Fudbal

Robi srušio mit iz Barija poslije 33 godine! Prosinečki za MONDO - Piksi, nije trebalo da ideš iz Zvezde!

Autor Neša Petrović

U razgovoru sa kolumnistom MONDA Nebojšom Petrovićem, Robert Prosinečki je u emisiji "Mojih TOP 11" govorio na brojne teme, pre svega o jugoslovenskom fudbalu i periodu koji je proveo u Crvenoj zvezdi sa kojom je bio prvak Evrope.

Izvor: Promo/Mojih TOP 11/Neša Petrović

"Na klupi su Bujo, Piksi, Hugo Sančez, Pančev, Butragenjo, Šuker, Luis Enrike i Gvardiola... Zamislite onda ko je u timu?". Kada neko osvoji Kup šampiona sa Crvenom zvezdom, a zatim obuče dresove Real Madrida i Barselone, znači da je strašan fudbaler. Kada neko pri kraju karijere zaigra za Savski Marof jer mu je to bio dječački san, a zatim izjavi da mu je trofej pobednika na turniru 'Kutija šibica' važniji nego Halandu trofej Lige šampiona, znači da je prije svega skroman i dobar čovjek. A kada neko po završetku karijere ode da radi kao trener u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, i svuda izazove opštu euforiju javnosti, znači da su i svi drugi prepoznali u njemu crtu iskrenosti, poštenja i bezuslovne simpatije.

Jedini igrač na svijetu koji se na dva Svjetska prvenstva upisao u strijelce u dresovima dvije različite reprezentacije. I jedini koji je u dva dana nastupao za dvije selekcije, mladu i A reprezentaciju svoje zemlje. Dobro došli u ’Mojih TOP 11’ sa jednim od najomiljenijih igrača na prostoru cijelog regiona, Robertom Prosinečkim.

Za Dinamo je odigrao samo dvije prvenstvene utakmice. Gol protiv Želje na debiju, dvadesetak minuta protiv Slobode i kraj. Ćiro mu je na bizaran način stavio do znanja da nije igrač za klub Dinamovih ambicija.

"Ponedjeljkom je na radiju išla veoma popularna emisija o domaćem fudbalu. Ćiro je bio gost u studiju i na pitanje reportera zašto mu ne igra Prosinečki, rekao je da se ne trudim dovoljno, da od mene nikada neće postati igrač i da će on spaliti svoju trenersku diplomu ukoliko Robert napravi veliku fudbalsku karijeru. Odgovor me je zaprepastio. Zar je tako nešto trebalo da saznam preko radija?".

Izvor: MN PRESS - ARHIVA

Velibor Vasović je imao mnogo više sluha za plavušana iz Šveningena: "Dugo vremena je proveo u Holandiji i donio je u naš fudbal neke nove, moderne metode. Insistirao je na vježbama joge, časovima engleskog jezika. Meni je odmah pružio šansu na startu prvenstva u Splitu i bio sam junak utakmice protiv Hajduka. Namjestio sam Musemiću gol za 1:1 i kumovao kod oba penala za Zvezdu, s tim što je Piksi prvi promašio, drugi iskoristio za konačnih 2:2. Kada imate 18 godina i potpišete za veliki klub, treba vam neki 'poguranac' koji će pomoći da vaši kvaliteti brzo dođu do izražaja. Ja sam ga imao u liku Velibora Vasovića".

U razmaku od četiri dana, demonstrirao je sve čari svog raskošnog potencijala. Najpre na utakmici mladih reprezentacija Jugoslavije i Bugarske kada je u posljednjih deset minuta sa dva gola doprinio preokretu i pobjedi Plavih od 3:2, a zatim u derbiju protiv Partizana kada je teledirigovanim pasom spojio sa golom Boru Cvetkovića i omogućio mu da po drugi put matira nesigurnog Branislava Đukanovića.

"Moj prvi Derbi, pun stadion, paklena atmosfera. Mislim da je bilo preko 50.000 ljudi. U tom trenutku nismo bili u vrhu tabele i pobjeda nam je dala veliki impuls za nastavak sezone. Piksi je dao gol iz kornera, Partizan je u finišu meča propustio nekoliko kolosalnih šansi, Dika je branio kao u transu. Baš dobar Derbi, na evropskom nivou. Slavili smo sa 3:2, uhvatili korak za vodećima i na proljeće ušli u šampionski ritam. Titulu smo obezbijedili u Nikšiću, ali ostaje žal zbog neočekivanih poraza od Borca u finalu kupa i Briža u Kupu UEFA".

Izvor: MN Press/arhiva

Tih dana se u Čileu pisala jedna od najljepših stranica istorije jugoslovenskog fudbala: "Čile nam je svima bio odskočna daska u karijeri. Počelo je da se piše širom svijeta da tamo u Jugi žive neki klinci koji igraju mnogo dobar fudbal. Vaske se u početku bunio jer mi nisu dali da se vratim za meč protiv Briža, ali je i on brzo promijenio mišljenje. Uostalom, predvodio je delegaciju Crvene zvezde koja nas je sačekala na aerodromu po povratku sa Svjetskog prvenstva. Piksi mi je uručio buket cvijeća, slikali smo se sa trofejom koji sam dobio za najboljeg igrača turnira. Sve se promijenilo poslije Čilea. Počeli su i u klubovima drugačije da gledaju na igrače koji su se okitili titulom svjetskog prvaka".

Odlukom Izvršnog odbora Crvene zvezde, Robi se dva dana poslije Čilea, po hitnom postupku, iz dvokrevetne sobe hotela Srbija, preselio u dvosobni apartman: "Iz jednokrevetne sobe, nemoj pretjerivati. Taj osjećaj se ne može opisati. Ulazim u apartman. Kraj. Kruna na glavi. Djeluje ti da si sve osvojio i da ne moraš više da se baviš fudbalom".

Sa Piksijem je činio ubitačan tandem na sredini terena: "Ne mogu da kažem da mi je Piksijev odlazak u Marsej prijao, jer smo sjajno sarađivali i imali izuzetno korektan odnos. Činjenica je da sam dobio više prostora u igri, u smislu da sam konačno imao priliku da izvodim penale i slobodne udarce. Do tog trenutka, svaki prekid je bio njegov. Čak i korner. Žao mi je što nije bar još godinu dana ostao sa nama, da zajedno osvojimo Kup šampiona, pa poslije neka ide kuda hoće".

Izvor: MN PRESS

Bar su na Mundijalu protiv Argentine spojili svih 120 minuta zajedno na terenu: "Sad ću ti reći kako je to bilo. Nisam imao pojma da ću igrati. Časna riječ. Švabo nije imao običaj da dan prije utakmice otkriva ko će biti u startnih jedanaest. Katanec je bio povrijeđen, što je oslobodilo jedno mjesto u timu. U Firenci je bila paklena vrućina. Jedva se disalo. Imali smo igrača manje i bili puno bolji od Argentine. Redale su se šanse pred golom Gojkočee. Jozina, Dejina, moja... Oni nisu bili toliko jaki kao četiri godine ranije u Meksiku. Sjećam se da smo dva dana prije Španije, gledali prenos njihovog meča sa Brazilom i navijali za Argentinu. Brazilci su ih maltretirali 80 minuta, napadali, stvarali šanse. I onda ovaj vanzemaljac izmisli pas ka Kaniđi, 1:0, doviđenja. Nama bi bilo daleko teže protiv Brazila.

Smiješio nam se Napulj. Duel sa domaćinom Svjetskog prvenstva. Istorija. Vječnost: "Za utjehu ostaje susret sa Maradonom. Bio nam je uzor, heroj našeg djetinjstva. Zamislite kako sam se osjećao kada sam čuo njegov izbor idealnih 11 igrača protiv kojih je igrao u karijeri. Fonseka, Mateus, Van Basten, Robi Bađo, Gulit... i Prosinečki. Da li je moguće? Moje ime među svim tim vedetama. Činilo mi se da sanjam".

Izvor: MN PRESS

Dva penala u Cirihu, dva hirurški izvedena šuta Roberta Prosinečkog, bili su samo zagrijavanje za izazove koji su čekali Crvenu zvezdu u nastavku takmičenja za Kup evropskih šampiona: "Iskreno, tek poslije prve polufinalne utakmice u Minhenu počeli smo da shvatamo da možemo do trofeja. Sve je to u redu, izbaciš Grashopers, Rendžers, Drezden. Ali Bajern pripada nekoj drugoj dimenziji. Čitavu vječnost nisu izgubili međunarodnu utakmicu na domaćem terenu. Daleko od toga da nismo bili svjesni naših kvaliteta. Imali smo u ekipi mnogo jakih karaktera, momke koji su bili rođeni pobjednici. Drski i bezobrazni u igračkom smislu. Ne vrijedi ti talenat bez izraženog pobjedničkog mentaliteta. Osjetili smo da je generacija kadra za velika djela i rekli smo sebi zašto da se zadovoljimo polufinalom. Idemo dalje".

Bari je do 29. maja 1991. godine važio za grad Svetog Nikole. Poslje toga, postao je grad Deje, Dike, Robija, Darka, Mihe, Juge i ostalih junaka s Marakane. "Odveli su nas par dana ranije u Monopoli. Slažem se sa nekim svojim kolegama koje kažu da smo predugo bili izolovani od svijeta. Kao da je bilo straha od Marseja. Mnogo se vremena trošilo na priču oko taktike, šta su čiji zadaci, ko će koga da čuva. Na kraju, kvalitet utakmice nije bio na nivou finala najvećeg takmičenja. Ali ko te pita. Osvojio si trofej, ušao u istoriju i igra pada u zaborav".

Šta bi neke starije generacije Crvene zvezde dale da su igrale slabo, a osvojile evropski trofej? Nije li i Ljupko isto pitanje postavio igračima na posljednjem sastanku pred okršaj sa Francuzima? U pitanju je mit koji je Prosinečki srušio poslije 33 godine: "Ma nije to pitao. Evo, ja ću ti reći istinu. Nijednog trenutka nije pitao da li želimo da igramo lijepo ili da osvojimo trofej. Ali je postavio taktiku da se ide na nariješen rezultat. I to je vjerovatno bio jedini način da Zvezda dođe do pobjede. Kada se Savićević povrijedio i ustupio mjesto Stošiću u 84. minutu, bilo je jasno da prelazimo na totalnu defanzivu. Da smo mogli bolje, mogli smo. Da li smo srećni i zadovoljni? Apsolutno jesmo. I to je poenta cijele priče".

TOP 11 (4-3-3): Runje - Kristobal, Jero, Bilić, Jarni - Rafa Paz, Boban, Sušić - Ronaldo, Krauč, Savićević. Trener: Johan Krojf.

Vedran RUNjE (Standard Lijež)

"Žao mi je što zbog propozicija emisije nemam mjesta za Diku ili Ladića. Nastupao sam za mnogo klubova i nije lako sastaviti tim ako iz svakog moram da izaberem bar jednog igrača. Eto, ne mogu ni Franciska Buja. Nema veze, neće se oni naljutiti. Runje je odličan izbor, igrali smo jednu sezonu zajedno u Liježu. Poslije je postao reprezentativac i napravio sjajnu karijeru u Marseju."

Kristobal PARALO (Ovijedo)

"Sjetio sam ga se u posljednjem trenutku. Odlično rješenje za poziciju desnog beka. On je dijete Barselone, Ovijedo mu je bio odskočna daska za prelazak u Espanjol, a kasnije u Pari Sen Žermen. Kao i meni za odlazak na Kamp Nou. Valdano je sjeo na klupu Reala i doveo Laudrupa, Redonda i Zamorana. Taman kad sam se oporavio od povrede i počeo da pružam partije na nivou svog potencijala, morao sam da odem iz Madrida. Radomiru Antiću dugujem veliku zahvalnost, pomogao mi je da se vratim fudbalu i da privučem pažnju Barselone."

Slaven BILIĆ (reprezentacija Hrvatske)

Izvor: MN PRESS

"Sigurno da je u toj reprezentaciji bilo puno vrhunskih fudbalera. Imam Davora sa kojim sam osvojio titulu u Čileu i koji je bio najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Tu je i Bokšić za koga ovi klinci nemaju pojma kakav je bio napadač. Pakao. Razbio nas je u onom posljednjem finalu Kupa Jugoslavije 1991. godine. Najdoski i Belodedić su ga tukli cijelu utakmicu, nisu mu mogli ništa. Što ga više tučeš, on je sve opasniji. Ali poziciju špica čuvam za jednog drugog 'frajera'. Deficitaran sam u zadnjoj liniji i Bilić se nameće kao logično rešenje."

Fernando JERO (Real Madrid)

"Zamisli kakav je bio igrač kad sam mu dao prednost u odnosu na Butragenja, Mičela, Huga Sančeza i Luisa Enrikea. Obilježio je jednu eru Reala i španske reprezentacije. Karakterno izvanredan, istinski lider na terenu i u svlačionici. Snalazio se podjednako dobro na mjestu štopera i zadnjeg veznog igrača. Iako defanzivnih karakteristika, postigao je preko 100 golova u karijeri. Dugogodišnji kapiten kraljevskog kluba. Ostali smo u jako dobrim odnosima i poslije mog odlaska iz Madrida. Igrač kome je svakako mjesto u mojih TOP 11."

Robert JARNI (SFRJ)

Izvor: MN PRESS - ARHIVA

"Znalo se da bar tri-četiri 'čileanca' moraju da se nađu na spisku selektora Osima za Svjetsko prvenstvo u Italiji. Odigrao sam pola sata umjesto Sušića protiv Nemačke, deset minuta umjesto Šabanadžovića protiv Emirata i 120 minuta sa Argentinom. Najviše mi je krivo zbog Jarnija. Morao je da ima veću minutažu. Kako je 'frajer' špartao uz aut-liniju protiv Kolumbije. To je neverovatno. Gledaš s klupe i imaš utisak da je na motoru. Gore-dole, gore-dole. Nisu lasom mogli da ga zaustave. Za njega je sigurno bilo mjesta protiv Španije i Argentine.

Zvonimir BOBAN (Dinamo Zagreb)

Izvor: MN PRESS - ARHIVA

"Stigao je iz Imotskog kada je imao 14 godina i odmah se između nas uspostavio neki poseban odnos. Ljudi su dolazili na 'pomoćnjak' samo da bi gledali dva klinca iz Dinamovog podmlatka koji su već tada funkcionisali kao strašan tandem. Bili smo cimeri na putovanjima, družili se, imali slična interesovanja i poglede na život. Voljeli smo i da zapjevamo u duetu, mada je Zvone imao ljepši glas od mene. Kada sam prešao u Zvezdu, bilo je jasno da samo negdje vani ili ponovo u reprezentaciji možemo da se sretnemo i da igramo zajedno. Pamti se njegov penal u posljednjoj seriji protiv Nijemaca, gol koji je Jugoslaviji donio titulu omladinskog prvaka svijeta."

Safet SUŠIĆ (SFRJ)

Izvor: MN Press/arhiva

"Bio je već na zalasku karijere, ali nam je mnogo značio tokom Mundijala u Italiji. Vrhunski igrač, genije na svoj način. Izgurao je protiv Argentine 66 minuta i nije imao više snage. Ušao je Dejo i to je bila jedina izmjena u našoj reprezentaciji. A igrali smo sa igračem manje na temperaturi od preko 40 stepeni Celzijusa. Ne znam šta da ti kažem. Sada se bavim trenerskim poslom i plašim se da komentarišem neke stvari koje možda i meni mogu da se dogode. Tada nisam ni razmišljao o tome. Kada si igrač, odrađuješ svoj dio posla i ne lupaš glavu detaljima na koje ne možeš da utičeš. Ali da, u pravu si. Nije logično da se u tim okolnostima izvrši samo jedna izmjena.

Rafa PAZ (Sevilja)

Izvor: Promo/Mojih TOP 11/Neša Petrović

"Naš poznanik sa Svjetskog prvenstva u Italiji. Ušao je umjesto Butragenja u u posljednjih dvadesetak minuta utakmice u Veroni. Imali smo te sezone u Sevilji odličnu ekipu, nije mi jasno kako smo uspjeli da ispadnemo iz lige. U špicu je bio Hoze Mari koji je kasnije napravio lijepu karijeru u Atletiku i Milanu. Lijevo je igrao Himenez, pozadi Prijeto. Almeida, Bebeto... Mada je Bebeto bio daleko od onog nivoa iz Deportiva. Ne sjećam se da li je uopšte dao neki gol za Sevilju. Branio je Monči, koji se, ruku na srce, mnogo bolje snalazi kao menadžer i sportski direktor, nego sa golmanskim rukavicama."

Dejan SAVIĆEVIĆ (Crvena zvezda)

Darko Pančev, Dragan Stojković Piksi, Robert Prosinečki i Dejan Savićević
Izvor: MN PRESS

"U Milan ga je doveo poznati menadžer Naletilić koji je u početku pratio treninge za slučaj da Dejo ne razumije na italijanskom neke Kapelove instrukcije. Prva vježba, uno-due tocchi. Kreće ševa i Dejo po svome. Kapelo zaustavi trening, priđe Naletu i kaže 'reci mu da ne smije više od dva dodira'. Ovaj prevede, a Dejo na crnogorskom 'kaži ti njemu da Dejo ne igra na dva dodira'. Kapelo pita 'šta je rekao?', a Nale kaže 'rekao je da će pokušati'. Ili analiza poslije utakmice, Kapelo pušta snimak i referiše: 'Barezi 96 odsto preciznih dodavanja, Kostakurta 90 odsto. Svaka čast. A Savićević? 30 odsto. Katastrofa'. Dejo zamoli za riječ i kaže: 'Jeste Mister, ali oni igraju Barezi - Kostakurta, Kostakurta - Barezi. A Dejo uzme loptu, prođe jednog, drugog, trećeg i 1:0 za Milan'. Šta reći? Genije."

Piter KRAUČ (Portsmut)

"Mnogo zanimljiv i duhovit momak. Ima svoj televizijski šou i jednom je Hari Rednap kod njega u emisiji izjavio da bi Prosinečkog svaki trener poželio u svojoj ekipi. A Krauč se nadovezao i pitao 'je l to onaj što puši u poluvremenu'. Šalio se, nikada nisam zapalio u poluvremenu, ali sada hoću. Daj cigaru. Piter je bio interesantan dvometraš koji se kretao izvanredno za svoju visinu. Kasnije se dokazao u Liverpulu i engleskoj reprezentaciji. Kaže da sam mu namjestio svih 19 golova te sezone u Portsmutu. Nisam siguran, ali neka bude tako. Znači da sam ga prodao u Aston Vilu."

Nazario da Lima RONALDO (Barselona)

Izvor: ANTONIO SCORZA / AFP / Profimedia

"Igrali smo svega nekoliko utakmica zajedno, ali kako da ga ne stavim u tim? Bio bih nepošten i prema sebi i prema drugima. Zbog njega Pančev, Šuker i Bokšić moraju na klupu za rezerve i to govori dovoljno toga. Imao sam ga pored sebe baš periodu kada je bio na vrhuncu moći. Tek stigao iz PSV-a, mlad, željan dokazivanja, gladan golova. Ne možeš da vjeruješ koja je to brzina, snaga, tehnika, eksplozivnost. Priznajem sve ono što je napravio sa Interom, trofej Kupa UEFA, Zlatna lopta, sve je to u redu. Ali nigdje nije izgledao toliko moćno kao u Barsi. Protiv Kompostele uzme loptu na njihovoj polovini i krene... jedan, drugi, treći, četvrti, peti, šesti... padali su kao kegle. Frajer se ušeta u gol kao da nema nikoga na terenu."

Trener: Johan KROJF (Barselona)

"A moram i trenera? Uff... teška odluka. Ako gledamo ko mi je u datom trenutku pomogao u karijeri, ko mi je dao podršku da napravim iskorak i postanem igrač, onda bih se vjerovatno odlučio za nekog drugog. Ali ako gledamo generalno ko je najbolji trener, onda moram da upišem Johana Krojfa. Zbog njega sam i otišao u Barselonu. Kada te Krojf pozove, jednostavno ne možeš da okreneš glavu na drugu stranu. Bio je specifičan tip. Udario je temelje moderne Barselone i mnogo se od njega moglo naučiti.

Intervju Robert Prosinečki
Izvor: YouTube/Mojih TOP 11 sa Nebojšom Petrovićem

POKAŽI MI IGRAČA KOJI JE TO URADIO

Pobjede protiv Rendžersa i Drezdena na prepunoj Marakani obeležile su bravure plavokosog čarobnjaka za vođstvo Crvene zvezde od 1:0. Za gol protiv istočnih Nijemaca stručnjaci tvrde da je u tehničkom smislu najsavršenije izveden slobodan udarac u istoriji Kupa šampiona.

"Kada bih birao najdraži, možda bi to bio neki drugi gol. Ali je ovaj protiv Drezdena svakako najljepši u dresu Crvene zvezde. Pamte se i dva protiv Partizana sa velike udaljenosti. Za onaj na JNA kažu da sam ga dao sa Autokomande. Lijepo je to čuti. Meni su draga još dva gola kojih se malo ko sjeća, jer su postignuti u meču protiv Radničkog iz Niša. Pokaži mi igrača na svijetu koji je na jednoj utakmici dva puta lob udarcem zatresao mrežu, jednom sa lijevog, drugi put sa desnog ruba šesnaesterca".

Prosinečki sa autokomande
Izvor: YouTube/Delijenavijanje1989

UPRKOS SVEMU, O ĆIRI SVE NAJLJEPŠE

Maksimirom je u Robijevo vrijeme vladao duh sa belim šalom u liku Ćire Blaževića. Po mnogima, najkontroverznija ličnost jugoslovenskog fudbala pitao se za sve i svašta što ima bilo kakve veze sa Dinamom. Od sastava tima, do spiska gostiju u svečanoj loži i vrsta začina koje će kuvari iskoristiti za obroke u kantini.

"Da se nešto razumijemo, o Ćiri mislim sve najbolje. Ti kao mlad igrač, možeš biti ljut na trenera i možeš dozvoliti sebi neku izjavu koja možda i nije na mjestu. Ja sam mu oprostio i poslije svega smo postali veliki prijatelji. Pogotovo u posljednjih godinu, dvije prije njegove smrti. Živjeli smo jako blizu, puno smo vremena provodili zajedno i puno se družili. Znate kako kaže Điboni u onoj pjesmi: 'Di svako drži svoju stranu i ponosa i gluposti, Moglo bi bit da je lakše umrit, Nego ljudima reć oprosti'. Ja sam Ćiri oprostio i zauvijek ću ga čuvati u srcu kao gospodina i velikog stručnjaka. Kao 'frajera' koji je krenuo iz Travnika i napravio revoluciju u fudbalu".

Izvor: Promo/Mojih TOP 11/Neša Petrović

"REAL JE REAL"

Interesovanje evropskih velikana za usluge Roberta Prosinečkog počelo je mnogo prije finala u Bariju. Na jednom turniru u Madridu oduševio je Hezusa Hila koji je odmah poslao u Beograd dva svoja čovjeka od povjerenja, Rubena Kana i Roberta Dalea, sa zadatkom da prate svaki korak nove zvijezde evropskog fudbala.

"Bilo je signala iz Milana i Juventusa. Ipak, Real je Real. Mendoza je zahvaljujući mom transferu dobio izbore u Madridu i produžio mandat na čelu kraljevskog kluba za još pet godina. Ma sve je bilo savršeno dok nije došlo do povrede. Onda i operacija, duga pauza, oporavak. Mislim da sam jedini fudbaler na svijetu koji je imao problema sa prednjom ložom. Potpišeš za najslavniji klub na svijetu, a onda bi najradije da prespavaš cijeli taj period i da se probudiš u nekom drugom svijetu. Mediji su počeli da pišu da sam od kristala, da nikada više neću igrati vrhunski fudbal i to te dodatno ubije u pojam. I sve bi se lakše podnijelo da u prve dvije sezone nismo izgubili titulu na volšeban način. U posljednjem kolu i oba puta na Tenerifama. Vodimo 2:0, izgubimo 3:2. Recite, je l' realno?".

Zabranjeno preuzimanje dijela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

BONUS VIDEO:

(MONDO - Nebojša Petrović)