Košmar koji će uskoro proslaviti punoljetstvo opominje "orlove" pred novi duel sa Azerbejdžanom, ali ako neko može fudbalerima da objasni da ni slučajno nema potcjenjivanja - onda je to Piksi.
Gurban Gurbanov proslaviće za nekoliko dana 49. rođendan i vjerovatno mu nije ni na kraj pameti da ga se fudbalski navijači iz Srbije sjete svaki put kada srpski tim igra protiv relativno slabije reprezentacije. Ili, mnogo češće, kada po glavi "prebiramo" sve utakmica zbog kojih su nas "plavi" ili "orlovi" žestoko iznervirali, a ima ih - nažalost - ihahaj!
Tako je Gurbanov ovih dana sigurno česta tema prijateljskih razgovora pošto Srbiju u utorak očekuje meč sa Azerbejdžanom (18.00), reprezentacijom za koju je on dugo nastupao.
"Samo da nam se ne desi neki Gurban Gurbanov...", pomislio je svaki navijač Srbije kada bi odlazili na gostovanja u Luksemburg, San Marino ili Farska Ostrva, pošto je napadač rođen blizu granice sa Gruzijom "navukao" ozbiljne traume.
Prošlo je 18 godina otkako je reprezentaciji Srbije i Crne Gore "zabiberio" sudbinu u oba meča, a sve zato što su bili previše gordi uoči meča sa tada anonimnom reprezentacijom.
U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2004. godine - Azerbejdžan je bio tim za poželjeti na žrijebu. Od njih je u Evropi, bar na papiru, bilo slabije samo pet reprezentacija, pa nema sumnje da su svi u našem fudbalu "trljali ruke" kada smo upareni.
Međutim, na primjeru Azerbejdžana naučićemo jednu od bolnijih lekcija - i to dvaput - pa nije čak ni toliko loše što se baš Gurbana Gurbanova, čovjeka tako zvučnog i nezaboravnog prezimena, prisjetimo svaki put kada nas uhvati panika zbog reprezentacije. Igramo protiv tima koji je daleko nekvalitetniji od nas, ali znamo mi dobro navike srpske reprezentacije i zbog toga uvek "GG" prođe kroz glavu.
Gurbanov nas je prvo šokirao na Stadionu pod Goricom u februaru 2003. godine, kada je sa dva gola uspio da izjednači rezultat protiv SCG koju je u to vrijeme vodio Dejan Savićević.
Poveli su "orlovi" golom Predraga Mijatovića sa "kreča" u 33. minutu, potom je Nikola Lazetić duplirao vođstvo, ali umjesto da utakmicu sigurno privedu kraju - počele su da se dešavaju čudne stvari na terenu.
Srpska ekipa je drastično pala u igri i Gurbanov je vrlo brzo smanjio, tako što ga je lopta pogodila nakon "slobodnjaka", da bi naredni gol bio prava majstorija koju Dragoslav Jevrić nije mogao da odbrani.
Nije to bila nikakva slučajnost, isti fudbaler se pokazao kao "noćna mora" srpske reprezentacije i četiri mjeseca kasnije u Bakuu, samo što je rezultat sada bio još bolniji. Vodili su Srbi golom Branka Boškovića, a onda u nastavku - potpuni preokret.
Gurbanov je u 87. minutu postigao gol sa "bijele tačke", da bi samo tri minuta kasnije nakon snažnog udarca i odbrane Dragana Žilića koja je pogodila prečku - Ismajlov zatresao za 2:1
Ispostaviće se, Gurbanov nam je dao tri gola u dva meča, a Kristijano Ronaldo tek jedan u šest!
"Baku za novu bruku plavih", glasio je jedan od naslova nakon jednog od najbolnijih poraza u istoriji reprezentacije, a odmah potom uslijedila je i ostavka Dejana Savićevića, koji je tom utakmicom završio trenersku karijeru, a otisnuo se potom u funkcionerske vode.
S druge strane predsjednik Saveza u to vrijeme bio je Dragan Stojković Piksi, koji je još neko vrijeme ostao u "odijelu i kravati", ali ga je polako privlačio trenerski posao i zato je danas selektor "orlova".
Sigurno će se i Piksi u pripremi utakmice sa Azerbejdžanom prisjetiti "dželata" Srbije i Crne Gore, čovjeka koji je golove davao još samo Farskim Ostrvima, Bjelorusiji, Lihtenštajnu, Estoniji, Turkmenistanu, Moldaviji, Uzbekistanu, Letoniji i mladoj reprezentaciji Kazahstana (!), što je dovoljan dokaz koliko su taj poraz i remi bili sramotni.
"Gledao sam na Eurosongu pobjedu Marije Šerifović sa pjesmom 'Molitva'. Kad god čujem tu pjesmu ili riječ Srbija, vrati mi se osmijeh na lice i sjetim se utakmica sa reprezentacijom SCG. U to vrijeme u Azerbejdžanu fudbal je stao. Klubovi nisu htjeli da igraju, a narod je bio željan fudbala. Da sam bio strijelac na nekim mečevima prije ili kasnije, niko tome ne bi pridavao značaj. Ovako sam, zahvaljujući Srbima, postao heroj", ispričao je prije više od decenije Gurbanov.
U međuvremenu je Gurbanov završio igračku karijeru i pokazao se kao mnogo bolji trener. Kratko je vodio reprezentaciju, a još od 2008. sjedi na klupi Karabaga, što je zaista nestvaran podatak. Sa njima je osvojio 11 trofeja i najuspješniji je azerbejdžanski trener u istoriji sa 35 pobjeda u Evropi, ali utisak je i da danas-sutra Gurbanov preuzme Barselonu i osvoji Ligu šampiona - ne bi nam to bila prva asocijacija na njega.
Njegov gol za pobjedu uskoro će proslaviti punoljetsvo, uskoro će i za Srbiju igrati igrači rođeni te godine, ali dok god se mi sjećamo starih bruka - to znači da nam ne ide tako loše?
Ili smo samo mazohisti...