Nekadašnji golman Crvene zvezde Tomislav Ivković, koji je aktuelni trener sarajevskog Željezničara, govorio je za naš portal o regionalnim klubovima, reprezentacijama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, prijateljima iz Zvezde i nezaboravnom Dijegu Maradoni.
Osim Dinama iz Zagreba i njegovog tadašnjeg "imenjaka" iz Vinkovaca, koji je u međuvremenu postao Cibalija, te beogradskih crveno-bijelih, Tomislav Ivković je napravio i solidnu karijeru u inostranstvu, gdje je najprije nastupao za austrijske klube Tirol i Viner, belgijski Genk, ali je najviše vremena proveo u Portugalu.
Tamo je branio boje Sportinga iz Lisabona, Vitorije Setubal, Belenenšeša i Estrelja Amadore, a proveo je i jednu sezonu u španskoj Salamanci.
Dakle, ostvario je za današnje uslove zavidnu igračku karijeru koja ga je dovela i do prvog tima velike Jugoslavije s kojom je osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Anđelesu i neformalno "peto" mjesto na Mundijalu 1990. godine u Italiji, gdje je postao čuven po odbranjenom penalu Dijegu Maradoni u četvrtfinalu.
Nakon što je prestao sa aktivnim bavljenjem fudbalom postao je trener u nekoliko hrvatskih klubova, a od ove sezone u m:tel Premijer ligi Bosne i Hercegovine preuzeo je sarajevski Željezničar u njegovoj stotoj godini postojanja.
Iako je "stabilizovao" ekipu, u organizaciji kluba sa "Grbavice" nikako ne cvjetaju ruže s obzirom da mu je blokirano 13 računa, ali Ivković na početku razgovora za MONDO nije želio previše o tome da govori.
"To je pitanje za ljude koji vode klub, ja ću što se toga tiče ostati suzdržan, nemam nikakvih komentara. Moj domen je ekipa, poznato je da smo sezonu počeli sa potpuno novim igračima, otišlo je 13, 14 standardnih fudbalera. Došli smo u nepoznato, preuzeli smo veliki rizik moj asistent Armando Marenci i ja, trudili smo se i radili, morali smo da se opredijelimo za jedan tim, da ne mijenjamo svaku utakmicu, nego da probamo da isprofilišemo startnih 11 i mislim da smo u tome uspjeli. Bez obzira na to što uprkos situaciji navijači i novinari bi željeli da 'Željo bude Željo', a 'Željo nije bio Željo' ni prije mene, ni drugih trenera. Posljednja titula osvojena je još 2012. godine, a mi smo tu da stvaramo ekipu, da pravimo selekciju igrača, da bi naredne sezone uz postojeći kostur doveli još neke ključne fudbalere, koji bi vratili Želju u borbu za vrh. Međutim, to je sad samo razmišljanje i san, a nikako java jer klub prvo mora stati na noge da bi tim bio na nekom drugom nivou", rekao je Ivković na početku razgovora.
Na pitanje šta bi morali da urade bh. klubovi da u skorije vrijeme izbore grupnu fazu nekog evropskog takmičenja poput Dinama, Crvene zvezde ili Partizana, koji su najviše "odskočili" poslije raspada bivše države, šef plavih sa "Grbavice" je izdvojio tri segmenta.
"Dinamu je trebalo dosta godina da se stabilizuje da napravi to što je napravio u Evropi, a Dinamo je sigurno broj jedan klub u ovoj regiji bez konkurencije. Crvena zvezda je malo živnula u posljednje vrijeme, ali to što ima Dinamo nema nijedan klub u regionu. Ima finansijsku stabilnost, infrastrukturu, sve uslove da ekipa može raditi i stvarati u miru, pa naravno onda su stigli i rezultati. Svi ovi drugi klubovi na ovim prostorima, posebno u BiH, iako nemam poseban uvid u stanje bh. klubova. nemaju finansije, infrastrukturu i toliki kvalitet igrača da naprave iskorak u Evropi odnosno plasman u grupnu fazu Konferencijske lige, Lige Evrope, a kamoli Lige šampiona. Kvalitet je veoma bitna komponenta ako nemaš ove prve dvije - finansije i infrastrukturu, naravno, onda ne možeš ni razmišljati o tome", dodao je strateg Želje.
FINANSIJE, INFRASTRUKTURA I OMLADINSKA ŠKOLA
Prema njegovom mišljenju za napredak je neophodno da m:tel Premijer liga BiH postane razvojna liga za mlade fudbalere.
"Mora biti razvojna liga, što je Hrvatska shvatila, kako bi stvarala igrače za klubove i reprezentaciju a samim tim bi i finansije bile bolje. Postoje u bh. ligi kvalitetna imena, ali ugavnom su to stariji igrači i nedovoljno se pruža šansa mladima, tako da bez obzira na priče, 'ajde stavićemo mladog igrača', po meni nije dovoljno da liga bude razvojna koliko bi trebala da bude. To je put ka uspjehu. Klubovi stvaraju igrače za reprezentaciju jedino uz pomoć omladinske škole, to je drugi problem u većini klubova u regiji. Dinamo ima svoju omladinsku školu, ulaže u mlade igrače i ima uspjeha. U omladinskim školama moraju da rade najbolji treneri, direktori škola i šefovi moraju biti stručni ljudi koji mogu da prenesu znanje i iskustvo na mlade trenere. Zapostavljen je taj segment, ljudi rade u lošim uslovima, infrastrukture su loše, mizerne su plate, pa naravno da dolaze i problemi".
Ivković smatra da je to i glavni razlog problema u reprezentaciji BiH iako kvalitet igrača nije upitan.
"Žao mi je što BiH nema toliko uspjeha koliko ima kvaliteta, da li je to pitanje vođenja, organizacije, logistike ili nečeg drugog, ali ima kvalitetnih igrača, koji zaslužuju da budu u nekom drugom ambijentu. Naravno da vjerujem da 'zmajevi' mogu doći do baraža za plasman na Mundijal. Ja to ne bih smatrao neuspjehom s obzirom da je grupa vrlo nezgodna. Francuska je van konkurencije, Ukrajina tradicionalno opasna, Finci su se digli, Kazahstan je bio majstor neriješenih rezultata, pa je BiH potreban mir, da probaju osigurati doigravanje, ali i profilisati neke mlade igrače koji bi otvorili put ka 'A' selekciji".
NIŠTA O PETEVU, NIŠTA O DEKIJU STANKOVIĆU
Za plasman u baraž, izabranicima Ivajla Peteva su neophodne dvije pobjede iz preostale tri utakmice, ali Ivković je izbjegao da prokomentariše bugarskog stručnjaka sa klupe BiH.
"Ne mogu reći ništa, ne poznajem čovjeka. Kako da komentarišem nekoga koga ne poznajem? On je moj kolega, ali ja ne znam igrače, ne znam šta je najbolje za njih, ne radim s njima i to bi bilo nekorektno s moje strane. Tako bi bilo i da on komentariše moju ekipu, a nije upoznat sa stanjem iznutra. Ista stvar kad je u pitanju Dejan Stanković, aktuelni trener Zvezde. O njemu mogu da pričam kao nekadašnjem igraču, a nikako kao treneru, jer ga ne poznajem".
KO POTCIJENI SRBIJU, TO ĆE SKUPO DA PLATI
Ipak se nije libio da govori o selektoru Srbije Draganu Stojkoviću Piksiju...
"Pa Piksi i ja smo dugogodišnji prijatelji, igrali smo zajedno u reprezentaciji Jugoslavije, i o njemu mogu da pričam kao čovjeku i kao prijatelju i kolegi. On je napravio pozitivan pomak u reprezentaciji, pozitivnija je atmosfera nego što je bila, igraju dobro, imali su peh u Irskoj, imali su 10-ak šansi koje nisu iskoristili, a na kraju su sami sebi dali gol. Gledao sam ih i protiv Luksemburga, teška utakmica, ali vrlo bitna tri boda. Dobro rade, sigurno su drugi u grupi, Portugal je Portugal, ali sve je moguće. Nikako Portugalce ne bih već sad proglasio prvacima grupe jer Srbija ima isto kvalitetne igrače, koji nastupaju na sve strane, tako da niko ne smije da ih neozbiljno shvati. Ko god potcijeni Srbiju, može to skupo da plati".
Ivković se prisjetio i nekadašnjih saigrača iz crveno-bijele generacije koja je osvojila titulu i Kup Maršala Tita u periodu koji je proveo na "Marakani".
"(Mitar) Mrkela, (Marko) Elsner, braća Đurovski, Miloš Šestić...To je moja generacija u Zvezdi. Čujem se najčešće sa Jovicom Nikolićem, on je isto igrao s nama, a bili smo zajedno i na Olimpijskim igrama. Sa Boškom (Đurovski) sam se skoro čuo, a vidio sam Milka (Đurovski) nedavno u Mariboru".
Na tim Olimpijskim igrama, plavi su pod vođstvom selektora Ivana Toplaka osvojili bronzanu medalju. Najprije su eliminisani od Francuske u polufinalu, a onda u meču za treće mjesto napravili preokret protiv Italije pogocima Mirsada Baljića i Stjepana Deverića.
"Nama je bilo normalno da učestvujemo na Olimpijskim igrama, ja sam bio dva puta, ali nije bio neki poseban doživljaj. Mi na žalost nismo bili u olimpijskim selima, učestvovali na feštama jer su fudbaleri uvijek u posebnim gradovima smješteni, pa nas možda nije dotakla ona prava olimpijska atmosfera".
Interesantno, za razliku od većine nekadašnjih fudbalera, koji ističu pohvale, nagrade i titule kao vrhunce u svojim karijerama, kod Ivkovića to nije slučaj.
"Moj najveći uspjeh je da sam se bavio sportom, da sam uživao, da smo upoznao mnogo ljudi i stekao puno prijatelja i da dan-danas u tome uživam. Nagrade, titule i ostalo jesu činjenice u sportu, ali su potpuno nevažne".
"SPECIJALNA VITAMINIZACIJA" MARADONE
Stotine puta je ispričao medijima kako je odbranio dva puta penal legendarnom Argentincu, pa smo ga pitali kako se osjećao nakon što je čuo tragičnu vijest o smrti Maradone.
"Iznenadila me naravno njegova smrt jer je u pitanju bio mlad čovjek. Moje godište, razlika je dvadesetak dana, ali kakav je život vodio svakako da nije iznenađujuće. Uvijek sam govorio da je za mene on bio vanzemaljac, 'mali zeleni' u to vrijeme, ali sad da li je najbolji svih vremena teško je reći. Malo se fudbal i promijenio, a u glavi mi je zbrku napravio i nedavno dokumentarac o Dijegovom životu. Iako nije upitan njegov talenat i fudbalsko znanje, ali ako je to na terenu radio uz pomoć 'specijalne vitaminizacije' onda mi je to jako krivo. Doživljao sam ga kao čudo, a sav njegov život je otišao u krivom smjeru", zaključio je Ivković.