Da li će selektor Piksi biti smijenjen poslije Evropskog prvenstva? Vruće glave je otkaz već bio spremljen, ali u FSS žele dobro da razmisle o svemu i trezveno donesu konačnu odluku sagledavajući argumente koji su na stolu.
Nije debakl, nije katastrofa, ali jeste neuspjeh. Srbija se odavno već vratila sa Evropskog prvenstva u Njemačkoj gdje, još jednom, nije uspjela da napravi iskorak kakvom su se navijači nadali. Ima tu i do toga kako vidimo sami sebe, gdje nam često nerealna očekivanja "pomute um", natjeraju nas da mislimo da nam je mjesto tamo gde realno nije... Međutim, kada se podvuče crta, nije da se nije očekivalo više od dva boda u grupi sa Slovenijom, Danskom i sa Engleskom. I nije samo do bodova sa našim fudbalerima, ima i do igre, zalaganja i opšteg utiska koji ostavimo.
Upravo je kukavički pristup Srbije, na kakav nismo navikli od dolaska Dragana Stojkovića za selektora, bio je najveći okidač da se nezadovoljstvo pretvori u pokliče za promene. Bez obzira što je FSS pred put u Njemačku potpisao novi ugovor sa Piksijem, ne da nije nemoguće da bude smijenjen do početka novog ciklusa, nego su vrlo male šanse da sačuva posao.
Da se odluka donosila "vrućih glava", Piksi ne bi imao nikakvu šansu, bio bi smijenjen i prije nego što saopšti svoju odbranu, prosto jer je reprezentacija ponovo razočarala. Ipak, kako prolazi vrijeme, nisu baš svi u Fudbalskom savezu Srbije (FSS) saglasni oko ideje da je neophodno promijeniti selektora. Umjesto da ideja "proključa" u užarenom loncu, neki su pak izgubili apetiti i počeli da se premišljaju da li je to najbolje rješenje u ovom trenutku.
Jednostavno, Piksi na svojoj strani ima pojedine argumente zbog kojih bi mogao da sačuva posao, posebno ako pruži uvjerenje da može da izvede tim na pravi put. Nije sve ni tako crno kao što je javnost na prvu osjetila, a nije sve ni tako belo kao što je selektor pokušao da predstavi - i naišao je na otpor i svojih fudbalera.
Za početak potrebno je da se svi pogledaju u oči, iznesu rezultate, a nakon toga treba donijeti konačnu odluku - da li Piksi treba da ostane selektor ili dovodimo novog trenera?
STAGNACIJA OZBILJNO BOLI
Od "one" pobjede nad Portugalom, Srbija jedva da se pomjerila unaprijed. Ako nije i unazad. Neki će reći da je to bio samo bljesak zbog koga nismo vidjeli mrak u kome se inače nalazimo, pa da stoga i ne treba očekivati da igramo dobar fudbal, ali probudila se nada da Srbija to može. I u to uvjeravaju i selektor i fudbaleri...
Prošlo je već tri godine od pobjede u Lisabonu i od tada čini se da bar polovina problema koji postoje u našoj igri nije riješena. Tek što smo saznali ko su prvi golman i "trojka" ispred njega, počeli smo da lutamo sa bekovima, veznim igračima, ali i formacijom jer nije jasno da li hoćemo da napadamo, da se branimo ili samo da "udovoljimo" igračiima koji žele da su na terenu. To je na kraju rezultiralo time da bez prepoznatljive uloge ostane Tadić, da je Sergej nikad zbunjeniji, a da smo čak uspjeli da "upropastimo" i napad koji je valjda jedini i funkcionisao od tog Portugala. Kao da je vezao igračima jednu ruku iza leđa.
Tri utakmice na Evropskom prvenstvu pokazale su da smo taktički među najslabijim reprezentacijama Evrope i da nas baš zbog toga drugi, i sa slabijim sastavima, uspjevaju nadigrati. Takođe, postavlja se pitanje i koji je to fudbaler u posljednje tri godine, bez pomenutih defanzivaca, uspio da zaigra bolji fudbal nego prije dolaska Piksija.
ATMOSFERA U TIMU JE NARUŠENA
Ako je za nešto moglo da se kaže da je dobro od dolaska Piksija, onda su to osmijesi na treninzima. Ima ih i danas, ali kao da se iza njih krije briga - kako za sopstvenu ulogu, tako i za selektorove odluke koje mnogima nisu bile jasne. Iako ni na jedan način javno nije "gurnuo svoje igrače pod voz", selektor kao da je malo izgubio nit sa svojim fudbalerima, valjda pomalo i sam svjestan činjenice da su zbog njega mnogi izgledali daleko ispod svog nivoa.
Sve je "eksplodiralo" poslije izjave kapitena Dušana Tadića koji nije mogao da oprosti selektoru Piksiju što ga je ostavio na klupi protiv Engleske i tako, po njegovom mišljenju, uskratio Srbiji šansu da dođe do pobjede. Bio je tu Tadić besan ne samo zbog toga što se njegova uloga smanjuje, nego i što taktički to nije bilo dobro rješenje, pošto kao bivši igrač Maurisija Poketina i Erika ten Haga "ponešto i vidi" kada ne štima. Tako su Mitrović i Vlahović bili odsečeni od svih dešavanja dok kapiten nije ušao na teren, a potom nije izdržao, nego je poslije solidne partije srpskog tima počeo da ruši autoritet selektora.
Donekle se ujedao za jezik, ali nije uspjevao, svi su vidjeli da problem postoji, a pred povratak u Srbiju počelo je da se priča i da je saopštio Savezu da neće igrati više za tim dok je Piksi na klupi. Pored njega su tu navodno učinili još i Rajković, Milinković-Savić i Mitrović, koji to nisu ni potvrdili, ni demantovali. Nije pomogao ni Rade Bogdanović konstantnim dolivanjem ulja na vatru.
NI NAROD VIŠE NE VERUJE SLIJEPO
Stav, držanje, harizma, osmeh i rezultati. Sve ovo imao je Dragan Stojković Piksi pošto je sjeo na klupu reprezentacije Srbije, brzo ubijedivši narod da mu vjeruje kao u danima kada je loptu imao u nogama. Naročito je sve eksplodiralo kada je, u potpuno drugačije maniru od onog na koji smo navikli, poručio da kod njega "nema eventualno", nego će Srbija da ide u Katar. I bi tako, ali od tada nije ispunio više nijedno obećanje dato narodu.
Povjerenje je vremenom počelo da se kruni, Piksijeve izjave su sve više djelovale kao motivacioni govori koji ne daju rezultate, kao da je držao propovijedi među bezbožnicima. Na sve to naslonila se i njegova odluka da nijednom ne osudi fudbalere, iza kojih je uvijek čvrsto stajao, gurajući probleme pod tepih. I zbog toga bi sve to moglo da dođe na naplatu: Kao u onoj pesmi: Zato što sam ti, vjerovala slijepo...
Da bi povratio povjerenje nacije, kao što je to bilo pred Katar, Piksi bi morao da sa reči pređe na djela - i uradi i više nego što je to bilo u prvi mah. Samo, kod nas se teško dešavaju iskupničke epizode, a Piksi je prvu proćerdao poslije Katara.
Čulo se lijepo u Minhenu kada je izviždana cijela ekipa.
IMA LI NEŠTO POZITIVNO? IMA!
Nije sve, naravno, toliko crno - ima i nijansi sive... Tako je najveći argument za ostanak Piksija na klupi Srbije činjenica da je od 2021. godine selektor i da ovu ekipu zna u dušu, samo mora da bude mnogo otvoreniji prema njoj i da ne dozvoli da sat i po pred odlučujuću utakmicu prvi put saznaju sastav.
Mijenjali smo selektore kao na traci, nismo praštali ni dva-tri loša rezultata, dok bi Piksi mogao da pokuša da nas odvede i na treće uzastopno takmičenje. Ni dva, niko nije uspio sem njega. Kontinuitet je nekada osnova svakog uspjeha, posebno u reprezentativnom fudbalu, što se može vidjeti i na primjeru i na primjeru Francuske, Engleske, Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Danske, Gruzije...
Naravno, ne treba biti slijep i pokušavati popraviti nepopravljivo, tako da je najvažnije čuti od Stojkovića da li ima rješenje za izlazak iz krize, koju praktično nije želio ni da prizna do sada. Ako ima, ima jedan valjan argument da ostane na klupi.
MILIONI I NOVI TRENER
Fudbalski savez Srbije je potpisao sa Piksijem ugovor do Svjetskog prvenstva 2026. godine, pokazujući time da vjeruje u njegov rad, ali je iza svega ostala velika kontroverza - da li se tim potezom selektor samo obezbeđuje od otkaza u slučaju neuspeha? Prema njegovim riječima, novac ga ne zanima i može da ga zaradi gdje god poželi, ali je snažno agitovao da ipak "šarne" potpis prije nego što počne turnir.
Na taj način, Piksi može skrštenih ruku da čeka odluku Saveza jer mu pripada milionsko obeštećenje u slučaju raskida ugovora, što sigurno "hladi" mnoge od ideje o promjeni selektora. S druge strane tu je problem i njegovog nasljednika, pošto ne želimo da dođemo u situaciju baš prije njegovog odlaska, kada je otpušten Tumbaković, a onda se sedmicama "rondalo" za novim trenerom.
U ovom trenutku zapravo i ne postoji prvi, jedinstveni kandidat za njegovog nasljednika, iako se stidljivo provlačila ideja o dolasku Slaviše Jokanovića. Ni sam Jokan nije siguran da li želi da se upušta u ovu avanturu, za sada se samo "opipava puls" u slučaju otkaza Piksiju, dok zaista zabrinjava koliko Srbija nema trenera kojeg bi mogla "na prvu da pozove". Zato se sve više pričalo o strancu na klupi, pojavila su se neozbiljna rješenja u vidu Joahima Leva, a jedina istina je da se zvanično nijedan kandidat nije još iskristalisao.
(MONDO - Milutin Vujičić)