"Mnogo mi je drago što se Velež vratio u vrh bosanskohercegovačkog fudbala. Njima nije mjesto u Drugoj ligi, već na evropskoj sceni", rekao je Okuka.
Fudbalskog stručnjaka Dragana Okuku obradovala je informacija iz Švajcarske da se zdravstveno stanje njegovog velikog prijatelja i bivšeg saigrača iz mostarskog Veleža Semira Tucea, koji je imao srčani udar, nalazi pod kontrolom.
"Čuo sam se u nedjelju uveče sa našim zajedničkim drugarom iz Mostara, Semir je u dobrim rukama, ima sve neophodne uslove za oporavak u jednoj vrhunskoj medicinskoj ustanovi u Švajcarskoj. Najvažnije da je ta prva kriza prošla i sada je sve u redu. Za njega me vežu najlepše uspomene iz igračke karijere. Igrali smo dvije-tri godine zajedno u Veležu. Riječ je o fenomenalnom momku i vanserijskom fudbaleru. U to vrijeme je po fudbalskom znanju i talentu bio rame uz rame sa Piksijem Stojkovićem. Volio je život, društvo, muziku… Nadam se da će vrlo brzo da izađe iz bolnice i da se vrati porodici", rekao je Okuka i dodao da u igračkoj i trenerskoj karijeri nije vidio talentovanijeg fudbalera od Tucea.
"To je nešto nevjerovatno. Kada povuče loptu lijevom nogom, zarola je i vrati unazad. Nije bilo beka u Jugoslaviji koji nije nasjeo na tu foru. A, to je u kopačkama bilo izuzetno teško. Čak ni Dragan Džajić nije umio da izvede sličan dribling. Duge noge, okretan, brz, skoro svaki odbrambeni igrač iz tog perioda kaže da mu je Tuce bio najnezgodniji rival za čuvanje. Šteta što nije napravio bolju karijeru. Imao je mnogo problema sa zglobovima i kukovima, relativno rano je završio sa fudbalom. Sjećam se turnira na kome smo igrali protiv Šturma iz Graca. Došli su iz Lucerna da ga gledaju i otišli su poslije 15 minuta. Rekli su: 'Šta ima dalje da gledamo, ne pitamo za cijenu'. I dali su dva miliona maraka što je u to vrijeme bio rekordan transfer. Ali, je klub bio daleko ispod njegovih kvaliteta i realnog potencijala", prenijela je agencija "Anadolija".
Uporedo sa brigom o zdravlju prijatelja, Okuka je ovih dana pomno pratio dešavanja oko formiranja i ekspresnog gašenja Superlige Evrope.
"Stalno mi je u glavi ona opaska da je fudbal jedina stvar na svijetu koju su siromašni oteli bogatima. Nažalost, došlo je vrijeme naplate dugova. Sada bogataši otimaju od naroda ono što je najljepše. Nije im pošlo za rukom, ali se bojim da to nije kraj. Ljudi koji imaju novac, imaju i moć, oni diktiraju trendove u modernom društvu i ne mire se tako lako sa porazom. UEFA će morati pod hitno da smisli neki novi format, ovo sa 36 klubova od sezone 2023/24 očigledno nije dovoljno da zadovolji apetite velikih. Njima se ne sviđa što je termina sve manje, a utakmica sve više i jednostavno ne žele da gube vrijeme i novac takmičeći se sa neatraktivnim protivnicima", smatra Okuka.
U svakom slučaju, Okuka nema dilemu ako se na jednom televizijskom kanalu emituje utakmica Velež - Zrinjski, a na drugom Real - Barselona.
"Apsolutno. Kakav god da je kvalitet fudbala, uvijek glasam za Velež - Zrinjski. To su mečevi koji imaju dušu. Jedva čekam 29. kolo Premijer lige BiH, možda i skoknem do Mostara da uživo pogledam veliki derbi. Mnogo mi je drago što se Velež vratio u vrh bosanskohercegovačkog fudbala. Njima nije mjesto u Drugoj ligi, već na evropskoj sceni. Svima su u sjećanju nezaboravni dueli sa Borusijom Dortmund ili antologijske pobjede protiv Hajduka i Crvene zvezde od 5:0. Kažite mi koji je još klub sa prostora bivše Jugoslavije tako lako izlazio na kraj sa Splićanima i Beograđanima? Nažalost, Veležov problem su bile utakmice sa Čelikom, Borcem, Slobodom… Zato i nismo bili šampioni. Dva puta nas je gol razlika zaustavila u pohodu na titulu",prisjetio se Okuka i apostrofirao značaj medijske promocije nacionalnih liga iz regiona.
"Sa velikim zadovoljstvom pratim televizijske prenose mečeva šampionata u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Stalno sam u kontaktu sa mojim prijateljima iz mostarskih dana, Vahidom Halilhodžićem, Duškom Bajevićem, Seadom Kajtazom, Vladimirom Skočajićem. Prisutna je kod svih ta nostalgija za lijepim vremenima jugoslovenskog fudbala. Velež je igrao najljepši fudbal u državi. Nije nas zanimalo ime protivnika, nadigravali smo se i u svakoj utakmici išli na pobjedu. Šteta je što su izostali trofeji. Dva trijumfa u Kupu Jugoslavije nisu neka naročita satisfakcija za klub Veležovog renomea. Nosim se mišlju da je u Mostaru igranje za raju uvijek bilo važnije od nekog materijalnog dobra. Kada se to ima u vidu, jasno je zašto dva najveća talenta u istoriji mostarskog fudbala, Baka Slišković i Semir Tuce, nisu napravili karijere kakve zaslužuju".
Okuka je svojevremeno proglašen za trenera godine u Srbiji, a kao bivši selektor mlade srpske reprezentacije sa posebnom pažnjom prati nastupe "orlova" u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
"Dragan Stojković Piksi je i tokom igračke karijere volio da uživa u fudbalu. Pobjede ostvarene minimalnim rezultatom i bez vrhunskih fudbalskih poteza, nisu ga činile srećnim. Slično razmišlja i sada kao trener. Radili smo zajedno u Kini, igrali jedan protiv drugoga, on je i tamo sa relativno slabijim klubom težio napadačkom stilu fudbala. Davao je i primao puno golova, a to je ono što publika voli. Imajući u vidu karakteristike naših igrača, nismo mogli da izaberemo boljeg čovjeka za funkciju selektora reprezentacije. Stalno se provlačilo pitanje mogu li Dušan Tadić i Sergej Milinković-Savić zajedno, možemo li da igramo sa dva špica, kao da je to neka filozofija. Piksi je pokazao da sve može. To su igrači poteza, igrači koji znaju da daju gol. Zašto bi sjedili na klupi? Sada imaju selektora koji će im prenijeti svoj pobjednički mentalitet i učiniti ih još boljim. Srbija je na pravom putu i ne treba brinuti oko plasmana na Svjetsko i Evropsko prvenstvo", optimista je Okuka.
Tokom igračke karijere Okuka je u Veležu proveo 11 godina (1974. - 1985.), a igrao je još za imenjaka iz Nevesinja, Leotar, Orebro i Matalu. Osim mlade reprezentacije Srbije i Crne Gore, Okuka je vodio mnoge klubove, među kojima su Budućnost iz Podgorice, Vojvodina, Legija Varšava, Visla Krakov, Lokomotiv Sofija...