Kai Haverc otkrio je zašto najviše voli magarce i zašto mu je to omiljena životinja.
Kai Haverc ima nadimak "magarac" i obožava tu životinju. Napravio je i utočište za magarce, ali i druge životinje i to mu je važnije od fudbala. O temama koje nemaju direktne veze sa sportom i stvarima koje ga smiruju pričao je u opširnom intervjuu. Objasnio je i zbog čega se poistovećuje sa magarcima i zašto mu se baš toliko sviđa takav način života.
Njemački reprezentativac je otvorio dušu. "Neki od saigrača me zovu 'magarče', ali ne zbog fudbala, već zbog nečeg drugog. Od prvog dana sam imao neku posebnu vezu sa magarcima. To su veoma mirne životinje, možda se poistovećujem sa njima jer sam i ja miran. Oni mogu da odmaraju po cijeli dan, da ne rade ništa, samo da žive svoj život, to mi se oduvijek dopadalo. Poslije nekih poraza bih otišao do utočišta za životinje i na taj način bih se oporavljao, tamo sam osjećao mir", počeo je Haverc intervju za "Gardijan".
Njegov otac bio je policajac, majka advokat i odrastao je u gradu Ahenu u Njemačkoj. Kada je bio mali roditelji su mu poklonili magarca, a onda su mu za 18. rođendan poklonili još tri magarca. "Bio je to poseban poklon, prvi magarac se zvao Toni, kao Ridiger. Šalim se malo, posljednji se zove Houp, spasili smo ga u klanici, bukvalno je imao kanap oko vrata, bio je već mrtav, sada ima život. Zato i ponavljam svima, fudbal je bitan, ali ima stvari koje su za mene mnogo bitnije u životu. Možda se ljudima neće svidjeti moja izjava, ali tako se osjećam."
Pokušao je da objasni i koliki pritisak osjećaju igrači zbog društvenih mreža i negativnih kometnara. "Stvari se u fudbalu menjaju nevjerovatnom brzinom. Igrao sam sa Žoržinjom dvije i po godine u Čelsiju i onda me jedno veče pozove i kaže 'Odlazim'. Onda imate igrače koji su stigli ljetos poput Enca Fernandeza i MIhaila Mudrika koji su plaćeni ogromne svote novca i onda svi očekuju da oni odmah budu kao Nejmar, ne shvataju da je potrebno vrijeme. Ja sam iz Leverkuzena došao za 70 miliona funti i to stvara ogroman pritisak na mladog igrača. Imao sam 20-21 godinu, osjećaš pritisak. Ako odigraš dvije loše utakmice najgori si igrač na svijetu, ništa ne znaš, ako daš dva gola, odjednom si najbolji na planeti. Takve stvari utiču i na nas fudbalere kada čujemo i pročitam otako nešto. Svi misle da si Leo Mesi ako si toliko plaćen, a ne shvataju da je to proces, potrebno je vrijeme za sve."
Fudbaleri su često na udaru zbog skupocjenih automobila, stvari koje kupuju, mada Kai ima drugačije viđenje stvari. "Stvara se određena slika fudbalera koji troše svoj novac na neke skupe stvari, ali isto tako ima onih koji o tome ne razmišljaju. Recimo takvi su Toni Kros i Ngolo Kante koji ima isti telefon već 10 godina, njih ne zanimaju automobili, skupocjena kola i slično. Ne treba da sudite o njima samo zato što troše novac, ako ih to čini srećom, neka ih, njihova stvar. Neki vole i da se ponašaju tako da bi se lakše uklopili. Ja sam sa 17 godina kupio jedan skup ruksak i počeo sam da ga nosim i shvatio sam da se ne osjećam komforno. Pričao sam sa roditeljima koji su mi rekli da 'prestanem sa tim ako to nisam ja' i to sam i uradio. Taj ranac je sad kod moje sestre Lee."
Dok je trajao intervju pojavila se i njegova djevojka Sofija. "Kada izgubiš meč, naravno da si u lošem raspoloženju, ali su se te stvari promijenile. Djevojka je ostavila cijeli svoj život u Njemačkoj i došla ovdje. Ne želim da dođem kući i da uništim njen dan svojim neraspoloženjem. Naravno da želiš da igraš dobro i da sve ide kako treba, ali kako god da igram, kad dođem kući ona od mene očekuje da poslije jela ostavim sudove u mašini sa sudove", zaključio je Haverc.