Darko Spalević zabija i u 45. godini, ali kaže sada je stvarno dosta fudbala.
Malo je ljubitelja fudbala u regionu koji ne znaju ime Darka Spalevića, iako je prije nekoliko godina završio karijeru. Odnosno, tako se bar činilo.
Fantastični golgeter i nekadašnji najbolji strijelac Superlige Srbije u dresu Radničkog iz Kragujevca i dvostruki najbolji strijelac Premijer lige BIH sa Slavijom, prije nekoliko mjeseci vratio se iz penzije, a onda ispisao još jednu lijepu stranicu istorije.
U svojoj 45. godini zaigrao je za "betonligaša“, Fudbalski klub Kragujevac, a proteklog vikenda odveo ga je u viši rang – Drugu gradsku ligu Kragujevca.
Darko Spalević u razgovoru za Mondo otkrio je šta ga je motivisalo da ponovo obuje kopačke i nađe se na travnatom terenu koji je posljednjih godina zamijeniu ugostiteljstvom vodeći svoj hotel.
"FK Kragujevac je klub koji drže navijači Radničkog iz Kragujevca, "Crveni đavoli". Družim se s njima i oni su me nagovorili da dođem i pomognem im. Odigrao sam par utakmica, sada je bio i taj baraž u četvrtak i juče. Plasirali smo se u viši rang i drago mi je zbog toga“, rekao je Spalević.
Kragujevac je do istorijskog uspjeha stigao pobjedama 2:1 i 4:1 u dvomeču sa FK Dobrača, a upravo je Spalević prvi načeo mrežu u prvom meču baraža za plasman u drugu ligu Kragujevca.
"Dobar je osjećaj ponovo biti na terenu i zabiti gol. Dao sam taj gol u baražu koji im je značio mnogo. Drago mi je zbog ljudi u Kragujevcu i navijača što su ušli u viši rang, svi su to željeli i očekivali. Nedostajao mi je malo fudbal. Poslije četiri godine pauze vratio sam se u 45. godini na teren", priznaje Spalević, ali ističe da je sada vrijeme da definitivno "vrati" kopačke na klin.
"Ne planiram dalje da igram. Dosta je. Završio sam praktično prije četiri godine. Ovo sam rekreativno odigrao zbog prijatelja, malo da im pomognem i marketinški i ovako".
U svojoj karijeri nosio je dresove 18 klubova, od Srbije preko Bugarske, Rusije, Mađarske i Kine do BIH i povratka u Srbiju, a najveći trag ostavio je u Radničkom iz Kragujevca i Slaviji iz Istočnog Sarajeva. Za Kragujevčane je postigao 61 gol na 132 utakmice i bio najbolji strijelac Superlige Srbije, dok je u dresu Slavije dva puta bio najbolji strijelac Premijer lige BIH i na 104 meča postigao 57 golova.
"To su dva kluba u kojima sam proveo najviše vremena, pet i po godina u Radničkom i pet godina u Slaviji. Za njih me vežu najljepša sjećanja“.
Dok je igrao u BIH redovne mušterije su mu bile sarajevski rivali Sarajevo i Željezničar. Svoju posljednju utakmicu u PLBIH odigrao je upravo protiv Želje i na oproštaju zabio pogodak za remi 1:1.
"Dao sam te sezone i Sarajavu za pobjedu 1:0 u Istočnom Sarajevu. Svaku utakmicu koju igram dajem maksimum, ali eto protiv tih sarajevskih klubova me malo i sreća služila. Drago mi je što sam davao golove i protiv Sarajeva i Željezničara, a moram da kažem da je Slavija sa predsjednikom Draganom Kulinom u to vrijeme bila veliki klub, organizaciono i svakako“, istakao je Spalević.
Iako nije ostavio veliki trag na Marakani, ostalo je upamćeno da je igrao i za Crvenu zvezdu sa kojom je u sezoni 2001/02 nastupao u kvalifikacijama za Ligu šampiona i igrao protiv slavnog Bajera iz Leverkuzena.
"Bila je to odlična generacija, Lalatović, Vidić. Bošković, Aćimović, Pjanović, Jelić... Međutim, u fudbalu moraš da imaš malo i sreće. Gdje god sam bio poslije Zvezde ja sam bio najbolji strijelac ekipe. A tad kad sam potpisao za Crvenu zvezdu bila je dobra ekipa, ali nešto nije u klubu funkcionisalo. Nismo imali rezultate, te dve godine je Partizan bio šampion. Dobri su tu igrači bili, dobra ekipa, ali nije se poklopilo, nije bila dobra atmosfera"
"Muslin me doveo, igrao sam i kvalifikacije za Ligu šampiona i start prvenstva, ali znaš kad lopta neće u gol. Igrao sam i protiv Leverkuzena, pa CSKA iz Kijeva, pogodio prečku u 90. minutu, da sam dao gol ko zna šta bi bilo. Utakmica na Marakani se završila 0:0 na Marakani, da smo pobijedili 1:0 prošli bi i igrali bi sljedeće kolo sa Brižom, ali nije se namjestilo. Treba imati i malo sreće", kaže Spalević koji je i sa Slavijom igrao u evropskim takmičenjima.
"U Slaviji i Radničkom sam svaku sezonu bio najbolji strijelac ekipe ili lige. U Slaviji smo imali dobre rezultate, igrali smo Intertoto kup, pa Kup UEFA. U Kragujevcu smo ušli u Superligu, borili se za Evropu, sve se poklopilo, dobra atmosfera, dobra ekipa".
Fudbalski put odveo ga je i u Bugarsku gdje je sa Lokomotivom iz Plovdiva osvojio šampionsku titulu, a saigrač mu je tada bio Nenad Neško Milovanović koji se kasnije bacio u trenerske vode, baš kao i Nenad Lalatović. Obojica su poznati kao vrlo temperamentni, a Spalević kaže da je tako uvijek bilo.
"To su moji saigrači, fenomenalni prvo kao ljudi. Lalatović i ja smo igrali dvije godine u Zvezdi. Takav je temperament i kad je igrao na terenu i sada kao trener. Pokazao je u Srbiji da se radi o fenomenalnom treneru. Sada je potpisao ugovor u Arabiji i stvarno mu želim sve najljepše. Neško Milovanović je isto takav temperament, ali nema sreće malo u trenerskom poslu. Nadam se da će da uspije".
Za svoju karijeru kaže da je imao sreće, ali da je možda mogla biti još bolja, iako je i ovom zadovoljan. Fudbaler rođen u Vučitrnu na Kosovu i Metohiji može se pohvaliti da je u svojoj karijeri igrao između ostalih i protiv Huana Romana Rikelmea, Saviole, Kambijasa... Bilo je to 1999. godine u njegovom jedinom nastupu za mladu reprezentaciju Jugoslavije koja je odigrala prijateljsku utakmicu protiv olimpijske selekcije Argentine.
"U tu mladu repreznetaciju došao sam iz Milicionara, nakon što sam u ekipi Bane iz Raške zabio 16 golova na 14 utakmica. Dobio sam poziv Duleta Savića, igrali smo utakmicu u Buenos Airesu sa olimpijskom reprezentacijom Argentine. Tada su igrali Saviola, Rikelme, Plasente... to je fenomenalan osjećaj igrati protiv njih i fenomenalno iskustvo", zaključio je Spalević.