Talentovani Jovan Milošević sa tri gola izrešetao Ukrajince u Beogradu, što će navijači Partizana godinama pamtiti.
Fudbalski klub Partizan savladao je Oleksandriju (4:0) u revanš meču kvalifikacija za Konferencijsku ligu, a trostruki strijelac na ovom meču bio je napadač Jovan Milošević. Najbolji pojedinac susreta pred punim tribinama u Humskoj uspio je da iznudio crveni karton u ranoj fazi meča, zatim da iz slobodnjaka nakon tog prekršaja postigne gol i onda demotivisane Ukrajince matira još dva puta prije odlaska na odmor.
Svaki od tih golova imaće posebno mjesto u srcu talentovanog napadača, koji se od dolaska u Humsku borio sa povredama, vraćao u formu, tražio i uklapao, da bi zablistao kada je ekipi bilo najvažnije. Iako je postojala glasina da će se njegova pozajmica iz Štutgarta prekinuti ovog ljeta, odnosno da će samo šest mjeseci provesti u Humskoj, Jovan Milošević je i dalje tu, spremniji nego ikada da nosi dres Partizana. I što je još važnije, nikada se komotnije nije osjećao u crno-bijelom dresu. Konačno ga ništa ne žulja da pokaže zašto je prije nekoliko godina bio najtalentovaniji napadač Evrope u svom uzrastu!
Moglo bi vrlo lako da se ispostavi kako je baš Partizan najvažnija stanica u karijeri Jovana Miloševića. Rođen je u Čačku, fudbalski se opismenio u Vojvodini, a zatim preko Njemačke i Švajcarske stigao do Humske u kojoj je postao jedan od aduta Srđana Blagojevića. I odmah je bio ogroman potpis - da se razumijemo. Kada je Partizan uspio da ga dobije na jednogodišnju pozajmicu od Štutgarta, poslije šest mjeseci u Sent Galenu, svima u srpskom fudbalu bilo je jasno da bi Jovan mogao da "eksplodira" i postane nosilac igre crno-bijelih. Istina, za to mu je bilo potrebno vrijeme...
"Vjerujem u njega, znam o kakvom se igraču radi, pratili su ga pehovi čim je došao, što ga je odvojilo od normalnog trenažnog procesa. Kasnije mu je trebalo vremena da dostigne formu, kad ju je dotakao opet se povrijedio", rekao je kasno u noć između četvrtka i petka Srđan Blagojević, trener fudbalskog kluba Partizan. Pored toga, šef stručnog štaba je i čestitao 20. rođendan najboljem fudbaleru meča Partizana i Oleksandrije.
Hoće to univerzum tako da namjesti... Baš kada je prestao da bude tinejdžer, Jovan Milošević je odigrao vjerovatno najbolju utakmicu u seniorskom fudbalu. Slavio je rođendan, slavio je het-trik na evropskom meču i slavio je sa svojim prijateljima koji su mu tu negdje po godinama - možda tek za nijansu stariji i mlađi. Veliki navijač Partizana Nele Karajlić napisao je stih "Slavio je Vukota, slavilo je 620 svatova", ali to veselje nije ništa u poređenju sa rođendanskom žurkom Jovana Miloševića. Slavljenik je bio u centru pažnje, a gotovo 30.000 Grobara u gostima - iako su svi bili kod svoje kuće, konačno.
Nije se sa razglasa slušalo Zabranjeno pušenje, ali i u navijačkim pesmama Partizana ima stihova kojima je uveličano slavlje Jovana Miloševića. "Samo hrabro vodi nas do pobjede" pank grupe JNA prethodnih godina mnogo češće slušali smo u Beogradskoj areni nego u Humskoj. Jednostavno, bilo je popularnije voljeti košarkaški nego fudbalski klub crno-bijelih, a osim što moraju da igraju fudbaleri poput Jovana Miloševića moraju i da promijene taj narativ - barem da se izjednače sa četom Željka Obradovića. I zato je Milošević, na svoj rođendan, samo hrabro vodio Partizan do pobjede. Uz sjećanje na legende koje su grb taj nosile, dok navijači pjesmom ruše zidove.
Od većine ostalih igrača koji u ovom trenutku nose dres Partizana, Jovana Miloševića razlikuje i to što nije "Partizanova beba". Kao što smo rekli, ponikao je u Borcu iz Čačka i Vojvodini iz Novog Sada, pa je tek tokom posljednjih nekoliko mjeseci shvatio kako je nositi crno-bijeli dres. Napravio je fantastičnu saradnju sa Vanjom Dragojevićem i Ognjenom Ugrešićem, koji su mu sada najbolji prijatelji. Iako nikada ranije nisu igrali zajedno, perfektno se kapiraju i na terenu i van njega, pa bi Milošević rado produžio svoj boravak u Humskoj.
"Što da ne, iskreno", rekao je Jovan nakon pobjede nad Oleksandrijom, kada su ga novinari upitali da li bi ostao u Partizanu. Njegova pozajmica ističe na polusezoni, ali je jasno da u ovom trenutku ne postoji bolji klub za njega. Lijepo je biti dio Bundeslige, ali nije uvijek produktivno - posebno za igrača koji je u fazi povratka samopouzdanja i kojeg bi nekoliko sedmica bez prave šanse ponovo "uzdrmalo".
Trenerski pečat Srđana Blagojevića, ekipa Partizana u kojoj igra i cjelokupna atmosfera koja u ovom trenutku vlada oko crno-bijelih idealni su za Jovana Miloševića. Ne postoji mjesto na svijetu na kojem bi se on bolje razvijao nego u dresu Partizana, a samo mu malo fali da svima bude jasno zašto je Štutgart platio Vojvodini 1.200.000 evra, prije malo više od dvije godine. Nekoliko mjeseci prije toga, za Miloševića je silno zainteresovana bila Crvena zvezda.
Tada je Zvezdan Terzić isticao da je Jovan Milošević jedini fudbaler u Superligi Srbije kojeg bi volio da vidi na stadionu "Rajko Mitić", Navodno, Zvezda je bila spremna da plati 600.000 evra i pošalje u Novi Sad Petra Stanića, koji je kasnije nakon igranja za TSC napravio višemilionski transfer u Ludogorec. Sudbina je htjela da Milošević umjesto u Zvezdu okolnim putem stigne u Partizan - i sada je baš tamo gdje treba da bude.
Bonus video:
(MONDO)