Šamrok Rovers klub je kojeg dobro pamte navijači Partizana, ali malo je poznato da su Irci nanijeli i jedan težak poraz crveno-bijelima. /Od izvještača MONDA iz Dablina Gorana Arbutine/
Naredni protivnik Borca u Konferencijskoj ligi je Šamrok Rovers, najuspješniji irski klub sa rekordnom 21 titulom šampiona ove zemlje i 25 trofeja Kupa Irske.
Ipak Šamrok nije imao previše uspjeha u Evropi, a ovozenski nastup u Konferencijskoj ligi, je njegovo tek treće učešće u grupnoj fazi evropskog takmičenja.
Prije ove sezone Šamrok Rovers je igrao još grupnu fazu Konferencijske lige u sezoni 2022/23, a njihov premijerni nastup na velikoj sceni u Evropi još pamte ljubitelji fudbala u Srbiji.
Naime Šamrok Rovers se u sezoni 2011/2012 plasirao u grupnu fazu Lige Evrope i postao prvi irski klub u grupnoj fazi nekog evropskog takmičenja, a do istorijskog uspjeha je stigao eliminisavši beogradski Partizan.
Crno-bijeli pod vođstvom Aleksandra Stanojevića remizirali su 1:1 sa Šamrokom u Dablinu, a onda u revanšu 25. avgusta 2011. godine doživjeli debakl kojeg pamte navijači Partizana.
Iako je Partizan poveo 1:0 golom Vladimira Volkova u 35. minutu Šamrok je uspio da golčinom Peta Salivena izjednači na 1:1, a potom izbori produžetke u kojima je Stiven O’Donel pogodio iz jedanaesterca za pobjedu kojom je eliminisao tada četverostrukog uzastopnog šampiona Srbije, koji će kasnije te sezone osvojiti i petu vezanu titulu.
"U to vrijeme mi smo bili poluprofesionalni klub, igrači su primali platu ne 52 sedmice, nego 40 sedmica godišnje tako da su preostalo vrijeme morali da nađu posao i da rade. Liga je bila poluprofesionalna, to je bio prvi plasman irskog kluba u grupnu fazu evropskog takmičenja. Pobijedili smo Floru, igrali smo dobro protiv Kopenhagena iako smo izgubili", prisjetio se u razgovoru za MONDO Karl Rajli, novinar i hroničar Šamrok Roversa.
"Niko nam nije davao šanse protiv Partizana, naš bek Salivan koji nikada nije dao gol postigao je fantastičan pogodak, možda i naš najbolji ikad, a golman Tompson isto tako imao je možda najbolju odbranu u istoriji kluba. Trebalo je da gubimo 2:0, ali smo izborili produžetke i na kraju pobijedili“, rekao je Rajli.
Istorijski trenutak koji je nagovjestio debakl crno bijelih Rajli je opisao i u svojoj knjizi "Tallaght Time":
"Nešto prije jednog sata igre Ger Mekkejb je izveo prekid i ubacio u šesnaesterac. Ono što se desilo poslije toga vrtiće se na TV-u i u glavama navijača Roversa sedmicama, mjesecima, vjerovatno i godinama. To će postati TV događaj godine nadmašivši i govor Baraka Obame na Grin koledžu u Dablinu, čuveno obraćanje Kraljice Elizabete na irskom u dablinskom dvorcu, titulu Rorija Mekilroja na golferskom US Openu i plasman reprezentacije Irske na Evropsko prvenstvo".
U 30 minuta produžetaka viđena je prava drama, posebno u drugom u kojem je irska ekipa stigla do istorijske pobjede. Golman Partizana Radiša Ilić oborio je Karla Šeparda, slovački sudija Jan Valašek pokazao na "bijelu tačku", a penal vrijedan milion evra pogodio je rezervista Stiven O’Donel koji je prije toga postigao samo jedan gol za Šamrok Rovers.
Do kraja produžetka Partizan nije uspio da se oporavi, a dva minuta prije kraja isključen je Medo zbog oštrog starta i bio je to definitivan kraj.
Igrači Šamrok Roversa dugo su slavili poslije sudijskog zvižduka sa grupicom svojih navijača kasnije prozvanom "Beogradskih 43" jer je svega toliko njih stiglo u srpsku prestonicu i bodrilo svoj tim na stadionu JNA.
Slavlje je sa navijačima nastavljeno u beogradskom hotelu "Interkontinental", u koji su stigli i posebni "gosti".
"Kada su se svi vratili u hotel tamo su došli navijači Crvene zvezde koji su bili oduševljeni našom pobjedom. Stivena O’Donela, momka koji je zabio gol za pobjedu su konstantno častili pićem", kaže nam Rajli.
Navijači Crvene zvezde poslije tog meča dali su i šaljivi nadimak treneru Partizana Aleksandru Stanojeviću prozvavši ga "Šamrok Stanoje".
Ono što, međutim, malo ko zna je činjenica da je Šamrok Rovers ponizio i Crvenu zvezdu, istini za volju prilično davno i na jednom potpuno drugačijem takmičenju.
U ljeto 1961. godine jugoslovenski klubovi u okviru priprema putovali su u Južnu i Sjevernu Ameriku na turnire na kojem su učestvovali neki do najjačih fudbalskih timova u to vrijeme, ali i određeni amaterski klubovi. Crvena zvezda tada je učestvovala ma „Međunarodnoj fudbalskoj ligi“ u Njujorku i oduševila ubjedljivom pobjedom 7:2 nad Espanjolom, ali samo tri dana kasnije izgubila je 5:1 od Šamrok Roversa.
"To je užasno… To može samo – Crvena zvezda. U ova dva uzdaha sadržana je sva istina o utakmici na Polo Graundu, u kojoj je naš veliki klub katastrofalno poražen od ekipe s kojom svi njeni evropski rivali uglavnom popravljaju gol-razliku. Tako je u razmaku od svega tri dana posle jedne od najljepših pobjeda u svojoj istoriji, Zvezda doživjela jedan od najtežih poraza u svojoj istoriji", napisao je u svom izvještaju tadašnji dopisnik "Politike" iz SAD, Miroslav Radojčić.
Ekipa u kojoj su između ostalih igrali Branko Zebec, Dragoslav Šekularac, Vojkan Melić, Vladimir Durković, Nikola Stipić i Novak Tomić se neočekivano brzo našla u debelom "minusu“. Irci su poveli 3:0 i šokirali crveno-bijele koji su očekivali potpuno drugačiju situaciju.
"Da sve bude mnogo neprijatnije, naši igrači su uoči utakmice napravili mnogo viceva na račun rivala, govoreći čak da će protiv Iraca loptu šutirati samo petom. Istinu govoreći, i ja sam tokom prvog poluvremena, iako smo gubili, mislio da je pitanje trenutka kad ćemo preokrenuti rezultat. Onda je Šamrok postigao četvrti gol i to je za mene i za sve naše navijače bio pravi hladan tuš", izjavio je poslije utakmice legenda crveno-bijelih Rajko Mitić, koji je tada bio u stručnom štabu i sa klupe posmatrao debakl Crvene zvezde.
Nastup u Njujorku ekipa Crvene zvezde završila je tada sa tri pobjede, tri poraza i remijem.
Sve najnovije vijesti, foto i video sadržaje i zanimljivosti sa lica mjesta uoči i tokom duela Šamrok Roversa i banjalučkog Borca u Dablinu pratite na MONDU!