Pamtiće se meč Zvezde i Ludogoreca po majstorskoj igri i golu Kange, ali iza svega stoji Dejan Stanković koji je na perfektan način spremio utakmicu u kojoj mu je falilo pola tima. Pokazao je da je majstor prilagođavanja, da je opčinjen taktikom i analizom...
U ovo vrijeme prije dvije godine Dejan Stanković nije ni pomišljao da se ozbiljno bavi trenerskim poslom. Probao je u Udinezeu, osjetio da to ipak nije za njega i da je tip fudbalera kome će više odgovarati "fotelja" poslije penzije, ali s ove tačke gledišta dobro je što su u Zvezdi uspjeli da ga ubijede da još jednom proba. Dobro je za Zvezdu, ali i za Stankovića koji sve više djeluje "opijen" virusom taktičkog fudbala i zadovoljstva koje vam donosi nakon što nadmudrite protivnika.
Na početku je mnogima djelovalo da je Stanković tip trenera koji je tu da prije svega motiviše ekipu, podijeli savjet-dva iz igračkih dana, probudi strast kod fudbalera jer vrlo dobro osjeća Zvezdu, a da najveće taktičke zavrzlame ostavi pomoćnicima, što sve češće viđamo i u velikim evropskim klubovima. Iz meča u meč želio je sve više da uči i da se usavršava, "probijao" je plafone koje su mu drugi iscrtali iznad glave, a poslije meča sa Ludogorecom možda je svima jasnija izjava njegovog bivšeg saradnika Miloša Milojevića od prije nekoliko nedjelja: "Taj čovjek drži taktiku u malom prstu, vjerujte mi".
Tako i bi, pobjeda Zvezde nad prvakom Bugarske (1:0), usred Razgrada bez četvorice od petorice najvažnijih fudbalera, knjiški je primjer taktičkog trijumfa u šahovskoj partiji dvojice sjajnih trenera - Stankovića nad Dambrauskasom.
Pritjeran uza zid zbog nepovoljne situacije - Stanković je još jednom pokazao da je zaista majstor prilagođavanja. Kad nemate kud, mora da proradi trenerska mašta, potrebno je da vam se "upali lampica" iznad glave kao u crtanom filmu, a to je moguće samo ako posjedujete i znanje.
A ni toga nema bez hrabrosti, postoje treneri koji sami sebe sabotiraju jer se plaše reakcije javnosti, ali Stanković je spreman da vjeruje svojoj intuiciji i analizi, makar ga ona nekada odvela na pogrešan put, kao recimo protiv Šerifa.
Ipak, za prosutim mlijekom ne vrijedi plakati, zato je Stanković na konferenciji za medije pred Ludogorec i otkrio da senzacionalna pobjeda Moldavaca nad Real Madridom nije bila potpuno u njegovom fokusu, nego je pažnju posvetio gledajući mečeve i trenere za koje će vam analitičari reći da su vrijedni pažnje.
Gledao je Šahtjor i Inter, meč na kome nije bilo golova, ali je bilo taktičkih detalja o kojima bi moglo da se priča tri dana pošto italijanski stručnjaci Roberto de Zerbi i Simone Inzagi uvijek dodaju poneki "ukras" svojim timovima.
Tako i Stanković prati inovacije i dodaje nove "ukrase" na svom potpisu u taktičkoj knjizi Crvene zvezde. Poslije dugo vremena, Zvezda je ponovo zaigrala sa petoricom u zadnjoj liniji i tako apsolutno iznenadila sve, a možda najviše trenera Ludogoreca koji ni do prvog sudijskog zvižduka nije bio siguran kako će njegov protivnik igrati.
Kada se Sanogo "spustio" u zadnju liniju i otkrio borbeni stav Zvezde - vjerovatno je Litvancu zastala knedla u grlu pošto je svoje igrače pripremio za nešto sasvim drugačije. Kako trojica štopera, kad je Zvezda došla sa samo dvojicom? Odjednom, morao je da se prilagođava i nada se da će u hodu uspjeti da pronađe "kalauz" za taktičko iznenađenje Stankovića, ali do kraja susreta nije riješio zagonetku.
Zvezda je igrala rasterećeno, imala je ideju kako da napadačima Benom i Dionijem, koji su se izvlačili na stranu, razvuče odbranu Ludogoreca dok su slobodnije "role" imali Gelor Kanga i Mirko Ivanić.
Birajući dobra rješenja svaki put kada imaju loptu - nisu dozvolili da tim ijednog trenutka dođe u stanje panike, tjerajući sve da zaborave da u tom trenutku na terenu nije bilo Milana Borjana, Miloša Degeneka, Aleksandra Dragovića i Aleksandra Kataija koji u nogama imaju zajedno 231 evropsku utakmicu.
Slavoljub Srnić je odigrao perfektan meč na sredini terena i pokazao se kao pravi pogodak za tip meča u kome Zvezda ne mora da juri pobjedu, za razliku od susreta sa Šerifom u gostima, a čak su i Radovan Pankov i Strahinja Eraković, u koje su mnogi sumnjali, bili skoro bez greške. I golman Zoran Popović je dobro branio, bekovi Gobeljić i Rodić nisu spuštali glavu i imali su namjeru da poremete koncepciju Ludogoreca, pa zaista nije bilo slabe tačke u igri Zvezde.
Sve to duguje se dobrom sistemu koji je Stanković sklopio, a unutar koga će svaka karika funkcionisati, naravno pod uslovom da se igrač profilom uklapa u ono što je u tom trenutku potrebno Zvezdi.
Otud i hrabrost da se Gelor Kanga, kao ubjedljivo najbolji pojedinac meča, zamijeni samo pet minuta pošto se poput pauna šepurio Razgradom i prstom pokazivao "ja sam ovdje gazda". Kada je pogledao u semafor i vidio da ga mijenja golobradi Stanić jer je već imao žuti karton i tonu adrenalina u krvi, morao je da u svom stilu negoduje, ali i da sluša.
"Ja sam ovdje gazda!", poručio mu je tom izmjenom Dejan Stanković, a Kanga nije napravio problem pošto je naišao na tip autoriteta sa kojim se neće uvijek složiti, ali će morati da ga poštuje.
Pokazao mu je to Stanković svojim stavom i harizmom, ali i znanjem koga očigledno ima na pretek, iako još nije prva asocijacija na njegov minuli trenerski rad. Polako se povećava broj utakmica na kojima je vodio Zvezdu, a kraj kojih je zvijezdicom dopisano - "trenerska pobjeda"
Da ih ne nabrajamo sve, ali ćemo samo reći da je "osvajanje Bugarske" bilo impresivnije i od "petardiranja" Libereca i Kairata, odolijevanja Milanu, trijumfa nad Bragom i slavlja nad Gentom u istim ovakvim uslovima, bez pola tima.
S obzirom da je spreman da uči, usvaja i upija - pred Stankovićem je ko zna još ovakvih zvjezdica.
(MONDO)