Hrvoje Ćustić preminuo je 2008. godine nakon tragedije na stadionu Zadra, a deset godina kasnije njegov najbolji prijatelj Danijel Subašić potrudio se da cijeli svijet čuje za ovu tužnu priču.
"Majicu s njegovim likom nosiću cijelu svoju karijeru, Ćusta nikada neće biti zaboravljen", rekao je Danijel Subašić kada je postao junak Hrvatske poslije nevjerovatnog meča sa Danskom 2018. godine.
Poslije tri odbranjena penala Dancima posle kojih je odveo Hrvatsku u četvtfinale Svjetskog prvenstva digao je majicu i na njoj je bio lik Hrvoja Ćustića.
A na današnji dan 2008. godine desila se tragedija koja je obilježila hrvatski fudbal i kada je jedan od najtalentovanijih hrvatskih fudbalera u tom momentu preminuo. Sa samo 24 godine on je umro nakon udarca glavom u betonski zid na stadionu Zadra.
Ko je Hrvoje Ćustić?
Vezista koji je igrao za Zadar i Zagreb u karijeri nastupao je za U20 i U21 selekcije Hrvatske, a preminuo je nakon što je na meču sa Cibalijom 3. aprila 2008. godine u borbi da dođe do lopte udario u betonski zidić, ili žargonski rečeno "coklu" pored terena. Na tom meču za Zadar je branio njegov prijatelj Danijel Subašić koji ga nikada n ije zaboravio.
Kako se desila tragedija?
Na tom meču je Danijel Subašić ispucao loptu, a onda je ona krenula da ide u aut. Hrvoje Ćustić je krenuo ka njoj i udario glavom u betonski zidić koji se nalazio pored aut linije. Odmah se videlo da je nešto ozbiljno, čuo se krik i hitna pomoć je upala na teren sa svojim vozilom. Nakon tri dana u indukovanoj komi nesrećni Hrvoje Ćustić je preminuo. Nakon toga je betonski zid uklonjen sa stadiona, ali nažalost kasno.
Kako se rodilo prijateljstvo?
Kada su se upoznali na treninzima Zadra jednog dana je Hrvoje Danijelu rekao da će mu šutirati penale. “Nećeš odbraniti nijedan penal, a pucaću ti uvijek u istu stranu", rekao je i prema svjedočenju Subašića tako je dao 20 golova zaredom. Baš to je motivisalo Subašića da postane specijalista za branjenje penala.
Roditelji nisu odustali
"Meni i supruzi fudbal je uzeo ono što čovjek najviše voli. Naše dijete. Ali Hrvoje je najviše volio fudbal i odustati od fudbala za mene bilo bi odustati od onoga što je Hrvoje najviše volio. I ja, kao i njegov prijatelj Danijel Subašić, vjerujem u Boga i znam da ćemo se gore sresti i doznati zašto je tako moralo biti. I ja baš, kao i Suba, prije i poslije utakmice pogledam u nebo, prema Hrvoju... I znam da Hrvoje bdi nad igračima i da je s njima. Vjerujem da bi, da se to nije dogodilo, bio još jedan Zadranin u reprezentaciji, možda i na ovom Mundijalu. Možda bi on kao ljevak bio rješenje za našu lijevu stranu. On je bio prethodnica i Danijelu Subašiću i Luki Modriću i Šimi Vrsaljku u reprezentaciji u mladim uzrastima... Oni znaju kako je Hrvoje živio nogomet do tog kobnog dana", rekao je Hrvojev otac Svetko Ćustić.