U Firenci čak postoji i grafit posvećen Kristijanu Riganu koji je danas zidar.
Italijanski fudbaler Kristijan Rigano (49) imao je sasvim solidnu igračku karijeru i bio je vrlo zapažen na Apeninima početkom 21. veka. Kao i brojni fudbaleri u Italiji, počeo je sa samog dna i nastupao je za Lipari, Mesinu, Virtus i Taranto, da bi 2002. godine prešao u Fiorentinu. Istina, tada su "ljubičasti" bili u velikim problemima i takmičili su se u Seriji C2, međutim baš sa njim u timu došli su do elite, tako da je Rigano sa 30. godina debitovao u Seriji A. Bila je to lijepa priča koja nije dugo trajala jer je potom išao u Empoli, Levante, Sijenu i još nekoliko manjih klubova, da bi se penzionisao 2011. u Rodinelji.
Od tada, Rigano nema više dodirnih tačaka sa fudbalom i danas je zidar, na šta je izrazito ponosan. "Dvije stvari znam da radim u životu: da dajem golove i da zidam. Nakon što sam prestao s fudbalom, vratio sam se svom poslu. Sviđa mi se i ponosan sam na to", rekao je Rigano za italijanski list "Korijere delo Sport".
Novinari su ga inače zatekli na jednom gradilištu u blizini Firence gdje je radio po velikoj vrućini, ali se ne žali iako bi mnogi poslije 300 golova na 520 utakmica od Serije D do Serije A očekivali da se "malo više baškari". Rigano, koga dobro znaju svi malo stariji u Firenci, uopšte ne vidi to kao tragediju: "To sam ja. Volim da gradim i da popravljam stvari. Nakon što me niko nije zvao da budem trener, vratio sam se starom zanatu".
Interesantno je da u Firenci postoji i grafit posvećen Riganu (Bog prašta, a Riga ne), a najbolju sezonu u karijeri odigrao je u dresu Mesine, i to u 33. godini. Tada je postigao 19 golova u 26 utakmica i bio je treći najbolji strijelac Serije A, odmah iza Lukarelija i Totija, a malo je falilo da ode i na Svjetsko prvenstvo.
"Volim fudbal, ali nisam za ovaj današnji, koji počiva na sponzorima i novcu. Dobro sam zaradio u karijeri i srećan sam zbog toga. Međutim, zaradio sam za čitavu karijeru koliko današnji igrači srednje klase zarade u dva do tri mjeseca. Dakle, morao sam da se vratim svom poslu. Ne žalim, imao sam čast da igram protiv Del Pjera i Batistute, ali ja sam staromodan tip: dajte mi komad zemlje i ja ću napraviti kuću sa kolegama", zaključuje snažni napadač.