima kohezije. U Interu je bilo suprotno", napisao je Ibra u svojoj biografiji.
On nije oklijevao i otišao je pravo kod predsjednika Masima Moratija da se požali na situaciju.
"Predsjedniku Moratiju sam rekao da treba razbiti te štetne klanove. Ne možemo da pobjeđujemo ako svlačionica nije ujedinjena", ističe Ibrahimović, sa čijim je dolaskom tim počeo da uzima trofeje.
Odrastao u predgrađu Malmea u kome su svi doseljenici morali da žive zajedno, nije mu se svidjela podijeljenost u Interu.
"Nije to bila stvar što ja dolazim iz Rosengarda gdje su bez problema zajedno živjeli Turci, Jugosloveni, Arapi... U jednom uglu su sjedili Brazilci, Argentinci u drugom, a ostali u trećem. Bila je to glupost. To sam shvatio kao svoj prvi test. Da li ću moći da budem vođa? Rekao sam im 'Kakva vam je to priča? Zašto sjedite tako kao da ste djeca'", naveo je Ibrahimović.
On je sa Interom potom osvajao titule u Italiji igrajući sa Dejanom Stankovićem u timu, a onda je otišao u PSŽ. Sada je član Milana, a upravo mu zbog duela protiv Intera prijeti suspenzija.