Hrvat Dario Šimić nosio je dresove Intera i Milana i umalo završio u Juventusu.
Legendarni hrvatski fudbaler Dario Šimić nosio je dresove najvećih italijanskih rivala Intera i Milana, a umalo je obukao i dres Juventusa. Već duže vrijeme mu posao nije vezan za fudbal, pošto njegova porodica posjeduje veliki biznis u Hrvatskoj.
Bivši hrvatski as je karijeru započeo u Dinamu iz Zagreba, da bi 1999. godine uslijedio transfer u Inter vredan 11 milona evra. Nije se plašio izazova, pa je prešao u redove gradskog rivala Milana za pet miliona evra.
Za "neroazure" je zabilježio 91 nastup i postigao četiri gola, dok je u "rosonerima" proveo duži period i igrao najbolji fudbal karijere - odigrao je 129 utakmica, postigao jedan gol i osvojio šest trofeja, među kojima je i onaj navajžniji Lige šampiona (2002/2003, 2006/2007).
Igrao je još za Monako od 2008. do 2010. godine kada se vratio u Dinamo gdje je rekao konačno "zbogom" fudbalu.
Juventus ga zvao, porodica stopirala transfer
Prvi veliki poziv iz inostranstva stigao je 1996. godine iz Torina, ipak, do transfera nije došlo. "Reći ću vam nešto što malo ko zna: prije nego što sam zaigrao za Inter i Milan, bio sam jako blizu Juventusa. Godine 1996. sastao sam se njihovom slavnom upravom. Bio sam spreman da potpišem", otkrio je Šimić u intervjuu za "Gazetu" i objasnio zašto nije prešao u Juventus:
"Moja porodica je procijenila da je bolje da ne idem. Imao sam 20 godina, a rat se tek završio. U Italiju sam stigao tek nakon Svjetskog prvenstva 1998. godine. Prije tog takmičenja za Hrvatsku je znalo možda tri posto svjetske populacije. Mjesec dana kasnije je taj procenat skočio na 30 posto. Četvrtfinale protiv Njemačke ostaje nezaboravno. Na kraju smo svi plakali od sreće", prisjetio se Hrvat.
Život poslije fudbala
Karijeru profesionalnog fudbalera je završio prije 16 godina, a potom je uplovio u funkcionerske vode. Bio je savjetnik u Palermu, sportski direktor, ali ta uloga mu se nije dopala.
"Bio sam savjetnik u Palermu, praktično sportski direktor, ali sa Zamparinijem je bilo teško raditi. Govorio mi je: 'Idi kod trenera i reci mu da zamijeni onog igrača.' Nisam se slagao s tim. To se tako ne radi. Ne možeš mijenjati trenera svake tri utakmice."
Danas je potpuno posvećen privatnom poslu. "Više nisam skaut Milana niti radim za Dinamo. Moja porodica drži 70 odsto tržišta velikih boca za vodu u Hrvatskoj, onih za kancelarije i domove. Brat i ja imamo i 22 kafića."
Porodica kao najveća inspiracija
Porodicu smatra svojim najvećim uspjehom. Sa suprugom Jelenom ima četiri sina, od kojih su trojica fudbaleri. "Roko je sa 18 godina igrao u Ligi šampiona, Viktor je u Slovačkoj, a Nikolas u Dinamu. On ima velik talenat, ali ima problema s koljenom. U životu fudbalera ništa nije zapisano u kamenu", kaže Dario i dodaje:
"Odgajali smo ih na isti način, ali svi su različiti. Nikolas previše razmišlja, kao ja. Roko je miran, kao što sam i ja bio. Viktor mi je najmanje sličan, ali ima ogromnu želju za radom."
Posebno je govorio o najmlađem sinu Davidu. "Kad se rodio, rekli su nam da postoji mogućnost da ima Dounov sindrom. Bio je to šok. Dan kasnije to su nam i potvrdili. Deset godina poslije David je vrlo samostalan, ide u školu sa asistentom i piše domae zadatke", rekao je nekadašnji as.
BONUS VIDEO: