Bh. stručnjak zvanično napustio Radnički 1923 iz Kragujevca. "Došao je trenutak koji nisam želio, ali nekad moraš reći dosta. Ali Kragujevac i Radnički su ušli u moje srce i tu će ostati do kraja života."
Feđa Dudić emotivnim pismom oglasio se na društvenim mrežama, gdje se oprostio od Radničkog 1923 iz Kragujevca.
Nekadašnji trener GOŠK-a, Veleža i Sarajeva proveo je dvije više nego uspješne godine na klupi kluba sa stadiona "Čika Dača", gdje je ostvario istorijske rezultate i doveo Radnički 1923 do Evrope.
Ipak, nakon eliminacije od Klaksvika u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, odlučio je da se povuče sa klupe, a danas se objavom osvrnuo na sve ono što se dešavalo u periodu koji je proveo na klupi Kragujevčana.
Objavu Feđe Dudića prenosimo u potpunosti:
"Bio je 23. septembar 2023, sunčan dan i preko 30 stepeni. Ja i Adnan Jahić dolazimo u Kragujevac u FK Radnički, u mjesto koje prvi put vidimo i na posao pun upitnika. Klub koji je u tom trenutku posljednji na tabeli sa manjkom optimizma svih zaposlenih i nadom da ćemo se spasiti od ispadanja i što prije doći u sigurno luku spasa. Ono što smo obećali sebi prije polaska, da ćemo dati cijelog sebe, biti posvećeni i predani u radu, a onda se uzdati u Božiju pomoć i nadati se najboljem. Sve poslije toga je postala istorija...
Nažalost, došao je trenutak za rastanak, trenutak o kojem nisam sanjao i koji nisam želio, ali tako je to u ovom poslu, nekada moraš reći dosta. Kada sam produžavao ugovor, najveći sportski motiv je bio što smo dobili drugu šasnu od Boga u Evropi i da ovaj put to moramo da iskoristimo jer neko u životu ne dočeka nikad svoju drugu priliku. Nažalost, nismo bili pravi kad je bilo najvažnije i onda je moralo doći do ovoga.
U dvije utakmice protiv Klaksvika stvorili smo devet odličnih prilika za gol, po svim parametrima morali proći dalje, ali tako nije bilo. Da kažem, nedostajalo je sreće, sigurno da nije, jer sreću treba zaslužiti, a mi je očigledno nismo zaslužili (isto tako zaslužili smo je i pratila nas je u nekim utakmicama kroz prvenstvo kad se lomilo oko konačnog plasmana) i onda nije to bio faktor koji je odlučio pobjednika.
Ali to ne moze promijeniti puno istoriju i rezultat koji smo ispisali na stranice kluba i mislim da će proći još dugo vremena da neko ponovi rezultate koji je napravila ova generacija. Dva puta smo izborili izlazak u Evropu i prvi put u istoriji kluba igrali polufinale kupa. Igrali smo dopadljiv i lijep fudbal za oko, pobrali puno simpatija i navijača u Srbiji, od onih neutralnih, a najviše smo dobili u mojoj BIH koji su pratili Radnički kao neki veliki klub iz lige petice i hvala im svima na tome!
U ova tri dana otkad smo se vratili sa Farskih Ostrva, plakao sam bar pet puta kao malo dijete na tekstove, poruke i videe naših navijača koji su mi slali i željeli da ostanem. Ponajviše na djecu koju smo i vratili na stadion. A znate svi za kim plačemo, za onima koji su nam ušli u srca i koje volimo. A Kragujevac i Radnički su ušli u moje srce i tu će ostati do kraja života. Ovim putem se izvinjavam svima što nisam mogao da ispunim vaše molbe jer nešto jače u meni je odlučilo da moram krenuti dalje. Ono na šta sam najponosniji je da smo postali simbol mira i poštovanja različitosti u ovom lošem vremenu gdje se i to gleda. Zbog toga je MOJ Kragujevac evropski grad i hvala Vam na tome.
Želim da se zahvalim prije svega Igoru Konotaru i Slavku Peroviću ,ne mojim nadređenim, nego mojoj porodici. Zaista sam ih zavolio kao da su mi neko najbliži. Igorova i moja porodica su postale nerazdvojne, od naših žena i naše djece, a koja su se zbližila i družila. A sa mojim Slavkom će mi faliti naša dopisivanja u gluvo doba noći kad svi spavaju, a mi razmjenjujemo mišljenja šta i kako možemo bolje kako bi podigli Radnički na veći nivo... Hvala mom stručnom štabu Jahi, Jasi, Švabi, Lazi, Đekiju i Voji koji su zaslužni kao i ja za sve što smo zajedno napravili.
Svim igračima u ove dvije sezone koji su prošli kroz klub, a posebno me je kupio Stojke nakon sinoćnje utakmice sa Partizanom, a bili smo zajedno samo mjesec dana. Svim uposlenicima u klubu Ivanu, Marku, Braci, Trifketu, Iliji, Mati, Saletu, Banetu, Željku, Nikoli, Milici, Maji, Daci, Muti, Marku, Sisketu, Đoletu, Vlajku, Srđanu, Brani, Radetu, Damjanu, Aci i izvinjavam se ako sam koga zaboravio, naravno našim navijačima 'Đavolima' kao i navijačima sa ostalih tribina Zapada i Istoka sa kojima sam imao poseban odnos. I odmah da kažem NIKAD i NIKAKVIH nesuglasica nije bilo među nama, a pogotovo ne poslije posljednje utakmice kako su to htjeli neki da prikažu kao razlog mog odlaska, njihova skandairanja mog imena će ostati vječna uspomena za moje uši i srce i jedno veliko hvala na tome što ste prepoznali da sam dao sebe cijelog i branio ovaj klub kao da je moj rođeni, a zauzvrat dobio Vaše aplauze. Ovo je samo doviđenja, a ne konačno zbogom, do nekog novog druženja i igranja na 'Čika Dači', voli vas i pozdravlja vas Feđa.
P.S. Stavio sam ove tri slike koje su ispisale moj život ove dvije godine. Prve dvije sreća i slavlje koje sam doživio i koje nosim sa sobom i pamtiću ovaj period u Kragujevcu samo po tim trenucima, a treća kako je ekipa disala jedan za drugog, gdje smo se više radovali mi na klupi od onih na terenu i to je bila naša dobitna formula. Nažalost, ovoga je nestalo u posljednjim utakmicama i zato se sve tako i odigralo", poručio je Dudić.