Fudbaler kojem je istekao ugovor sa crveno-bijelima sumirao je svoje tri godine u klubu.
Nakon tri godine zajedničkog života, rastali su se Crvena zvezda i Aleksa Vukanović (29). Da će se to desiti bilo je jasno tokom većeg dela jeseni, pošto je njegova minutaža bila veoma mala, a odlazak iz kluba sa kojim je osvojio četiri trofeja bio je prilika da popričamo sa Vukanovićem.
U novogodišnjem intervjuu za MONDO, univerzalac koji je na stadion Rajko Mitić stigao kao napadač, a onda dobijao i drugačije uloge, ispričao nam je kako iz njegove perspektive izgledaju prethodne tri godine, kao i koraka u karijeri koji su tek pred njim.
Kupljen je iz kruševačkog Napretka u januaru 2019. godine, kada je Zvezda bila šampion i počela da niže dobre evropske rezultate.Posljednju polusezonu u Kruševcu obilježio je sa 12 postignutih golova - između ostalog i Partizanu, pa nije čudo što je privukao pažnju.
"To je jedan lijep period, pune tri godine sam proveo u Zvezdi. Nisam žalio što sam izabrao Zvezdu, iako je tada bilo i finansijski boljih ponuda za mene. Kada je stigla ponuda iz Zvezde, znao sam da to hoću", kaže za MONDO Vukanović koji dodaje da je od detinjstva maštao o crveno-bijelom dresu.
Sam prelazak u Zvezdi bio je veoma jednostavan...
"Nije trebalo da se nešto puno natežemo oko cifre i svega ostalog. Brzo smo se dogovorili", zaključuje Aleksa kada vrati film u januar 2019. godine.
Razumljivo je zašto nije bilo problema prilikom pregovora - Vukanović je želio u Zvezdu!
"Želja mi je bila da stignem do Crvene zvezde i ispunio sam ono što sam želio još kao mali. Kada stigne u tako veliki klub, svakom igraču je cilj da osvaja trofeje. Maštao sam da igram Ligu šampiona, igrao sam je. Osvojio sam trofeje sa Zvezdom, imam tri titule i kup. Dovoljno za lijepa sjećanja na period u Zvezdi", zaključuje fudbaler koji je od prije nekoliko dana slobodan na tržištu.
Aleksa je odigrao četiri meča u Ligi šampiona tokom sezone 2019/20, a momenat po kojem će ga navijači najviše pamtiti desio se upravo u kvalifikacijama za to takmičenje. Akciju koja je krenula sa Zvezdine polovine terena, pa se nastavila preko Ričmonda Boaćija, Marka Marina i Milana Rodića, Aleksa je završio pogotkom.
Bilo je to u beogradskom meču protiv Jang bojsa, a crveno-bijeli su remijem (1:1) obezbijedili grupnu fazu Lige šampiona drugu sezonu u nizu.
"Da, to je bila druga Liga šampiona, posrećilo mi se da postignem gol protiv Jang bojsa", priča nam Vukanović koji je pogotkom u 59. minutu postao junak tog dvomeča.
Pomislili smo da je to njegov omiljeni momenat, ali Vukanović brzo dopisuje još jedan na spisak - gol protiv Partizana!
"Pa, i derbi. Taj gol Jang bojsu, ali i pogodak u 160. derbiju za 2:1", otkriva nam Aleksa, kojem je to bio debi u najvećoj utakmici srpskog fudbala i prvi pogodak u crveno-bijelom dresu.
Počelo je golom u derbiju, nastavilo se pogotkom u plej-ofu Lige šampiona, ali je Aleksa postepeno gubio ulogu u timu. Tokom jesenjeg dela prvenstva upisao je tek pet nastupa i 147 minuta fudbala kod Dejana Stankovića.
Znalo se da mu ugovor ističe, da novi neće biti potpisan, pa momak koji je često "krpio" rupe u ekipi nije mogao da se nada prevelikoj ulozi. Ipak, ostao je da se bori!
"Ja sam to znao još ljetos, na pripremama. Eto, nisam našao nešto konkretno za sebe i rekao sam Dejanu Stankoviću da hoću da se borim za mjesto u timu. Vjerovatno su neke druge stvari uticale na moju manju minutažu, ali sam zahvalan na svakom trenutku na terenu koji mi je Stanković dao. Ja sam svaki svoj minut odradio pošteno, i trening i utakmicu. To se videlo, igrao sam pošteno i nakon skoro šest mjeseci pauze"
O "drugim stvarima" koje su uticale još uvijek ne zna ništa. Vukanović je istakao jednom prilikom da nije dobio objašnjenje zašto malo igra tokom jeseni, a ni nakon što se požalio na takav tretman sa njim niko nije pričao.
"Nisam saznao ništa! Ne znam ni da li ću ikada saznati, ali takva je situacija. Ja nisam neko ko trči i vuče za rukav da pita zašto ne igra, jednostavno je tako i idemo dalje."
Njegova sposobnost da se prilagodi timu često je bila korisna sistemima u kojima je Zvezda igrala, a Aleksa Vukanović nam nudi objašnjenje za to.
Sve je počelo mnogo pre Crvene zvezde, još u rodnoj Gajdobri gdje je pravio prve fudbalske korake.
"Imao sam sreću što sam sve to učio kao mlađi. Kao dječak sam naučio mnogo o defanzivi, igrao sam i desnog beka i štopera, pa mi nije bilo strano. To su stvari koje se brzo nauče. Jednostavno, pred svaku utakmicu dobijaš instrukcije kako da se taktički postaviš na terenu. Sada je tehnologija na takvom nivou da ti znaš sve prednosti i mane protivnika, pa se lako prilagodiš", pojašnjava Vukanović.
Šta je, zapravo, trebalo da igra u Crvenoj zvezdi? Bio je centralni napadač, igrao iza najisturenijeg fudbalera, po oba boka, čak i kao levi ving-bek u velikoj pobjedi protiv Genta u Ligi Evrope. Djeluje da bi volio da je više vremena provodio pred samim golom rivala...
"Ja sam drugačiji napadač nego Pavkov, recimo. Nije meni bilo strano da igram i desno krilo, mada se najbolje osjećam na lijevom boku. Davao sam sve od sebe na kojoj god poziciji da sam dobijao priliku. Da ne ulazim u to da li je bilo dobro ili loše, ja sam dao maksimum", govori momak čije partije nikada nisu bile u centru pažnje, ali na kojeg su mogli da se oslone i Vladan Milojević i Dejan Stanković kada je to bilo potrebno.
Ipak, nakon tri godine u klubu došlo je vrijeme za rastanak... Aleksa odlazi sa četiri trofeja, dvije grupne faze u Evropi i 14 postignutih golova na 83 utakmice u crveno-bijelom dresu.
Fudbalera koji je tokom mandata u Zvezdi igrao na nekoliko različitih pozicija sada čeka izbor nove sredine. Ponude pristižu, a inostranstvo je logičan korak u karijeri Vukanovića.
"Imali smo razgovor u Mađarskoj, ali nije tu bilo konkretne ponude. Mislim da će se u narednim danima znati sve. Menadžer mi je rekao da postoje ponude, za sada su opcije Kina, Katar i Saudijska Arabija", izjavio je doskorašni fudbaler crveno-bijelih.