Bivši reprezentativac Hrvatske u fudbalu Tonči Gabrić preminuo je u 63. godini.
Hrvatski golman Tonči Gabrić preminuo je u 63. godini, prenose regionalni mediji. U pitanju je čuvar mreže koji je rođen u Splitu i upravo je u dresu Hajduka ostavio najdublji trag, ali tek u svom drugom mandatu od 1994. do 1999. godine kada je završio i profesionalnu karijeru.
Gabrić je počeo u RNK Splitu, pa bio u Solinu, da bi opet preko RNK Splita stigao do Čelika, pa dresa Hajduka u sezoni 1987/88. Tu je imao ulogu rezervnog čuvara mreže, da bi prvi izbor bio u Rijeci, PAOK-u, Pazinki i potom opet u Hajduku, u koji se vratio 1994. godine i od tada je nastupio na više od 100 utakmica. Igrao je i za reprezentaciju Hrvatske, uglavnom kao rezerva Dražena Ladića, a interesantno je da je odigrao i prvu utakmicu u dresu tada novoformiranog nacionalnog tima.
Bilo je to 17. oktobra 1990. godine kada je iza čitave utakmice sa Sjedinjenim Američkim Državam stajao Franjo Tuđman, a Gabrić je ušao sa klupe i na taj način debitovao za Hrvatsku, koja nije postojala u tom trenutku kao nezavisna država.
"Zbog Arkana bježao iz Grčke"
U jednom od posljednjih intervjua, Tonči Gabrić je za "Večernji list" govorio o periodu koji je proveo u Solunu, u dresu PAOK-a, istakavši da ga tamošnji navijači nisu htjeli u ekipi za vrijeme rata u Jugoslaviji.
"Mogao bih sada da vam pripovedam sat vremena. Jedna od tih priča je i ona kada su mi 1993. godine na automobilu splitskih registarskih oznaka ostavili prijetnju. Jedno jutro mi je na parkingu, na prednjem staklu, osvanuo poster hrvatske reprezentacije u kojoj sam i ja bio, na kojem je na mojoj glavi bila rupa i strelica, uz pretnju: "Ustašo, ovako ćeš završiti...' U to doba Arkan je slao svoje vojnike na odmor u taj dio Grčke. Taj incident bio je jedan od razloga zbog kojih sam otišao iz Grčke ", ispričao je Gabrić za "Večernji".
"Ćiro me je doveo dole. Zajedno smo bili tamo godinu dana. Sjećam se svega. Sada mi, ovako na prvu, na pamet pada jedan derbi s Olimpijakosom kada su nas zasuli kamenjem. Sletjeli smo na aerodrom, čuvalo nas je milion policajaca. Ćiro i ja smo sjedili u autobusu na prvom, odnosno, drugom sjedištu. U jednom trenutku je kamen rabio naš prozor. Kad je staklo počelo da puca, ja sam se bacio ispod sjedišta, a Ćiro je već bio dole. Gleda me i kaže: "Sine, pa gdje smo mi to došli?'".